Pater Arek Krasicki: Predlažem da se svatko zapita po čemu procjenjuje drugoga čovjeka? Mnogi prosuđuju po izgledu, po licu, po očima. Ovu činjenicu uzimaju za prvo odredište i tako grade svoj odnos prema drugima. Često su to kobni sudovi koji ostavljaju zauvijek posljedice na međusobnoj komunikaciji. Prosuđivanje po licu ili na prvu ne vodi k ljubavi o kojoj govori Isus: Ljubite jedni druge!
Zašto Bog ljubi? Jer je on ljubav (1 Iv 4, 9)! U Djelima apostolskim nailazimo na ključnu riječ (prosopolemptes), koja će nam pomoći živjeti Isusovu zapovijed ljubavi. Iako je u liturgijskim tekstu ona prevedena Bog nije pristran, čini nam se da ipak bolje djeluje u doslovnom prijevodu Bog ne uzima s lica. Učinkovitost te riječi je bila toliko snažna da je Petar apostol shvatio svoju ulogu u Crkvi među poganima: Tek sada shvaćam (doslovce „hvatam si“). Ako je Petar u letu shvatio svoju ulogu među onima koji nisu čuli o Isusovoj zapovijedi, koliko više i brže možemo mi to shvati. Djela apostolska govore nam u redcima od 10, 36-43 o Isusu – Očevoj Riječi, koji je prošao zemljom dobro čineći. On je liječio sve one koji su bili pod vlašću đavla i po njegovu Imenu imamo otpuštenje grijeha po svojoj smrti i uskrsnuću. Kada je Petar izgovarao te riječi siđe Duh Sveti na sve one koji su ga slušali.
Uvjeren sam da i sada Duh Sveti silazi na sve one koji žele ljubiti kao što Bog ljubi. U Ivanovu evanđeoskom odlomku devet se puta ponavlja riječ ljubiti ili ljubav. No, to nije obična ljubav ili ono ljubakanje na koje će mnogi pomisliti u ovom trenutku. Isus govori o božanskoj ljubavi koja se zove agape. Ona je moguća i danas jer je njezin izvor nepresušan. Ona je u sili Duha Svetoga razlivena u našim srcima. A bit će moguća ukoliko poželimo gledati druge kao što ih gleda Bog Isusovim očima.
Bog ne uzima s lica, znači Isus ne sudi po izgledu lica kako mi to činimo. Nego ljubi svakog čovjeka bez obzira što je učinio i kako je sagriješio u prošlosti. On ljubi svako lice ubojice, pljačkaša, prevaranta, bludnika jer zna da je u svakome začeta klica ljubavi (agape). Zato sam Isus kaže za ljude da su bogovi (Iv 10,34). To znači da mogu ljubiti kao što on ljubi. No pod uvjetom da prestanu uzimati s lica, odnosno suditi po licu, po izgledu ili po sjećanju na prošlost. Možda će nam sada biti lakše shvatiti, poput Petra, nemoguću misiju ljubavi među nama.
Ljubav o kojoj govori Isusu predmnijeva umiranje sebi i darovanje svoga zemaljskoga života za druge (psihe). Jer ne možemo ljubiti samo riječima i jezikom, nego djelima i istinom (1 Iv 3,18). To označava jedno! Kao kršćani trebamo krenuti ljubiti sve one koje nitko ne ljubi i to Isusovom ljubavlju – darivajući svoj život za druge. Bez obzira koliko god budemo povrijeđeni i odbačeni, koliko će nam se smijati i pokazivati grimase, nikada ne prestanimo ljubiti. To se može dogoditi ukoliko ostajemo povezani s Kristom kao trs i loze (Iv 15,1-8), dok jedemo njegovo tijelo i pijemo njegovu krv (Iv 6). Kada ćemo uistinu shvatiti da nismo robovi, nego Isusovi prijatelji koje on sam izabrao? A ako je izabrao, dao je moć posvećivanja – silu odozgor, Duha Svetoga i to ne na mjeru, nego obilato svima onima koji se njemu pokoravaju.
Mnogi su povjerovali svijetu i tvrdnji da gorka čokolada proizvodi radost. Međutim, istinita radost prema Isusovu obećanju dolazi po ljubavi, po istinitom ljubljenju braće i sestra, ne po njihovoj fizičkoj privlačnosti, ali i po tome što su i oni Božja djeca. Možemo pojesti više kilograma različitih čokolada, ali ako nismo ljubljeni i ako ne ljubimo, sve je to uzaludno. Ljubiti znači donijeti obilati rod. To je taj rod koji Bog očekuje od nas. Želimo li poslušati Isusovu riječ? Ako da, shvatit ćemo da je istinita ljubav moguća i tada će se ispuniti Isusovo obećanje da ako ljubimo i donosimo rod, što god zaištemo od Oca u Isusovo ime dobit ćemo. No, to nije neka nagrada za dobru djecu, nego posljedica Božje logike ljubavi i bivanja u Bogu.
