BOGOJAVLJANJE – TRI KRALJA – VODOKRŠĆE
Na Božić smo slavili Isusovo rođenje i njegovo objavljivane izabranom Božjem narodu. Na Bogojavljenje pak se spominjemo Isusove objave narodima, svemu svijetu. Matej je u svome izvještaju rekao kako je u Isusu iz Nazareta Bog spoznatljiv za sav svijet. Pogani su po mudracima to spoznali i počastili Isusa kao gospodara svijeta. Pojavak Boga po Novorođenom bio je skriven pojavak i bez izvanrednih događaja.
Za evanđelistu je naravno da ne govori o nekim izvanrednim događajima. To je bio događaj kao i druga rođenja. Isto tako Matej majstorskom kratkoćom opisuje što su mudraci našli u Betlehemu: „Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom“. Ništa, a ma baš ništa što bi ih podsjećalo na kraljevsko dijete. Što je prema Lukinu evanđelju bio znak za pastire, to je i za njih: dijete! Dijete je mjesto Božje objave.
Ako pozorno promotrimo tekst, spoznat ćemo da Bog svoj pojavak, svoj vidljivi dolazak u svijet ujedno skriva u neznatnost, nemoć i svakidašnjost. Bog je posramio mudrost ovoga svijeta i nije htio u ovome svijetu biti nešto više nego čovjek. Isus nije htio biti više od dje-teta, prognanika, zločinca, smrti predanog i na kraju mrtvaca. Spoznavši što znači Božić u svjetlu Bogojavljenja, trebamo prihvatiti nova životna usmjerenja i mjerila za život u svijetu. Božja objava u skrivenosti jednog ljudskog života zahtijeva od nas radikalno obraćenje i preuređenje našega života. Želimo li i mi u svijetu naći Boga moramo ići stopama Božića.
Tražimo i mi onoga koji je naš mir, radost, sreća i život..
Gospodin nam je blizu. Molimo za dar iskustva vjere. To počinje onda kada se Bogu otvorimo, kad mu se poklonimo, kad mu kažemo: evo me, Gospodine, tu pred Tobom!
Bog nas je u svome Sinu posebno uzljubio kao svoju voljenu djecu. Svi koji Boga traže nalaze ga u dobroti i ljubavi. Mi koji Boga ljubimo, moramo postati dar. Sve što imamo jest Božji dar. Budimo i mi jedni drugima dar i na taj način prinos, uzdarje Bogu!
Sav naš život morao bi biti i prinos Bogu. Živimo Bogu na slavu. Živimo, ne samima sebi nego i drugima, da budemo dar, kao što je i Bog nama dar.
Svetkovina Bogojavljenja je jedan od najstarijih blagdana koji je najuže povezan s božić-nim blagdanom. Ovaj je bla¬gdan u našemu narodu poznat pod nazivom “Sveta tri kralja” ili Tri Mudraca. Bogojavljenje je duboko teološki blagdan. Ovaj se blagdan ne smije svesti samo na produžetak Božića i božičnog slavlja jer u sebi nosi posebnu poruku koja nije tako vidljivo istaknuta ni u kojem drugom blagdanu ili danu crkvene godine.
Bogojavljenje ističe jednu od temeljnih kršćanskih istina – da se Bog objavio (ne samo u stvorenju nego i u ljudskoj povijesti). To je dan Božjeg očitovanja, objave svijetu u Kristu.
Poruka je blagdana višestruka. Povijesno-spasiteljski blagdan upozorava na činjenicu da se Bog objavio. Dogodilo se to u Isusu Kristu. Uzeo je oblik čovjeka, sluge, djeteta koje se rodilo u Betlehemu. Međutim, objava Božje prisutnosti među ljudima razotkriva se potom u svadbi u Kani Galilejskoj gdje Isus izvodi svoje prvo čudo ljubavi i suosjećanja s mladencima. Tada njegovi učenici povjeravaše u njega.
Nadalje još se jasnije objavljuje Božja blizina kod Isusova krštenja u Jordanu. U mudracima s Istoka Bog se daje prepoznati kao Bog svih ljudi, svih naroda, jer su po staroj kršćanskoj tradiciji mudraci koji dođoše izdaleka predstavnici ljudskih rasa.
Bog nam se objavio. I Isus želi da mi njegovi učenici prihvatimo ovu činjenicu i dopustimo mu da se objavi po nama.
On se objavljuje u djelima vjerničkoga crkvenog života. Posebno to osjećamo u sakramentima. Dok primamo sakramente osjećamo po vjeri Crkve da je to susret s Bogom: s Ocem koji oprašta (ispovijed), koji nas preporađa na novi život (krštenje), koji nas hrani Kruhom života (euharistija), koji povija naše rane i liječi bolesne (bolesničko pomazanje), koji nas vodi snagom svoga Duha (potvrda)…
Doista u takvom vjerničkom raspoloženju svako okupljanje kršćanske zajednice znači susret s Bogom objavljenim u Isusu Kristu, s Bogom koji je postao čovjekom.
Bog koji se u Isusu objavljuje kao punina dobrote i ljubavi, želi na isti način nastaviti svoje objavljivanje. Zbog toga Isus svoje evanđelje usredotočuje na zapovijed ljubavi, a kriterij svoga suda svodi na istovjetnost svoje spasiteljske osobe sa svima onima koji su gladni, žedni, goli, bosi, u zatvoru, bolesni i slično.
Po nama se danas Bog želi objavljivati budućim naraštajima. Ljudi oko nas počet će slaviti Oca našega na nebesima istom kad vide naša dobra djela koja proizlaze iz nesebične i predane ljubavi. Samo je to autentičan znak Isusovih učenika.
Bog se objavljuje svima, svim narodima, svim ljudima dobre volje i iskrena srca… Svaki onaj koji traži Boga, može postati dijete Božje.
Blagdanom Bogojavljenja počinje ono što je Isus kasnije pokazao u svom djelovanju i propovijedanju: svojom nazočnošću među ljudima objavljuje Boga Oca. Kasnije svojim naukom to predaje apostolima koji to prenose svim ljudima.
