Nacionalni susret vodstava katoličkih karizmatskih zajednica, grupa, udruga, ustanova i domova molitve koji okuplja duhovnike, voditelje i suradnike karizmatskih zajednica iz Hrvatske, BiH te kod zajednica Hrvata u Njemačkoj i Austriji, a dio su crkvenog pokreta „Obnova u Duhu Svetom“, počeo je u četvrtak 29. studenoga u hotelu Kolovare u Zadru.
U petak 30. studenoga održana su sljedeća izlaganja: glede organizacije, jedan od primjera predstavila je Vera Zefić iz zajednice „Dobri pastir“, govoreći kako su oni kao udruga organizirali svoje članstvo i rad. U Hrvatskoj imaju deset podružnica, nekoliko zaposlenih kao posljedica velikog davanja ljudi u zajednicu. Imaju 380 članova, kroz članarinu i druge načine pomažu ljudima u potrebi, imaju karitativne aktivnosti. Niko Rončević govorio je o zajednici Jošua iz Istre koja ima šest zajednica. Istaknuta je važnost povezivanja u molitvi i molitvenim vjenčićima. Bartol Pešorda, voditelj Doma molitve, govorio je kako se u domovima molitve nekoliko sati dnevno zajednički slavi Boga. Predstavljena je i knjiga za domove molitve u izdanju njemačke koordinacije, o dokumentima Crkve koji potvrđuju kako je dobro imati takav vid molitve, ohrabruju laike da imaju stalnu molitvu, stalno slavljenje Boga, da se povezuju i na taj način. Dio govora o organizaciji završio je predstavljanjem Malinskih dokumenata. To su dokumenti o djelovanju i značenju karizmatske zajednice u Crkvi koje je priredio kardinal Leo Jospeh Suenens s članovima komisije prije 40 godina, gdje pojašnjava koja je narav, svrha i cilj karizmatske obnove u Crkvi. I sada su aktualni i prevode se u Hrvatskoj.
O aspektu formacije govorio je Marko Blagović, novoimenovani moderator nacionalne koordinacije za formaciju. Govorio je o tome koliko je važno ljude uključiti u zajedničko dijeljenje onoga što znaju, s obzirom i na njihove sklonosti i sposobnosti. Istaknuto je da u rad treba uključiti i psihologe, liječnike, znanstvenike, profesore, ljude struke poput policajaca, koji svojim znanjem mogu doprinijeti drugome u području komunikacije, organiziranja zajednice, podizanja i potpore ljudima. Darovi su sekundarni, primarna je Božja ljubav i kreposti te prema tome treba ljude formirati i usmjeravati, a ne da su prepušteni osobnom snalaženju u onome što dožive. Mate Ćurković govorio je o školi za voditelje gdje se otkrivaju profili raznih ljudi, i s psihološke razine, da se razumiju ljudska postupanja, jer radi se o ljudskim srcima. U svemu tome tražiti ljubav. Matej Živković opisao je model molitve koji se zove evangelizacija srca. Odvija se kroz pristup osobi jedan na jedan a tu je i svjedok koji zagovara. Sadrži pet ključeva: pokajanje, oproštenje, odricanje od svega što smo otkrili da je loše kroz pokajanje i oproštenje, molitva za Božju vlast u našem životu kao molitva predanja i Božji očinski blagoslov. Tu se događaju predivna iskustva. U tom kontekstu je i u Međugorju ovoga travnja održan petodnevni seminar koji je okupio 1500 ljudi, počinje se raditi formacija ljudi u suradnji s obitelji Lozano iz Amerike koji imaju 20 godina iskustva u formaciji članova karizmatske zajednice.
