Mučenik sv. Blaž (Vlaho) ubrojen je među 14 svetaca koje narod štuje kao pomoćnike u nevolji.

Mučenik sv. Blaž (Vlaho), na latinskom Sanctus Blasius rodio se u Sebasti u ondašnjoj Maloj Armeniji kojom je upravljao Rim, to je današnji grad Sivas u središnjoj Turskoj. Narod i svećenstvo su ga izabrali za biskupa nakon smrti njegova prethodnika.

Dioklecijan je za vrijeme svoje vladavine proglasio u rimskom carstvu opći progon kršćana. Taj progon se nastavio i za vrijeme Licinija. Za to vrijeme sebatski se biskup skrivao po planinama Kapadocije. Za svoj dom izabrao je osamljenu i tamnu pećinu iz koje je oprezno izlazio samo noću dijeliti utjehu mučenim i nesretnim kršćanima. Bog mu je dao moć da postane prijatelj divljim zvijerima. One su mu donosile hranu, a on ih je za uzvrat liječio.

Agrikolaus koji je u to vrijeme bio rimski upravnik u Sebastu, izmišljao je najokrutnije muke protiv biskupa. Divlje zvijeri je puštao da izvode svoju “igru” s kršćanima. Jednog dana naredio je vojnicima da ulove što više zvijeri. Nakon dugog traženja naišli su na pećinu ispred koje su mirno stajale divlje zvijeri, a sv. Blaž je molio među njima. Vojnici su se sutradan vratili po njega na zapovijed Agrikolausa. Mirno ih je dočekao. Vijest se brzo proširila pa su svi kršćani izašli iz skrovišta da ga još jednom vide. Putem do grada propovijedao je, a mnoštvo ljudi ga je pratilo.

Sv. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Kad bi spustio ruku na bolesne odmah bi im se vratilo zdravlje. Na tom putu priđe mu uplakana majka s djetetom u naručju. Kroz suze mu ispriča kako je djetetu zapela u grlu riblja kost, molila ga je da ga spasi. Na to sv. Blaž spusti ruku na grlo djeteta, prekrsti ga i pozove Svemogućeg da se kost izlomi i da se dječaku vrati zdravlje. Molio je da se to isto uvijek učini svima koji bi ga u bolesti grla molili u njegovo ime. Dijete ozdravi, mati se zahvali sv. Blažu i uputi se kući.

Kad je doveden u Sebastu, Agrikolaus je od njega zatražio da se odrekne vjere. Na to mu je sveti biskup odgovorio: “Ispovijedam Krista i ne mogu se klanjati krivim bogovima.” Na to Agikolaus naredi da ga muče. Hrabro je podnio sve muke i još rekao: “Jadniče, ako misliš da ću s bičevanjem iznevjeriti Krista, varaš se jer on mi je na pomoći!” Gradom se pročula vijest o njegovoj ustrajnosti.

Nakon par dana Agrikolaus naredi da se sv. Blaž objesi i da se oštrim željeznim češljevima za vunu dere od glave do pete. Uza sve to viseći s grede svom krvniku je rekao: “Ne marim za muke jer mi je Bog na pomoći!” Putem do tamnice iz njega je tekla krv koju je sedam žena kupilo krajevima svojih haljina i maramama. Nakon toga krvnik naredi da im se odrube glave, a njihova djeca bace u tamnicu sa sv. Blažem.

Sutra dan naređeno je da se na vrat sv. Blaža veže kameni žrvanj i da ga se baci u jezero. Kad su svi došli do jezera sv. Blaž se uputi po vodi kao po tvrdoj zemlji, na sredini jezera reče: “Ako i vaši bogovi imaju iste moći dođite i vi!” U tom trenu obasja ga jaka svjetlost, pojavi se anđeo i pozove sveca da primi vječnu slavu. A ljutiti Agrikolaus naredi da se sv. Blažu i djeci odrube glave.

Na stratištu on klečući uputi molitvu Bogu. Molio je da svima kojima se razboli grlo, a pred Bogom zazovu njegovu pomoć, molitve budu uslišane. Iznad njega se pojavilo svjetlo i začuo se glas: “Ja sam Bog koji te dosad proslavi, unaprijedit ću te još većom slavom, svoju milost ću udijeliti onima koji budu slavili tvoju uspomenu!” Nakon tih riječi odsjekoše glavu sv. Blažu i djeci. To se dogodilo u veljači 317. godine kad je Konstantin je pobijedio Licinija, kult sv. Blaža širio se cijelim kršćanskim svijetom.

Glava svetog Blaža dopremljena je kao relikvija godine 972. u Dubrovnik 
I već više od tisuću godina Dubrovčani ga štuju kao svojeg zaštitnika, a njemu u čast tu je podignuta i crkva. Svake godine za blagdan svetog Vlaha, kako Dubrovčani zovu svojeg zaštitnika svetog Blaža, biskup u svečanoj procesiji nosi relikviju glave gradskog zaštitnika, kojoj mnoštvo štovatelja iskazuje počast.

Sveti Blaž se mnogo štuje i na Istoku i na Zapadu, a ubrojen je i među 14 svetaca koje narod štuje kao pomoćnike u nevolji.

Od šesnaestog stoljeća postoji i spomenuti blagoslov grla. Svećenik, držeći pred vratom vjernika dvije blagoslovljene svijeće u obliku Andrijina križa, izgovara slijedeću molitvu: “Zagovorom svetog Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog bolesti grla i svakog drugog zla: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”

I katolička i armenska i pravoslavna Crkva štuju sv. Blaža kao sveca i mučenika. U Maloj Aziji, gdje mu je bila postojbina i na čitavom kršćanskom Istoku velik je broj svetišta sv. Blaža. Tijekom stoljeća je u Rimu, glavi cijelog kršćanstva, sagrađeno i posvećeno pet crkvi svetog Blaža. Odatle je pobožnost prema sv. Blažu presađena i u Francusku, Njemačku, Belgiju, Španjolsku, Englesku, pa i u hrvatske krajeve.

Blagoslov grla

O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: „Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!“ Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj Crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.

 

MOLITVA SVETOM BLAŽU

Molitva: Gospodine Isuse Kriste, koji si kazao da se molitvom i postom tjeraju zlodusi i vjerom ozdravljaju bolesnici, dopusti, molimo te, da po zagovoru svetoga Blaža, mučenika tvoga, ista ona vjera koja je njega učinila slavodobitnikom nad vlašću tmina i ljudskim bolestima, i nas uvijek očuva na spasenje. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.