IVICA URSIĆ – UVIJEK NEDJELJOM

Postoji priča o Isusovom povratku u slavi nakon njegovog boravka na zemlji. Na sebi je nosio znakove okrutnog mučenja, razapinjanja i smrti. Anđeo Gabrijel mu priđe i upita ga: „Gospodine, znaju li oni sve o tome koliko si ih ljubio i što si sve učinio za njih?“
„Ne.“ Odgovori Isus, „još uvijek ne znaju. Baš u ovom trenutku samo nekolicina ljudi u Palestini to zna.“
Gabrijel je bio zbunjen.
„Pa, što si učinio kako bi svi znali za tvoju ljubav prema njima?“
Isus reče: „Rekao sam Petru, Jakovu, Ivanu i još nekolicini neka kažu ljudima za mene. Oni kojima budu rekli reći će drugima i priča o meni će se proširiti cijelom zemljom. U konačnici, čitavo čovječanstvo će znati za moju ljubav.“
Gabrijel se namršti i pogleda ga pogledom punim skepse. Reče: „Ali što ako te Petar opet zataji? Što ako opet svi pobjegnu kada se suoče s protivnicima? Što ako se Petar i Jakov i Ivan umore? Što ako ljudi koji dođu poslije njih zaborave? Što ako ljudi u 21. stoljeću ne budu govorili drugima o tebi? Imaš li neki drugi plan?“
Isus mu odgovori: „Ne, nemam. Ja računam na njih.“
Danas, dvadeset stoljeća kasnije Bog i dalje nema neki drugi plan. On računa na ljude kao što ste vi i ja kako bismo mi rekli drugima o njegovoj ljubavi za nas u Kristu.
On želi da se vi i ja i svatko drugi priključi Njegovoj „službi spašavanja“.
Mi smo izuzetno ponosni na našu Gorsku Službu Spašavanja, pa iako velika većina nas nema tjelesne predispozicije za biti njihovim članom, svatko od nas može od tih ljudi naučiti što je to nesebičnost i žrtva kada je u pitanju spašavanje života našeg bližnjeg.
Ali za biti član Kristove “službe spašavanja”, kada je riječ o spašavanju ljudskih duša, onda trebamo poslušati samoga Krista. Sam Isus nam govori koje su osnove na kojima bi se trebali priključiti Njegovoj „službi spašavanja“.
Isus uzima sebi za pravo imati – autoritet.
U Svetom Pismu „autoritet“ je nešto što pripada Bogu. To je riječ koja označava Božju nevidljivu i aktivnu moć u svakoj sferi života.
Bogu pripada sva moć u svemiru. Ta moć se očituje na bezbroj načina. Ona se je očitovala u trenutku stvaranja kada je Bog jednostavno stvorio nebo i zemlju i sve živo na zemlji. Očituje se u veličanstvenosti i slavi Njegove kreacije: u izlasku sunca nad vrhovima planina, u zalasku sunca nad morima, u cvijeću koje je u punom cvatu.
Očituje se u Njegovoj kontroli povijesti, u Njegovim rukama u kojima počiva sudbina čovjeka i naroda. Očituje se u Njegovim nevjerojatnim djelima: u nemogućem začeću Izaka, u rastvaranju Crvenoga mora i potapanju faraonove vojske, u vodi koja izbija iz kamena i mani koja pada s neba, u rušenju Jerihonskih zidina, u djevici koja je začela i porodila Sina Božjega.
Nema ničeg što On nije u stanju učiniti.
Proroku Danijelu dana je vizija u kojoj vidi kako su autoritet i moć Božja dani Sinu čovječjem – Isusu Kristu.
„Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.“ (Daniel 7, 13-14)
Vidimo njegov autoritet u danima njegovog služenja na zemlji.
„Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” Tada reče uzetomu: “Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!”. I on usta te ode kući. Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.“ (Matej 9, 6-8)
On ima autoritet: „nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.“ (Matej 10, 1). On „ih uči kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.“ (Matej 7, 29). On čak ima autoritet da zapovijeda vjetru i valovima da se umire (Marko 4, 35).
Taj je autoritet ograničen njegovim zemaljskim poslanjem i nazočnošću, ali nakon Njegovog uskrsnuća i uzašašća Kristov autoritet je neograničen: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!“ (Matej 28, 18)
Taj su autoritet prepoznali njegovi apostoli. Isus im je rekao da će se susresti u Galileji, na planini. Biblija nam govori: „Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj.“ (Matej 28, 17)
Apostoli su priznali njegov autoritet i njegovu moć. Isus je autoritet dobio od Boga. Isus kaže. “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!“, dakle kaže „dana mi je“ jer želi naglasiti da on nije prigrabio autoritet za sebe.
Mnogi svjetski vladari to čine ali Isus – ne.
Njemu je Bog dao autoritet.
Zašto je Bog to učinio?
Iz kojeg razloga?
Na temelju čega?
To je bila nagrada Kristu zato što se je ponizio.
„On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca.“ (Filipljanima 2, 6-11)
Isus zapovijeda apostolima neka idu i neka učine učenicima sve narode.
On govori kao onaj koji ima svu moć i autoritet kako na nebu tako i na zemlji. On govori kao onaj koji ima autoritet nad ljudskim dušama i nad vječnom sudbinom.
On govori kao onaj koji ima autoritet dati vječni život.
Kristu je dana sva moć i sav autoritet.
On je slobodan činiti sve po svojoj volji.
I što čini?
Šalje svoje učenike da stvaraju nove učenike.
Zadivljujuće. Krist je u stanju činiti što god želi, a on ipak želi nove učenike.
Krist može imati što god želi, a on ipak želi nove učenike.
Koja ljubav. Koja milost.
Kada biste imali sav novac ovoga svijeta što biste učinili s njim?
Većina nas, ako ne i svi, iskoristili bi dio i pomogli potrebitima ali bi većinu novca potrošili na sebe i na svoje najbliže.
A što bismo učinili sa slavom, položajem, sa moći?
Vjerojatno isto.
Puno bi nas činilo dobre i plemenite stvari ali bi većinu toga učinili ponajprije za vlastitu korist.
A Krist sa svim svojim moćima i sa svim svojim autoritetom ostaje Sluga Božji. Ne misli na sebe.
On bira biti s nama.
Bira čuvati nas, štititi nas, davati nam svoju moć – kada se mi pridružimo Njegovoj „službi spašavanja“. Ma gdje god išli, ma s čim se mi suočili, ma tko god bio protiv nas, Krist je tu, tu pokraj nas.
“I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Matej 28, 20)
Shvaćamo li mi što to znači?
To znači da se nemamo koga bojati.
Ne moramo se bojati što nam je reći. “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.” (Matej 10, 28)
Ne moramo se bojati, jer onaj koji ima svu moć i sav autoritet je s nama, pokraj nas i u nama.

Svi mi znamo, ili bismo trebali znati, zašto Krist želi da se mi priključimo Njegovoj „službi spašavanja“, zašto želi da stvaramo nove učenike. Krist to želi jer ljude treba spašavati.
Svatko, svugdje treba spas.
Ljude treba spašavati od grijeha.
Od zla. Od Sotone. Od jada i bijede.
Jesmo li spremni priključiti se Kristovoj „službi spašavanja“?
Jer “Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.” (Matej 9, 37-38)
Ali ne zaboravimo tko ima autoritet i moć.
Ne zaboravimo da smo bez Krista bespomoćni.
Jer samo kroz Kristovu moć i kroz Kristov autoritet mi možemo postati Kristovi žeteoci i Kristovi ribari ljudskih duša.
“Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“
(Matej 28, 18-20)