Sveti je Otac na jednoj od općih audijencija nakon pozdrava nastavio katehezu o Crkvi. U pouci je, odmah na početku, svoj pogled i pozornost više od stotinu tisuća vjernika, svratio na Mariju kao sliku i model Crkve, pozivajući se na konstituciju Drugoga vatikanskog sabora, Lumen gentium (Svjetlo narodâ), u kojoj se kaže: Kao što je već naučavao Sv. Ambrozije, Majka je Božja, slika Crkve po pitanju vjere, ljubavi i savršenog sjedinjenja s Kristom (LG, br. 63).

Papa je zatim govorio o tome, u kojemu smislu Marija Crkvi, predstavlja model ili primjer vjere. Papa je zatim podsjetio da je Marija bila hebrejska djevojka koja je svim srcem iščekivala otkupljenje svoga naroda, ali – podsjetio je Sveti Otac – u njoj je bilo i nešto što ni ona sama tada nije znala: u Božjemu nacrtu ljubavi i spasenja ljudskoga roda, Ona je bila određena za Majku Otkupiteljevu.

U času Navještenja, Božji je glasnik naziva Milosti puna i otkriva joj Božji plan. Od trenutka izricanja svojega DA, Marija prima novo svjetlo: usredotočuje se na Isusa, Božjega Sina, koji od Nje uzima tijelo i u kojemu se imaju ispuniti obećanja čitave povijesti spasenja. Marijina je vjera ispunjenje vjere Izraelskog naroda i utoliko je Ona model vjere same Crkve, koja kao središte ima Krista – utjelovljenje beskrajne Božje ljubavi – kazao je Papa te zapitao: Kako je Marija živjela ovu vjeru?

U jednostavnosti tisuća svakodnevnih dužnosti i briga svake mame: kako pribaviti hranu, odjeću, ono potrebno za kuću. Upravo ovaj običan Gospin život, bio je područje na kojemu se odvijao duboki dijalog i odnos između Nje i Boga; između Nje i njezina Sina. Marijin DA, već od samog početka savršen, rastao je sve do časa Križa. Ondje se njezino majčinstvo proširilo grleći svakog od nas, naše živote, kako bi nas privodila svome Sinu. Marija je stalno živjela uronjena u otajstvo Boga što posta čovjekom – kazao je Papa – kao Njegova prva i savršena učenica, razmatrajući u srcu svaku stvar u svjetlu Duha Svetoga, kako bi razumjela i u život cjelovito provela Božju volju.

Papa je zatim zapitao dopuštamo li da nas prosvijetli vjera naše Majke Marije ili ju pak držimo dalekom i drukčijom od naše? U trenucima teškoća, kušnji i tame, usmjeravamo li svoj pogled prema Njoj, kao modelu pouzdanja u Boga, koja neprestance i jedino želi naše dobro? – ponovno je potaknuo Sveti Otac, dajući nazočnima nekoliko trenutaka za promišljanje. Papa je Franjo zatim govorio o Mariji kao živom primjeru ljubavi podsjećajući mnoštvo na njezin susret s rođakinjom Elizabetom, kojoj posjetivši je, nije samo donijela materijalnu pomoć nego i Isusa, kojega je već imala u krilu, a to je – kazao je Sveti Otac – značilo donijeti radost, puninu radosti. Elizabeta i Zaharija bijahu presretni zbog trudnoće koja se, u njihovoj dobi, činila nemogućom, ali tek Marijinim posjetom, njihova radost postaje potpuna, jer dolazi od Isusa i od Duha Svetoga i iskazuje se besplatnom ljubavlju, uzajamnom solidarnošću, pomaganjem i razumijevanjem. Svima nam Marija želi donijeti veliki dar Isusa, a s Njime nam donosi Njegovu ljubav, mir i radost. Isto tako i Crkva – pojasnio je Papa – Nije ona humanitarna organizacija, ali jest poslana ljudima donijeti Krista i njegovo Evanđelje; ne donosi sebe, nego Božju ljubav, Kristovu ljubav koja čovjeka mijenja i svijet obnavlja. Ako bi Crkva ljudima prestala donositi Isusa, to bi značilo da je mrtva i zaista bi postala kao neka humanitarna udruga. Dakle, ima donositi Isusa, Njegovu ljubav. Jasno? – upitao je Papa i nastavio: A mi? Kakvu mi ljubav drugima donosimo? Je li to Isusova ljubav koja je solidarna, koja oprašta i koja je uz nas ili ljubav koja slijedi simpatije ili očekuje nešto zauzvrat? – zapitao je Papa Franjo, a zatim još konkretnije upitao: Kakvi su odnosi na našim župama, u našim zajednicama; odnosimo li se jedni prema drugima kao braća i sestre ili jedni druge osuđujemo i ogovaramo, brinući se svatko za sebe? – upitao je Papa.

Na posljetku je Papa govorio o Mariji kao modelu sjedinjenja s Kristom. Život Djevice Marije bio je život molitve, rada, odlaženja u sinagogu… no, sve je činila u savršenom jedinstvu s Isusom što je – naznačio je Sveti Otac – svoj vrhunac doseglo na Kalvariji; u Marijinu sjedinjenju s njezinim Sinom u mučeništvu srca i ponudi života Ocu, za spasenje ljudi. Sinovljevu je bol, Marija učinila svojom prihvaćajući s Njime Očevu volju, u poslušnosti koja donosi plod i istinsku pobjedu nad zlom i nad smrću. Lijepo je to čemu nas Marija uči: biti stalno sjedinjeni s Isusom.

Zapitajmo se: Je li naš odnos s Isusom trajan, kao duboko prijateljstvo, pa i kada to znači slijediti ga na putu Križa ili Ga se sjetimo samo kad nam ne ide i kad nam je zbog nečega ‘potreban’? Molimo od Gospodina milost i snagu da se u našem životu i u životu svake crkvene zajednice zrcali model Marije, Majke Crkve – potaknuo je na kraju pouke Sveti Otac, zamolivši nazočne da, u listopadskoj pobožnosti Krunice, mole za mir u svijetu i za povratak evanđeoskih vrijednosti. Posebno se na svršetku obratio osobama dviju kategorija, mladima i bolesnima: Dragi mladi […], budite hrabri svjedoci kršćanske vjere; dragi bolesnici, prikažite svoj svakodnevni križ za obraćenje, svjetlu Evanđelja onih koji su dalek,– kazao je na koncu Sveti Otac.

 

Tekst posuđen sa stranice Radio Vatikana

Fotografija:Pinterest