IVICA URSIĆ – UVIJEK NEDJELJOM

Pitanje za vječnost:“A vi, što vi kažete, tko sam ja?”

 

 “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”

Ovo je najurgentnije, najrelevantnije, najteološkije pitanje s kojim se čovjek susreće u svojem životu.

Gdje god se mi u životu okrenuli mi se suočavamo s implikacijama ovog pitanja. Tijekom vremena, pojedinci su pokušavali odgovoriti na ovo pitanje, kojeg je postavio sam Isus.

Ernest Renan, francuski pisac, odgovorio je da je Isus bio „sentimentalni idealist“.

Bruce Barton, američki biznismen, reče da je Isus bio najveći trgovac koji je ikada živio.

William Hirsch, židovski pisac, je tvrdio da je Isus bolovao od kliničke paranoje.

Mjuzikl, koji je oborio sve moguće rekorde gledanosti, govori da je Isus Krist – Superstar.

Dietrich Bonhoeffer, njemački teolog, zbori o Isusu kao o „čovjeku za druge“.

Evanđelisti su na svoj način pokušavali dati odgovor na ovo temeljno pitanje.

Uz Isusovo ime dodavali su bezbrojne pridjeve: Sin Božji, Sin čovječji, božanski liječnik, kralj, prorok, mladoženja, svjetlo svijeta, vrata, loza, veliki svećenik, jutarnja zvijezda i naravno Alfa i Omega.

Sve su ovo bili pokušaji odgovora na Isusovo pitanje.

“A vi, što vi kažete, tko sam ja?”

Isus ovo pitanje postavlja i nama danas.

Je li Isus još samo jedna od svjetski poznatih osoba?

Jesu li uopće njegovi učenici, pojma imali tko je on?

A znamo li mi tko je Isus Krist?

Živimo u vremenima u kojima dominiraju bezbrojna ispitivanja javnog mišljenja. Ankete. Ponekad se odluke znaju donijeti temeljem mišljenja ispitanika i to zna biti dobro. Takva istraživanja nas znaju informirati o iskustvu ljudi kada je u pitanju neki proizvod i tako onda mogu pomoći u budućim promotivnim akcijama za povećanje potrošnje. Različita istraživanja mogu političarima dati osjećaj kako će neke njihove inicijative biti prihvaćene.

Ali kada dođemo do najvažnijeg pitanja za čitavu vječnost onda nam javne ankete ne mogu dati pravi odgovor. Na to pitanje odgovor moramo dati mi sami. Javno mišljenje može biti od pomoći pri odgovoru na neka pitanja ali ne i na ono koje će odrediti naš vječni život.

“A vi, što vi kažete, tko sam ja?”

Učenici imaju jako široku lepezu mogućih odgovora, jer postoji 256 imena koja su u Svetom Pismu, data Isusu Kristu. Odgovor kojeg će dati učenici reći će Isusu puno o vjeri apostola.

Jedini učenik koji zbori je Petar.

I gle za čudo on ovaj put ne griješi u svojem odgovoru.

Petar daje pravi odgovor.

Ali kako bismo mi danas odgovorili na ovo pitanje?

Puno ljudi na različite načine misli tko je Isus.

Ne misle o njemu svi ljudi isto, pa čak ni svi kršćani.

Kada biste vi bili ateist ili agnostik vi biste Isusa vidjeli kao povijesnu figuru. Bio je, rekli biste vi, dobar učitelj, moral mu je bio na visini … i … to je to.

Ako biste bili Židov rekli biste da Isus nije bio Mesija, jer to vrijeme nije bilo ono pravo za dolazak Mesije, sukladno židovskim svetim knjigama.

Ako biste bili Musliman, islamske vjerispovijesti, onda Isusa vi vidite kao jednog od glavnih Božjih proroka ali nikako kao Boga.

Ako biste bili scientolog, kao recimo Tom Cruise, vi biste tvrdili da je Isus po rangu ispod razine „operating Thatan“ ali za dalku iznad „scientology state of – clear“ – ma što god to značilo.

Ako biste bili dijete vi biste očekivali od Isusa darove za Božić i pisali biste mu pismo. Poduže. I on bi vam onda ispunio vaše želje.

Ako biste bili C.S. Lewis onda biste u knjizi „Kršćanstvo“ napisali sljedeće: »Pokušavam spriječiti svakoga da ne izjavi nerazborite riječi koje ljudi često kažu o njemu (Isusu Kristu): ‘Spreman sam prihvatiti Isusa kao velikoga moralnog učitelja, ali ne prihvaćam njegovu tvrdnju da je Bog’. To je upravo ono što ne smijemo reći. Čovjek koji je bio samo čovjek i izrekao nešto što je Isus izgovarao ne bi bio veliki moralni učitelj. Bio bi ili luđak – na razini čovjeka koji kaže za sebe da je kuhano jaje – ili bi bio Sotona iz pakla. Moraš odlučiti. Ili je ovaj čovjek bio, i jest, Sin Božji, ili je luđak i nešto još gore… Možeš ga smatrati budalom, možeš ga pljuvati i ubiti kao demona, ili možeš pasti na koljena i zvati ga Gospodinom i Bogom. Samo nemojmo pokroviteljski govoriti o njemu kao o velikome ljudskom učitelju. On nam nije ostavio tu mogućnost. Nije ni namjeravao.«

Ako vjerujemo u Isusa Krista to nije pitanje moralnih standarda ili velikih ideja, nego je to naša odluka da hodamo rukom za ruku sa svojim Spasiteljem.

To je putovanje.

To je odnos.

To je veza.

Kada Petar kaže: “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.” onda on to sve govori.

Znam da ima ljudi, da ima kršćana, koji se ne će složiti sa svim ovim. Oni će nastaviti živjeti komotno i bezbrižno misleći da je Isus veliki učitelj, veliki etičar, „dobar čovik“. Zato danas toliki hrle u kina pogledati film ili kupiti knjigu „Da Vinci Code“, jer ljudi se tako snažno opiru odgovoru kojeg je dao Šimun Petar. Boje se. Boje se istine.

Ako Isus Krist jest sve ono što implicira do sada rečeno, ako Isus Krist jest naš Gospodar, ako Isus Krist jest Mesija, ako Isus Krist jest Sin Boga živoga, onda je sve ono što je Isus Krist rekao – istina.

Istina je način na koji nam je živjeti, istina je to da će on uvijek biti s nama, istina je da je umro za naše grijehe – sve je istina. A ta istina straši ljude, jer ljudi pojma nemaju kako živjeti s tom istinom. Božja istina oslobađa, a mi smo se naučili živjeti kao robovi.

Reinhold Niebuhr je rekao: „Obraćenje se događa kada je Bog, za kojeg smo mislili da nam je neprijatelj kojeg se trebamo bojati, u biti naš prijatelj kojeg trebamo voljeti. Mi volimo Boga, jer je Bog, u Isusu Kristu, najprije volio nas.“

“A vi, što vi kažete, tko sam ja?”

Isus to isto pitanje postavlja, i dan danas, svakome od nas.

Naš odgovor će pokazati kakva je naša vjera.

Da, imamo jako puno imena između kojih možemo birati kada budemo davali svoj odgovor ali sva ona blijede prema odgovoru Šimuna Petra.

“Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.”