Pretpostavljam da nitko ne voli ljude koji kompliciraju svoj govor. To znači tako govore da ih nitko ne može shvatiti niti oni sebe. Tko zna možda sam i ja upao u tu zamku jer neki mi kažu: A ti stalno kompliciraš.
Ivan evanđelist poznat je po kompliciranom, ali zato jako teološki bogatom jeziku. Čini mi se da je zakomplicirao i govor o obećanju Duha Svetoga. Zar nije mogao reći to sve, ali nekako jednostavnije?
Prvo govori o ljubavi i o zapovijedima. Jedno se drugome suprotstavlja! Ljubav i zapovijed? To nas više tjera u podaništvo, nego u istinitu ljubav. Nadalje, Ivan govori o Ocu i o Drugom Branitelju. U nekim tekstovima riječ je o Tješitelju. Odmah iza toga slijedi Duh Istine. Tko je taj Branitelj, Tješitelj i Duh Istine? Zar Ivan nije mogao reći primit ćete Duha Svetoga? Nego on govori o Duhu koji ostaje kod nas i u nama je. Sve to zvuči komplicirano i na kraju nitko više ne zna o čemu se radi. Što ćemo? Takav je ivanovski stil. Da je to sve napisao netko od sinoptika Marko, Matej ili Luka sve bi nam bilo jasno, a ovako?
Možda i bolje da nam nije jasno jer tko zna, možda ne bismo poželjeli ući u ovaj tekst. Taj se tekst može primiti s ljubavlju i strpljenjem jer je to uistinu obećanje koje se ispunjava svaki dan.
Prije svega moramo si postaviti stvari tako kako stoje. Naš odnos s Bogom je robovlasnički odnos. U tom smislu da nam Bog daruje sebe u punini i ništa sebi ne zadržava, a mi sebe zadržavamo u punini i tek ponešto dajemo Bogu. Bojimo se Oca. Nismo do kraja vjerni Sinu, a da ne kažem Duhu Svetome. Često poput sluge živimo naš život s Bogom. Molimo jer moramo, dolazimo na nedjeljnu misu jer ako ne bit će teški grijeh, poštujemo druge jer je to Isus rekao. I kada zbrojimo sve bodove kažemo si: Dobar sam nikoga nisam ubio, nisam ženu prevario, što mi još nedostaje? Nedostaje samo jedno – ljubav!
Sveti Ivan je apostol i evanđelist ljubavi. U 15. poglavlju svojega evanđelja piše sljedeću rečenicu: Više vas ne zovem slugama. Vas sam nazvao prijateljima. Dok je u nama taj odnos sluga – gospodar teško će biti očuvati Božju zapovijed. Tko nam može u tome pomoći? Na koji način možemo još više ljubiti? To može Duh Sveti Branitelj.
Na više mjesta ima različitih naziva za Duha Svetoga, ponekad je to Branitelj, ponekad Tješitelj. To uopće nije pogreška. Grčka je riječ za Duha Svetoga Paraklet. U toj se riječi sadrži i Branitelj, ali i Tješitelj. Duh Sveti je taj koji nas prati, ali ne zato da nam pokaže našu grješnost nego da nas brani pred grijehom, pred đavlom i pred svijetom. Brani naše srce u kojem je posijana Isusova riječ. On je tu sada umjesto vidljivog Isusa. Duh Branitelj vodi nas k Ocu. Tu gdje je Isus. On tješi svaki put kada je nagore i najteže. To može samo prijatelj. Samo prijatelj govori istinu.
I neću se iznenaditi ako mi sad netko kaže: Ali ja to uopće ne osjećam! Od ranog jutra spopada me svako zlo. Molitva mi ne ide. Nitko me ozbiljno ne shvaća, ni sam Bog. Ne osjećaš to o čemu govorim jer je tvoj odnos s Bogom još uvijek sluga – gospodar.
Do dana Pedesetnice ostalo je još desetak dana. Mnogi će moliti devetnicu Duhu Svetom. Možda ti to ne namjeravaš, možda ni ne misliš na sakrament pomirenja. Pozivam te da kroz tih par dana otkriješ u sebi izvor ponovnog rođenja, o kojem je Isus govorio Nikodemu (Iv 3,3-8). Znam da je teško, ali samo Božji Duh može uništiti svaku zapreku koja te udaljuje od Boga. Sasvim moguće da će se to otkriće vrlo blizu dogoditi. Jer je Duh Sveti uvijek na snazi.
Duh Sveti Paraklet ustvari znači prijatelj. Možda se danas osjećaš kao siroče napušteno od svih. Usamljenost ubija tvoju slobodu i izaziva određene sumnje prema Bogu i ljudima. Naravno teško je biti sam, stavljen negdje na bočnu prugu. Duh Prijatelj ide s tobom. Ti ga ne vidiš, ali on tebe vidi i prati sigurno. To je Božje obećanje.