„Obnova u Duhu Svetom je struja milosti u Crkvi koja se razdaje. Molitvene zajednice, ustanove, grupe, udruge, slavljeničke službe imaju po nekoliko profila i više aktivnosti, no poanta je osobni susret i preobrazba čovjeka na poslu, u obitelji. Želimo izgraditi povezanost, dobiti jasnoću i narasti u poniznosti“, rekao je Lordan Ljubenkov, koordinator Obnove u Duhu Svetom u Hrvatskoj. Podsjetio je na misao pape Franje: „Čuvajte raznolikost duhovnih stvarnosti koje se pojavljuju. Nemojte ih uniformirati, nego prepoznajte različitosti kao bogatstvo i ljubite jedni druge. Ljudi vas onda prepoznaju po ljubavi, a sva raznolikost postaje bogatstvo“. Ali, ako želiš moć koju ti ljudi daju kao voditelju, kao svećeniku, i počneš promišljati na ljudski način, gubiš se u svemu tome, dolazi do toga da želiš da svi budu onakvi kako bi ti htio i misliš da je najbolje. Papa govori budite raznoliki, u ljubavi i potičite raznolikost“, rekao je Ljubenkov.
U petak 30. studenoga misno slavlje predvodio je don Ivica Tola, a propovijedao je don Mihovil Kos. Govoreći o pozivu učenika, kako je Isus pozvao ribare na nešto uzvišeno, vlč. Kos rekao je da su ribari bili neuki, kao što smo i mi neuki u onome što radimo, ali i u vjeri. „Bez Duha Svetoga ništa ne bismo mogli. Koliko god imao znanja, nepoučen si ako se nisi dopustio učiti po Duhu Svetome. Znanje može i uzoholiti čovjeka i to ne posvećuje. Pozvani smo primiti snagu Duha Svetoga i imati poslanje“, rekao je vlč. Kos, upozorivši da to znači nekoga pozvati da se odrekne grijeha, nekome reći „I ti si pozvan“. „Ne možemo biti ribari ljudi bez Duha Svetoga. Na ovom smo susretu da se duhovno osnažimo, da to što primimo ponesemo u svoje zajednice, župe, biskupije, domovinu i šire. Crkva raste po odazivu ljudi na Božji poziv. Kada se mi odazivamo, Crkva raste“ istaknuo je vlč. Kos u zahvalnosti za te milosne dane. „Duh Sveti je snaga koju trebamo. Neka nam Bog Otac pošalje svoga svetoga duha, preko nas da druge dotiče, da širi Crkvu u svijetu kojemu je tako potreban Duh Sveti i snaga navještanja Radosne vijesti, iscjeljujuće riječi, duha koji će srca doticati i mijenjati, po kome će ljudi ozdravljati. Da se proslavlja kroz nas, da to što primamo upijemo u srce, životom živimo i Isusa navještamo u svoj sili i snazi“ poručio je vlč. Kos.
Izlaganje direktora ICCRS-a o krštenju u Duhu Svetom i vodstvu
ORESTE PESARE, DIREKTOR MEĐUNARODNE SLUŽBE KATOLIČKE KARIZMATSKE OBNOVE U VATIKANU (ICCRS) NA NACIONALNOM SUSRETU VODITELJA I DUHOVNIKA KARIZMATSKIH ZAJEDNICA U HRVATSKOJ
Nakon što je primio krštenje, Isus je bio odveden u pustinju. „Zato što je primio silu Duha Svetoga, mogao se oduprijeti kušnjama u pustinji. Pustinja simbolizira naš ljudski život. Kako mi možemo proći pustinje našeg života, ako nemamo duboki odnos s Ocem? Traži Duha Svetoga kako da prebrodiš teškoće i da kao Isus budeš pobjednik u životu. Isus je bio pobjednik u pustinji“, poručio je Pesare.
Nadalje, Luka opisuje kako je Isus nakon pustinje otišao u sinagogu u Nazaret gdje je ustao i rekao: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje”. Slijed je krštenje, kušnja u pustinji pa proglas moći, snage, jer je na Isusa sišla sila Duha Svetoga. Bez krštenja i dubokog odnosa s Ocem, Isus kao čovjek ne bi pobijedio sve kušnje, izašao iz pustinje i ne bi imao snage za naviještati oslobođenje“, istaknuo je Pesare, upitavši tko je od nas, u usporedbi s Isusom po kome smo se pozvani oblikovati, sposoban i može reći da uvijek pobjeđuje u pustinji svog života i da je Duh Gospodnji na njemu.
