U razgovoru Isusa sa Sotonom vide se konkretni koraci kako živjeti i što bi trebalo promijeniti u osobnom životu da vjera dobije priliku za rast. Ne trebamo se zavaravati. Poznata nam je ova riječ, ali uvijek ostaje nekako nedogovorena, nekako na strani. Može se nju shvatiti na stotinu načina i svaki put moći ćemo prepoznati nešto novo. Ima puno ključeva koji otvaraju zatvorena vrata i mogućnosti.

Ostanimo samo uz drugu kušnju kada Sotona pokazuje odjednom sva kraljevstva zemlje i reče Isusu: Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje. Mi znamo da je to laž i to je đavolska varka jer Sotoni ništa ne pripada osim laži. U svakom kraljevstvu je onaj koji vlada i onaj koji služi. Ne radi se isključivo o poznatoj filmskoj sceni o kralju i sluzi, nego je riječ o odnosu onoga koji nešto daje i onoga koji prima. Sva kraljevstva svijeta podrazumijevaju takve relacije. Tako je i u obitelji, pa čak i u crkvi netko nešto daje, a netko drugi to nešto prima. Te relacije mogu biti loše ili dobre. Sotona predlaže Isusu da uzme sve i da vlada svime, da bude onaj koji je glavni, taj koji daruje. To samo po sebi na prvi pogled ne znači ništa loše. Isus je dobar i Bog je mogao riješiti svaki konflikt, darovati mir, dati istinu. Vidi se to i u prvoj kušnji kada je u pitanju pretvaranje kamena u kruh. Isus bi mogao nahraniti sve gladne, ali odbija. Isus odbija i treću ponudu Sotone da skoči s hrama i pokaže svoju moć.

Prije Isusa i poslije Isusa ima smrti; prije Isusa i poslije Isusa ljudi se svađaju i ubijaju; prije i poslije Isusa ljudi su bolesni i gladni. Isus nije riješio te probleme. Što Isus odbacuje u tim kušnjama? On odbacuje laž i ukazuje na relaciju koja je u Presvetom Trojstvu. Među Bogom Ocem i Sinom je velika ljubav u kojoj se sve daruje do tog stupnja da te osobe nestaju iz ljubavi, do tog stupnja da nastaje sljedeća osoba. To je savršena slika ljubavi u Bogu. U ljubavi se rađa sljedeća osoba. Isus je tako ljubio da ništa nije ostavljao za sebe. On je tako ljubio da su ga ljudi odbacili i zaboravili. On ljubi, ali ne zato da ljudima pokaže svoju moć, nego da uđu u tu ljubav.

Ljubav u relaciji o kojoj govori evanđelje poziva nas na potpunu promjenu. Mi u našim relacijama također dajemo i nekako ljubimo, ali to naše uzajamno darivanje postaje cilj. Pokušajmo naučiti ljubiti u korizmi tako da ništa nemamo od toga. Baciti nekome 10 kuna nije teško, ali sjesti kraj nekoga i poslušati nečiju životnu storiju puno je teže. Isus nije izliječio sve, ali uvijek je bio s čovjekom koji mu je došao. On nije ništa darovao ljudima osim sebe. Pokušajmo tako misliti. Budi s nekim tko te ne voli ne ljubi, a ne s onima koji te ljube i slušaju. Potražite odbačenu osobu, neku mizeriju, i budi s tim čovjekom. Mnogi će te ismijavati! Ali ti ćeš darovati samoga sebe.

Ako budeš ljubio bez dobiti i gubio samoga sebe tada će Bog poslati svoje anđele koje će ti služiti (usp. Mt 4,11) Pozvan si kao Božja slika na veliku ljubav i darovanje samoga sebe, sve do kraja.