Božanski Spasitelj – Isus često govori o kraljevstvu Božjem i to u usporedbama. U današnjem ulomku Evanđelja, on ga naziva skrivenim blagom na njivi. Zatim dragocjenim biserjem, koje je pronašao trgovac i sve je prodao samo da stekne to biserje. Zatim ga uspoređuje s ribarskom mrežom punom riba, dobrih i loših. Još prije smo čuli da ga je nazvao kvascem i svjetlom, solju i sjemenom, obilnom žetvom, velikom gozbom…

Sve je to lijepo, ali postavlja se pitanje: što je to kraljevstvo Božje ovdje na zemlji? Neki misle da je to ovaj stvarni svijet. Drugi misle da ono treba još doći. Neki misle da je to politička stvarnost. Drugi misle da je to pitanje za koje je kompetentan samo Bog, a mi trebamo samo čekati. Drugi opet misle da je to Crkva. Neki čak misle da je to grad Jeruzalem. Što je to kraljevstvo Božje? Kada je započelo? Gdje i kako je započelo?

Mogli bismo reći da je ono započelo onoga trenutka kada je Bog stvorio ljude na svijetu i povjerio im da se brinu za ovaj svijet, da rađaju djecu, da život bude prisutan. Kraljev-stvo Božje na zemiji je život ljudski. Kraljevstvo Božje nije ništa drugo nego volja Božja; dođi kraljevstvo tvoje, budi voIja tvoja. To je raj koji nas sve čeka. To je sam Isus, Bog… To je radost, mir, sreća, svetost…

Volja Božja je jednostavno ono što je dobro za čovjeka. To dobro se najviše očitavalo u Isusu. On je uvijek bio na strani života. Čini se da ga ništa drugo nije interesiralo. Kad je susreo bolesne, gluhe, nijeme, slijepe, uzete, ozdravio ih je, omogućio im je da vide, govore, čuju, hodaju, da žive pravim životom. Čak je i mrtve uskrisivao dajući im život.

Isus je bio sav na strani života, sve je činio u korist života. Nije to samo činio u fizičkom i tjelesnom smislu. On je oslobađao osobe koje su bile duhovno ili duševno blokirane, poistovjećivao se sa siromašnima, jadnicima, bijednicima, udovicama, grješnicima sva-ke vrste Oslobodio je i potakao Zakeja, koji se na tuđi račun bogatio koji ja znao razmišljati samo pod vidom novca, da postane velikodušan čovjek.

Bog daje život od početka, daje ga u punini. To je ono što čini Isus od početka svog pos-lanja. Zbog toga narod govori: “Ovo mora biti Sin Božji, jer se brine samo za dobro čovjeka, za kraljevstvo Božje”.

Današnji Isusovi učenici moraju se zalagati za kraljevstvo Božje, a to će reći zalagati se da bude više pravednosti među ljudima, više socijalne jednakosti, svagdanjeg kruha za sve, boriti se za obranu ljudskih prava, protiv rata, boriti se za kvalitetniji ljudski život, zalagati se za prognanike, zalagati se da se više pažnje posveti onom jednostavnom daru Božjem koji je on dao čovječanstvu, a to je život.

Svojim riječima a prije svega svojim djelima, svojim odlukama mi moramo doprinijeti dobrobiti čovječanstva. Investirajmo, uložimo svoje energije u kraljevstvo Božje. To je jedina investicija koja traje zauvijek. To nam garantira sam Bog, koji je poslije smrti i uskrsnuća svoga Sina Isusa Krista u naš zajednički ljudski život poslao svoga Svetoga Duha.

Svatko od nas sanja o tome što bi mu moglo donijeti sreću i životnu radost. Zapravo traži neko blago, i misli da mu ne treba ništa drugo da bude sretan osim da bude bogat.

U današnjem Evanđelju Isus govori o kraljevstvu nebeskom kao blagu i bogatstvu. Isus uspoređuje kraljevstvo nebesko s „blagom sakrivenim na njivi…“ i „s trgovcem koji traga za lijepim biserjem…“
U oba slučaja govor je o otkriću jednoga blaga: u prvom slučaju nađeno je slučajno, a u drugoj zgodi traženo je svjesno, namjerno. U obje zgode onaj koji je blago našao, žuri se da proda sve što ima kako bi zadobio blago.

I dok Krist govori o kraljevstvu nebeskom, on tu ne misli na zemaljsko blago i bogatstvo. Ono je za njega varavo i prolazno. Ono je samo velika smetnja Božjem kraljevstvu.

Kraljevstvo nebesko koje je Krist donio svijetu sasvim je drukčije blago i bogatstvo. Ono je istinsko, vječno i sveto blago mudrosti i znanja. To je evanđelje, milost, prijateljstvo s Bogom, to je sakriveno blago.
To je blago Kristove istine i milosti na zemlji. Kristovo je blago Božja mudrost, tajanstvena i skrivena koju nije upoznao nijedan od knezova ovoga svijeta.
To je ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo i što Ijudsko srce nije osjetilo, što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Zato to blago čovjek može spoznati samo po Bogu.
Po Kristovu bogatstvu postajemo dionici božanske naravi. Kristovo je bogatstvo, bo-gatstvo njegova Oca, kojemu je on potpun baštinik, a mi s njime subaštinici.