To je osnova onome što treba prethoditi i ulozi voditelja u zajednici te je Pesare pojasnio kada osoba može biti poslana drugima. „Otac je radio sa Sinom na pedagoški način. Otac je Isusa blagoslovio, pa ga je poslao. I Isus je kasnije koristio tu pedagogiju, radio je samo ono što je radio i Otac. Isus je odabrao učenike najprije da budu s njim, da ostanu s njim, onda da ih pošalje da navještaju evanđelje i oslobađaju od zla. Važno je biti s Isusom da bi primio blagoslov, da bi bio apostol, da iskusiš Božju ljubav. Tek onda Isus ih šalje da budu voditelji u svijetu. Isus ne šalje nekoga da bude voditelj, prije nego je osobno iskusio Božju prisutnost u svom životu. Isus poziva svoje učenike, blagoslivlja ih, ljubi i tek onda ih šalje. Bog Otac koristi tu pedagogiju, Sin to koristi, a Duh Sveti ne može činiti drugačije od toga“, poručio je Pesare, istaknuvši da je krštenje u Duhu Svetom način da zaista iskusimo Božju ljubav. „Onda će nas Bog poslati. Nema poslanja bez iskustva Božje ljubavi. Bog nas zove da budemo njegovi učenici. A učenik treba biti poput Učitelja. Onda nas Gospodin šalje da budemo njegovi misionari. Moraš biti učenik, da bi onda mogao biti dobar misionar. Nitko ne može biti misionar, ako nije učenik“, naglasio je Pesare.
Podsjetio je da je i umirovljeni papa Benedikt XVI. u Južnoj Americi 2007. g. rekao da sve krštene osobe primaju od Isusa mandat da budu učenici i misionari. O tome govori i papa Franjo, a to je utemeljeno u Svetom pismu. „Biti učenik i misionar dvije su stvarnosti jednog novčića. Kad je učenik zaljubljen u Isusa, ne može prestati naviještati svijetu da samo u njemu imamo spasenje. Primanje krštenja u Duhu Svetom je samo početak našeg djelovanja s Isusom. Kada su učenici na Pedesetnicu primili Duha Svetoga, njihovi životi su se preobrazili, počeli su hrabro naviještati evanđelje, nakon Petrovog govora 3000 ljudi se obratilo. Pedesetnica opisana u Djelima apostolskim je izljev Duha Svetoga za poslanje, za misije. Učenici su primili silu i darove Duha Svetoga da mogu biti misionari“, rekao je Pesare. Također, još jedna Pedesetnica opisana je u Ivanovu evanđelju, a to je Pedesetnica ljubavi. „Izvor Duha Svetoga je u Isusovu probodenom srcu. Iz probodena Isusova boka na križu potekla je krv i voda koja se pretvorila u rijeku milosti. A karizmatska zajednica naziva se strujom, rijekom milosti u Crkvi“, rekao je Pesare.
Tragom biblijske riječi, rekao je da smo mi poput stabla, a stablo mora biti blizu rijeke Duha Svetoga da bi uvijek davalo plodove. „Ako su naša korijenja u vodi Duha Svetoga, donosit ćemo plodove i u zimi našeg života. Naše korijenje znači kreposti, a lišće na stablu je karizma. Stabla blizu rijeke života imaju plodove i lišće. Plodovi su dobri za jelo a lišće je dobro za ozdravljenje duha, tijela i psihe. Stablo ukorijenjeno u Duhu Svetom ima plodove i lišće. Život stabla je za drugoga, da drugi mogu jesti naše plodove i da drugi ozdravljaju od našeg lišća. Da bi bio učenik, trebaš Pedesetnicu ljubavi iz Ivanovog evanđelja. To ćeš iskusiti ako je tvoje korijenje u Duhu, a to znači u molitvi, razmatranju Božje riječi i sakramentima“, rekao je Pesare, istaknuvši da je ispovijed na poseban način sakrament Duha Svetoga, jer kad nas svećenik odrješuje od grijeha, naši se grijesi peru vodom i krvlju Isusa. „Voditelj u Obnovi znači biti stablo puno Duha Svetoga, tada ćete biti zaista sposobni mijenjati Hrvatsku“, poručio je Pesare sudionicima nacionalnog susreta karizmatskih zajednica.
