Odlomak iz evanđelja o nerazrješivosti i svetosti braka upućen je svima koji su umorni u svom braku. Riječi o jednom tijelu, kao što su muž i žena, upućene su svakom čovjeku. Moguće je da je većina među vama razočarana svojim brakom jer je trebalo biti drukčije, a nije! Moguće je da prema svome mužu ne osjećaš više isto kao što si to osjećala prije braka. Možda ti je žena u među vremenu postala isključivo „kućna pomoćnica“: kuharica, čistačica, spremačica, Možda se preoblikovala u glačalo od stalnog glačanja tvojih košulja. Kao da se izgubila ljepota braka, nestao je njegov čar. Čak su i djeca postala teret zbog odgoja i njihove naobrazbe. Pomišljate na rastavu kako jedino rješenje svih svojih briga i bračnog umora.

Postoji još drugi problem koji se povezuje s brakom, a nažalost je vrlo čest. Mladi se ljudi boje odlučiti stupiti u brak. Kao da ne vide njegovu svetost i ljepotu. Brak im prestaje biti vrhunac uzajamne ljubavi. Umjesto toga ne vjeruju više u nerazrješivost i jedinstvo braka. Nemaju uzajamnog povjerenja. Vrlo brzo žena prestaje biti žena, a muškarac prestaje biti muškarac dok se odigrava životna igra skrivača.

Što nam je činiti? Pokušajmo zajedno na duhovni način otkriti poruku Isusovih riječi o neobičnom rebru i ljepilu. U opisu stvaranja piše da je Bog iz Adama izvadio jedno rebro i od toga je rebra učinio ženu. Od toga trenutka muškarac i žena su ljudi. Nisu samo muškarci „ljudi“, kako se prije moglo čuti u razgovornom jeziku. I žene su ljudi. Žena je  čovjek kao što je to i muškarac, iako su različiti po spolnosti. I samo zajedno mogu postati jedno tijelo.

Grčka riječ koja označava rebro (pleuran) označava također i bok. To je zapravo neobično rebro jer je ono i Isusov bok, odnosno probodeno srce iz  kojeg su potekli voda i krv (Iv 19,  34). Kao što se iz muškarčeva srca rađa žena, tako se iz Isusova srca rađa Crkva. Svako vjenčanje, svaka privola zaručnika povezuje se s Isusovim probodenim srcem. U tom trenutku na duhovni način Bog iznova uzima Adamovo rebro, odnosno zaručnikovo rebro i čini od njega ženu, koja pripada isključivo tom jednom muškarcu. Oni postaju jedno tijelo i jedan duh, muž i žena (Heb 2,9-11).

Druga grčka riječ koja će nam pomoći shvatiti još više jedinstvo između muža i žene je prionuti (proskollethesetai), što doslovce znati zalijepiti se. Nakon neobična rebra, dolazi još neobičnije ljepilo. To je jednostavno ljubav koja spaja (lijepi) jedno uz drugo da postanu jedno! Međusobna jedinstvena ljubav između muškarca i žena zapečaćena je na duhovni način krvlju Isusa Krista koja je potekla iz njegova boka. Stoga je brak jedan i nerazrješiv. On je svet jer je stvoren na takav čudesan način.

Muškarac iz čijeg je boka nastala njegova žena, odnosno nastao je brak, zauvijek ostaju povezani. Ne vrijedi reći ova/ovaj nije više moja žena/moj muž. Kao što se rodi dijete od majke i od oca i ima uvijek svoje roditelje bez obzira na odbačenost, tako muškarac i žena ostaju povezani brakom rođenim iz neobičnog rebra i spojeni neobičnim ljepilom. Oni ostaju zauvijek jedno tijelo.

Teško je to shvatiti kao i usporedbu o neobičnom rebru i ljepilu. Mnogima će se to učiniti nevjerojatnim ili smiješnim. Zašto je tako? Jer sve više zaboravljamo da smo i duhovni ljudi. Naglasak stavljamo samo na materijalne stvari i na naše potrebe. Dobro je ponekad udariti se u rebra i tako se sjetiti svoje druge polovice, obnoviti uzajamnu ljubav. Ne zaboravimo Isusove široko otvorene ruke kojima blagoslivlja svaku bračnu zajednicu. On uzima supružnike na svoja koljena, grli ih i izgovara im riječi: S vama sam od samog početka iako ste me već odavno zaboravili. Volim Vas! Nastavljamo zajedno! Sve će biti dobro!