Kristovo je bogatstvo sakriveno blago. A baš to ima posebno značenje što je ono skriveno. Ima poseban razlog zašto je čovjeku na zemlji Kristovo blago sakriveno. To je čovjekovo stanje na zemlji. Jer dok je čovjek na ovome svijetu, on se kreće u području vjere, ne u području gledanja.
Ovdje je na zemlji dakle vrijeme vjere po kojoj čovjek mora zaslužiti gledanje. A kad bi Kristovo blago bilo otkriveno, ne bi bilo predmetom vjere. Kristovo je blago dakle sakri-veno blago, ali ono nije zato sakriveno da ga čovjek ne bi našao. Ono je sakriveno stoga da čovjek dobije više volje da ga traži.
Sva je tragedija u tome što suvremeni čovjek to izgubljeno blago traži okrenut prema zemlji. Kad se razočara u jednoj nadi, utječe se drugoj. Toliko je putova pronašao koji bi ga morali dovesti do potpune sreće i životne radosti, ali je redovito rezultat uvijek isti.
Umoran i razočaran mora sam sebi priznati da ono pravo što je tražio nije pronašao. Mnogima tako i cijeli život prođe, a da zapravo nisu pronašli ono što su tražili i čemu su se nadali.

Mi se vjernici ne smijemo s tim složiti, jer u naše je srce usađena neutaživa želja za vječnom srećom i radošću koja ne prolazi. I da bismo ostvarili vječnu sreću za koju smo stvoreni, moramo živjeti tako kako dolikuje ne samo građanima zemlje nego i gra-đanima neba.

Iako je kraljevstvo Božje najveći dar Božji, čista milost koju Bog daje bez ikakvih naših zasluga, ipak se od nas traži kao potrebni preduvjet: otvorenost, obraćenje i spremnost da Božji dar, Isusa samog, s njegovom milošću prihvatimo.
Moramo se ponovo roditi, ali ne za ovu zemlju, nego za Boga i Božji svijet. A taj se unutarnji preporod u nama zbiva djelovanjem milosti, koju Bog nikome ne uskraćuje. Ona je kao sakriveno blago koje treba otkriti. Njezina je vrijednost neizmjerna, jer njome ne kupujemo zemlju, nego samo nebo i vječno blaženstvo.

Ona je taj sakriveni i traženi biser, za koji se isplati dati sve što čovjek posjeduje. Sve su to samo slike i usporedbe kojima bi se htjelo označiti nadnaravnu stvarnost, na koju smo svi pozvani i za koju smo stvoreni.

Svaka je osoba dijete vječnosti. Pozvana je u kraljevstvo koje joj je Bog odvijeka pripravio. Tu čovjekovu nadzemaljsku dimenziju treba otkriti, za nju se treba oduševiti u tolikoj mjeri da i sam život poprimi drugo usmjerenje: živjeti naime tako kako dolikuje onima koje čeka rajnebo.

Jednom zgodon Isus će reći: „Kraljevstvo je Božje među vama!“
Isus Krist je među nama: njegovo evanđelje – nauk; njegov otkupiteljski život, smrt i uskrsnuće – žrtva svete Mise i tajne sakramenata: njegova Crkva…
Kraljevstvo Božje nam je tako blizu, a ipak ga neki ne otkrivaju ili ga otkriju, ali ne vrje-dnuju ga koliko zaslužuje, zanemaruju ga jer više od njega vole kraljevstvo zemaljsko: radosti, bogastva, užitke zemaljskoga života.
Samo onaj koji ima „pronicavo srce“ te može razlikovati „između dobra i zla“, između vječnoga i prolaznoga, između prividnoga i bitnoga, samo takav odlučuje se „da proda sve što ima“ kako bi ga stekao.

Isus ne zahtijeva malo da postignemo Kraljevstvo, on zahtijeva sve! Ali je istina i to da on ne obećaje malo, nego obećaje sve: život vječni u vječnom i blaženom zajedništvu s Bogom.
Da sačuva svoj zemaljski život, čovjek je pripravan izgubiti sva svoja dobra; zašto onda ne učini isto ili još više da si osigura vječni život?!
Tko svoj život vrednuje i živi – kako Isus kaže – već je u posjedu kraljevstva; već živi vječnim životom, koji će doseći svoju puninu, kad iz vremena prijeđemo u vječnost, iz ovog prividnog i prolaznog u pravu zbilju vječnoga suživota s Bogom.

 

Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu jest američki multimilijuner Cavanaghi. Njegovo vlasništvo cijeni se na mnogo milijardi dolara. Ima nekoliko velikih bankovnih kuća u Njujorku.
On se odrekao svega svoga bogatstva i odlučio se postati svećenik. Studirao je teologiju. I 18. IV. 1961. postao je svećenik. I to upravo one godine kad je njegov veliki prijatelj Kenedi postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.
I kad je zaređen za svećenika, novinari su ga pitali: “Što se je desilo s njime da je osta-vio toliko veliko svoje bogatstvo i postao svećenik.”
– “Čovječanstvu nisu potrebni bogati milijuneri, ali su mu potrebni svećenici. To je bio njegov odgovor novinarima.”

Američki bogataš odrekao se svoga bogatstva i stupio u svećenicki stalež gdje je našao jedinu sreću i jedini mir u svome životu.
On je dobro i ozbiljno shvatio da je duhovno blago najveće bogatstvo i da jedino ono može čovjeka učiniti sretnim i zadovoljnim ovdje na zemlji. Znao je da zemaljsko blago ne može čovjeka usrećiti, pa se i odrekao svega svoga bogatstva i posvetio se potpuno samo Bogu i dušama.
Nastojmo i mi oko toga i odlijepimo svoje srce od zemaljskih dobara, a prijanjajmo što više uz nebeska dobra!