Izlaganje Petra Jurčevića na Nacionalnom susretu karizmatskih zajednica Hrvatske
ZAMJENIK KOORDINATORA OBNOVE U DUHU SVETOM U SPLITSKO-MAKARSKOJ NADBISKUPIJI I VODITELJ SPLITSKE MOLITVENE ZAJEDNICE SV. IVANA OD KRIŽA PETAR JURČEVIĆ
„Nije Isus rekao: Nema veće ljubavi od ove: Istjerati zloduha iz brata, ozdraviti bolesnika, invalida da se digne iz kolica, itd. Ako se to dogodi, to je samo dobra posljedica ljubavi. Ljubav treba sve prožimati, ona je sve u svemu i bez nje sve je ništa. Ljubav je zajednički nazivnik svih karizmi i darova duha. Ona sve prožima, ona je pokretač svake karizme, ljubav je plod svake karizme. Ljubav je vrhunska krepost. Ona raste kroz krepostan život koji se na vani očituje i u karizmama“.
U hodu prema sebi kao cilju, Bog nam daje sredstva da to možemo i ostvariti. To su sakramenti. Duha Svetoga svi primamo u punini na krštenju i potvrdi, a on se u životu vjernika očituje kroz redovne darove koji nam se daju za osobno spasenje. To je sedam darova Duha Svetoga. „Druga razina dara Duha Svetoga su karizme koje se daju pojedincu za izgradnju tijela Kristova, za Crkvu, za druge. Karizme su dar koji povlači za sobom veliku odgovornost. Konačno, Bog nam daje sredstvo pomoću kojega možemo provjeriti koristim li ispravno darove Duha Svetoga i karizme. To sredstvo je treći dar Duha Svetoga, to su plodovi duha“, rekao je Jurčević.
Predavač je predstavio i model koji predstavlja dobar ispit savjesti u kojemu se svatko može prepoznati i pitati gdje se u tome nalazi. To je dokument pape Franje „Radujte se i kličite” gdje u br. 179 papa izdvaja pet značajki koje su kriterij svetosti u suvremenom svijetu. To nisu molitva u jezicima, proroštvo ni spoznanje, rekao je Jurčević. Prema papi Franji, tih pet značajki su sljedeće. Prvo su postojanost, strpljivost, blagost. Misao „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas” izvor je mira u svetaca, kaže papa Franjo. „Ta unutarnja snaga omogućuje nam da u ubrzanom, nestalnom i agresivnom svijetu dajemo svjedočanstvo svetosti svojim strpljenjem i postojanošću u činjenju dobra. Poniznost se može ukorijeniti u srcu samo poniženjima. Bez njih nema ni poniznosti ni svetosti. Ako nisi kadar podnijeti i prikazati neka poniženja, nisi ponizan i nisi na putu svetosti. Svetost koju Bog daruje Crkvi dolazi preko njegova sina, na to smo, prema prvoj Petrovoj, pozvani, jer i Krist je trpio za nas i ostavio nam primjer da idemo njegovim stopama“, rekao je Jurčević.
Drugo je radost i smisao za humor. Kršćanski život je radost u Duhu Svetom. Treće je odvažnost i žar. „Svetost je parezija. To je pečat Duha, potvrda autentičnosti našeg propovijedanja. Trebamo poticaj Duha da nas ne paraliziraju strah i pretjerani oprez“, rekao je Jurčević, podsjetivši kako u Djelima apostolskim piše: „Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa. I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo”. „To je smjelost, evangelizacijski žar koji ostavlja trag u svijetu. Isus nam je rekao: ‘Ne bojte se’. I obećanje koje je važno za svakoga od nas: ‘Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta’. Molimo Gospodina za milost da ne oklijevamo kad nas Duh zove, učinimo korak naprijed. Molimo za apostolsku hrabrost da prenosimo Evanđelje drugima i da prestanemo pokušavati pretvoriti naš kršćanski život u muzej uspomena. U svakoj situaciji pustimo da nam Duh Sveti pomogne promatrati povijest u svjetlu Uskrsloga Isusa. Na taj način Crkva ne samo da se neće umoriti, već će ići naprijed prihvaćajući Gospodinova iznenađenja“, rekao je Jurčević.
