Na općoj audijenciji na Trgu Svetoga Petra pred uobičajeno velikim brojem hodočasnika Sveti Otac  je govorio u katehezi  „o jednoj vrlo lijepoj zbilji naše vjere, to jest o ‘općinstvu svetih’. Katekizam nas Katoličke crkve podsjeća – rekao je – da izričaj ‘općinstvo svetih’ ima dva, usko povezana značenja: „zajedništvo u svetim stvarima i zajedništvo između svetih osoba.“

Želim govoriti o drugom značenju: riječ je o jednoj od najutješnijih istina naše vjere koja nas podsjeća da nismo sami, da postoji zajedništvo života između svih onih koji pripadaju Kristu. To se zajedništvo rađa iz vjere; izraz „sveti“ zaista se odnosi na sve koji vjeruju u Gospodina Isusa, a po krštenju su u Crkvi ucijepljeni u Njega. Stoga su prve kršćane nazivali ‘sveti’ (usp. Dj 9,13.32.41; Rim 8,27; 1 Kor 6,1). Ivanovo pak evanđelje – nastavio je Sveti Otac – tvrdi da je prije svoje Muke, Isus, molio Oca za zajedništvo među učenicima: „Da svi budu jedno. Kao što si Ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni budu u nama, da svijet vjeruje da si me ti poslao“ (Iv 17,21). Crkva je, u svojoj najdubljoj istini, zajedništvo s Bogom, familijarnost s Bogom, zajedništvo ljubavi s Kristom i s Ocem u Duhu Svetomu, a to se zajedništvo nastavlja u bratskom zajedništvu. Ovaj je odnos između Isusa i Oca „matrica“ veze među kršćanima: ako smo zacijelo ucijepljeni u tu matricu, u tu goruću vatru ljubavi, što je Presveto Trojstvo, onda među sobom zaista možemo biti jedno srce i jedna duša, jer ljubav Božja spaljuje naše egoizme, predrasude, unutarnje i izvanjske podjele. Ljubav Božja spaljuje i naše grijehe – objasnio je Papa Franjo.

Nastavljajući govor Papa je istaknuo: Ako postoji ova ukorijenjenost u izvoru Ljubavi, odnosno Bogu, onda se obistinjuje i recipročan pokret: od braće prema Bogu; iskustvo bratskog zajedništva vodi me zajedništvu s Bogom. Međusobna nas ujedinjenost vodi sjedinjenu s Bogom, veže nas s Bogom, našim Ocem. U vjeri nam je potrebna potpora drugih, naročito u teškim trenutcima. A ako smo ujedinjeni, vjera je čvrsta. Lijepo je kad jedni druge podupiru u predivnoj avanturi vjere – rekao je Papa dodajući: Ovo velim jer težnja zatvaranja u privatnost odrazila se i na vjersko područje, tako da se teško traži duhovna pomoć od onih s kojima dijelimo svoje kršćansko iskustvo. Tko od nas nije iskusio nesigurnost, zastranjivanje čak i sumnje na putu vjere. Svi smo to doživjeli, i ja također. Svi! To je sastavnica vjerskog puta, sastavnica našega života. To nas ne treba čuditi, jer smo ljudska bića, slabi smo i ograničeni. Svi smo krhki i ograničeni: ne strašite se! Svi smo takvi – rekao je Sveti Otac. Ipak, – nastavio je Papa – u tim teškim trenutcima potrebno je sinovskom molitvom ufati se u Božju pomoć, i, istodobno, važno je smoći hrabrosti i poniznosti da od dugoga tražimo pomoć, da tražimo njegovu ruku: Pomozi mi, riješiti ovaj problem. Koliko smo puta to učinili? A nakon toga, uspjeli smo izvući se iz problema i ponovo sresti Boga. U ovom smo zajedništvu – što znači svi zajedno ujedinjeni – velika obitelj, svi se međusobno pomažu i podupiru – objasnio je Papa.

Papa se potom osvrnuo na drugi vidik zajedništva: općinstvo svetih nadilazi zemaljski život, nadmašuje smrt i traje vječno. Ovo se naše zajedništvo prenosi u vječnost i nastavlja u drugom životu. To je duhovno zajedništvo a potječe iz Krštenja, smrt ga ne prekida, nego će, zahvaljujući Kristovu uskrsnuću, u vječnom životu postići svoju puninu. Postoji uska i nerazrješiva sveza između putujuće Crkve, odnosno nas, te onih koji su prekoračili prag smrti i ušli u vječnost. Svi kršteni, ovdje na zemlji, duše u Čistilištu i svi blaženi, koji su već u Raju, čine samo jednu obitelj. Ovo zajedništvo između zemlje i neba posebice se ostvaruje u posredničkoj molitvi – kazao je papa Franjo.

Zaključujući katehezu Papa je rekao: Dragi prijatelji, imamo ovu ljepotu, spomen vjere: to je naša zbilja, svih nas, koja nas zbratimljuje da se pratimo na putu života, a ponovo ćemo se naći gore, u Nebu. Radosno i s povjerenjem hodimo na ovom putu. Kršćanin treba biti radostan jer ima toliko krštene braće i sestara koji hode s nama, koji nam pomažu na putu prema Nebu i koji mole Isusa za nas. Hrabro i veselo na ovom putu – zaključio je Sveti Otac.
Na završetku opće audijencije Sveti je Otac uputio apel za mir u Iraku. Pozivam vas da molite za dragi irački narod, koji svakodnevno pogađaju tragični prizori nasilja, da pronađe put pomirenja, mira, jedinstva i stabilnosti – potaknuo je Sveti Otac, a pozdravljajući hodočasnike iz arapskih zemlja, posebice je pozdravio Iračane. Kada se osjetite nesigurnima, izgubljenima pa i kad posumnjate na putu vjere, sinovskom molitvom pouzdano tražite Božju pomoć, da steknete hrabrosti i poniznosti da se otvorite prema drugima. Kako je lijepo kad jedni druge podupiru u divnoj avanturi vjere. Bog vas blagoslovio – zaključio je Sveti Otac.

Izvor: Radio Vatikan