Četvrti kriterij je biti u zajednici. „Kada živimo odvojeno od drugih, vrlo teško je boriti se protiv požude, zamki, kušnji i sebičnosti svijeta. Putom posvećenja kroči se rame uz rame s drugim. Sv. Ivan od Križa kaže: ‘Živiš s drugima zato da te oni oblikuju i da se vježbaš u kreposnom životu’“, rekao je Jurčević. Peti kriterij je biti u stalnoj molitvi. Papa Franjo kaže: „Ne vjerujem u svetost bez molitve, iako ta molitva ne mora nužno biti duga ni uključivati snažne osjećaje”. Papa stavlja naglasak na četiri točke kod osobne molitve: poziv na trajnost, molitva nas ne bi smjela udaljavati od svijeta, molitva nam pomaže rasti u vjeri i Lectio Divina.
„Pobožnost prema Božjoj Riječi nije samo jedna od mnogih pobožnosti, nešto lijepo ali neobavezno. Ona pripada srcu i identitetu samog kršćanskog života. Riječ u sebi ima moć preobraziti život. Isus nas po Svetom Pismu vodi i do euharistije, gdje ista Riječ postiže svoju najveću učinkovitost, jer je stvarna prisutnost onoga koji je živa Riječ“, rekao je Jurčević, poželjevši da „Obnova u Duhu Svetom” živi Djela Apostolska, da svjedoči životom, da drugi kažu: ‘Gle, kako se ljube!’ „Da naš život pobudi pitanje kod drugih: Kako ti tako možeš uvijek biti radostan, susretljiv, miran, blag, uvijek pun ljubavi za svakoga? Tada nastupa Riječ, navještaj, kerigma. Tada će znakovi i čudesa pratiti i utvrđivati Riječ, naše susrete i svjedočanstvo života“, poručio je Petar Jurčević.
Misno slavlje za sudionike ‘Obnove u Duhu Svetom’ u katedrali sv. Stošije
‘Obnova u Duhu Svetom’ je crkveni pokret, no njegovi članovi ga nazivaju ‘struja milosti’, prihvaćajući taj termin koji je upotrijebio kardinal Leo Joseph Suenens kada je opisao duh karizmatske zajednice u Crkvi te je puno učinio u njenoj afirmaciji i unutar same Crkve. Izražavajući radost zbog zajedništva s nadbiskupom Puljićem, p. Sebastijan je rekao da struja milosti obuhvaća cijelu crkvenu stvarnost na osobnoj i zajedničkoj razini. Propovjednik je naveo biblijske primjere kako je stvarnost vode koja daje život prisutna od postanka svijeta, Isus je izvor rijeke koja struji u život vječni. U razgovoru sa Samarijankom Isus kaže: ‘Dat ću ti vode žive od koje nećeš ožednjeti nikada’.
Kreposti, sedam darova Duha svetoga, sakramenti, karizme i sveukupnost našeg života u Crkvi temeljito su i bitno obilježeni životom Duha, rekao je p. Sebastijan, dodavši da je članovima ODS-a struja milosti povjerena da se njome služe, da je koriste, paze i osluškuju što od njih traži. „Ali nije dovoljno samo primiti i biti dio struje. Nije bitno i nije dovoljno samo uživati plodove. Struja želi svakome donijeti plodove. Struja milosti, struja rijeke života je za svakoga. Ako je nama podijeljena, ukazana, razotkrivena i dana da se njome hranimo, da rastemo, da se posvećujemo, to znači da nas je Gospodin odabrao za suradnike koji će je širiti dalje i omogućavati druge događaje“ rekao je p. Sebastijan. Zato je potrebno bdjeti i moliti. „Bdjeti, drugim riječima znači razlučivati. Isus je sam i prvi dao temelj razlučivanja: ‘Po plodovima će se poznavati’. Po ljubavi koju imamo jedni prema drugima i po mnogim drugim plodovima koje osoba nosi drugima, jer ih rado dijeli. To su dobrohotnost, dobrota, duhovna milina, strpljivost, blagost, poniznost, humor, vedrina, jakost, umjerenost, čistoća, uzdržljivost, ustrajnost, hrabrost.
Propovjednik je istaknuo da su izvrstan dodir Božje milosti i tri osigurača pomoću kojih možemo provjeriti idu li stvari pravim putem ili nešto bježi od struje milosti. To su poslušnost (jedinstvo s Crkvom), otvorenost i suradnja. „Struja milosti želi da se združuju hijerarhijski i karizmatski darovi, da se isprepliću, da jedni druge osiguravaju. To su duboki plodovi poslušnosti, poslušnosti sina ocu, briga oca za sina. Drugi osigurač je otvorenost: slušam, želim razumjeti, govorim, želim se izraziti, otvorenost srca, što znači biti u istini. A istina oslobađa. U našim djelima i riječima odražava se Gospodin u kojega smo uronjeni po sakramentima, po Crkvi, po našem radu na sebi. Treći osigurač je suradnja.
Gospodin ima toliko povjerenja da nam je povjerio da mu pomognemo kopati kanale da struja milosti dođe do svakoga. Tamo gdje ne mogu doći svećenik i biskup, možeš doći ti i obrnuto. Svatko od nas ima priliku doći do nekoga do kojega nitko drugi nema priliku doći. Da drvo koje sahne nahranimo Kristovim plodovima, da ga ozdravimo svojim lišćem: to su dobra riječ, dobar savjet, dobra uputa, dobro razlučivanje, dobar ukor“ rekao je p. Sebastijan.
Istaknuo je i značaj toga da trebamo jedni druge. Laici trebaju svećenike, redovnike, biskupe i obrnuto. „Osobno kao svećenik, doživio sam procvat baš u suradnji s laicima. Naša suradnja meni je razotkrila moje svećeništvo, a laicima njihov identitet i njihovo poslanje kao laika. Prizma svega toga je da spasiš svoju dušu. To je Isusova želja. Da imamo život u izobilju, da njegova radost bude u nama i da budemo jedno. To ozdravlja već ovdje i vodi u spasenje“ rekao je p. Sebastijan, podsjetivši na sv. Ignacija koji sve započinje od načela, temelja i kaže: ‘Čovjek je stvoren da Gospodina Boga hvali, da ga štuje, slavi, časti, da mu služi i tako spasi dušu svoju’. Sve ostale stvari koje su mu dane, koje su stvorene na korištenje, ukoliko ga ne vode tom cilju, neka bude slobodan ostaviti ih.
U ime sudionika nacionalnog susreta, p. Sebastijan mons. Puljiću je rekao: „Oče nadbiskupe, tu ste kao naš pastir. Mi Vas trebamo, podržavamo Vas, obećavamo Vam našu podršku i našu molitvu, post, pokoru, sve što ovce prema svom pastiru imaju kao svoje poslanje. I sinovsku i kćerinsku ljubav. Mi vas sinovski i kćerinski volimo“.
U zahvalnosti za njihov pohod Zadru i prisutnost u Crkvi, nadbiskup Puljić je istaknuo značajnima poslušnost, otvorenost i suradnju o kojima je govorio p. Sebastijan kao bitnim sastavnicama i karizmatskog djelovanja. Pohvalio je njihovo slavljeničko pjevanje na misi i članovima ODS-a poručio: „Lijepo je vidjeti kako Duh Sveti djeluje i puše preko vas na sve strane svijeta. Neka Bog blagoslovi vaše nastojanje oko dobra Crkve“.
Susret zadarskog nadbiskupa i koordinatora ‘Obnove u Duhu Svetom’ za Hrvatsku
U izaslanstvu vodstva karizmatskih zajednica na susretu su bili: uime Vijeća duhovnika ‘Obnove u Duhu Svetom’ (ODS) p. Sebastijan Šujević, koordinatori ODS-a za Hrvatsku Lordan Ljubenkov i Damir Zukan, članovi Vijeća koordinatora ODS-a Petar Jurčević i Marko Blagović te voditelj zajednice Jošua Niko Rončević.
Nadbiskup Puljić i koordinatori razmijenili su informacije, da mons. Puljić iz prve ruke, u osobnom razgovoru čuje i vidi što radi karizmatska obnova u Hrvatskoj po svojim zajednicama. Koordinatori ODS-a uvidjeli su poveznicu duha njihovog djelovanja s nadbiskupskim geslom mons. Puljića koje glasi ‘Jedinstvo, sloboda, ljubav’. To je nadbiskup preuzeo od misli sv. Augustina: In necessariis Unitas, in dubiis Libertas, in omnibus Caritas: U bitnome jedinstvo, u dvojbama sloboda, a u svemu ljubav. „Jedinstvo je prva i temeljna riječ koja daje prostora slobodi, a hrani se ljubavlju koju nam je naš Otkupitelj posvjedočio svojim životom. Složio sam se s njihovim uvidom i ponudio im svoje biskupsko geslo kao model uvažavanja slobode i ljubavi. Koordinatori su to sami zaključili. Rekao sam da to geslo nije primjenjivo samo unutar Crkve, nego bi to moglo biti i društveno geslo. U tom slučaju ne bi bilo napetosti i nepotrebnih svađa. U bitnim stvarima moramo biti zajedno. O istinama i dogmama katoličke vjere ne može se raspravljati. U onome što je nužno, što je bitno, neka vlada jedinstvo. U stvarima koje nisu bitne neka vlada sloboda. A u svemu ljubav. Lijepo je kad se takvi pokreti u Crkvi između sebe poštuju i ljube, makar su različitih usmjerenja” rekao je nadbiskup Puljić u osvrtu na taj susret. Izrazio je poštovanje i jako pozitivan dojam onome što je čuo i doživio na susretu. “Žele služiti Crkvi, žele Boga slaviti, žele se okupljati, proučavati Sveto pismo, evanđelja, žele moliti. Što tu nedostaje? Što se drugo i više može poželjeti da katolik čini? I žele poštivati hijerarhiju, župnika, odnosno one koji su zaduženi za pastoral” istaknuo je mons. Puljić.
“Shvatili smo da nas geslo nadbiskupa Puljića potiče da idemo u pravcu zajedništva, ljubavi, jedinstva i služenja. Uz evangelizaciju želimo stalno razvijati formaciju. Želimo surađivati kroz župe, biskupije i pastoralne planove i olakšati poslanje našim pastirima i posredstvom kontakata koje imamo u radu s ljudima. Da crkveni pastiri imaju osobe koje su odgovorne i predstavljaju brojne duhovne stvarnosti djelatne u molitvi i apostolatu među vjernicima” rekao je Lordan Ljubenkov.
Koordinatori su nadbiskupu ukratko predstavili i svoja iskustva sazrijevanja u vjeri, što je primjer i veće zajednice u kojoj su ljudi različitih profila. U raznolikosti njihovih putova vjere i svjedočenja za Gospodina postoji veliki potencijal o kojemu govori i papa Franjo, rekao je Ljubenkov.
Damir Zukan zahvalan je nadbiskupu za “topli, otvoreni prijem u jednostavnosti. Otac nadbiskup je poslušao što radi karizamtska obnova u Hrvatskoj. Doživjeli smo njegov očinski pristup, blagoslov i interes za nas i za sve zajednice u Hrvatskoj. Taj prijem i blagoslov nama znači kao poticaj za daljnji rad, pogotovo u suradnji sa službenicima Crkve, s ocima biskupima, sa župnicima gdje naše zajednice djeluju. Obnova u Duhu Svetom je osjetila poziv zajedništva. Zajedništvo smo stavili kao temeljnu vrijednost za naše djelovanje. To zajedništvo želimo njegovati prije svega s Bogom, s našom Crkvom i međusobno” rekao je Zukan.
Koordinatori ODS-a darovali su nadbiskupu djela ODS-a i plod rada svojih ruku: snimke s njihovih evangelizacijskih susreta, sliku Gospe Guadalupske jer je ona Gospa evangelizatorica te ulje i vino. “Lijepo je to zajedništvo, jedinstvo i simbolika tih darova, u kojemu se spajaju božanski dar i plodovi ljudskog uzdarja kao blagoslov u suradnji s Bogom” rekao je nadbiskup Puljić.
Izvor: ika.hkm.hr Foto: ika.hkm.hr / rastimougospodinu.com
