Uznesenje Blažene Djevice na nebo – Velika Gospa

Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo je velika svetkovina za sve koji vjeruju. Današnji dan nije samo Marijin dan, nego dan svakoga od nas. Marija je prva od nas ljudi dušom i tijelom uznesena na nebo. To je dan njezine proslave, ali također i dan koji ulijeva vjeru i nadu kako ćemo se na koncu vremena naći s njom u zajedništvu u kraljevstvu njezina Sina.

Marija je bila ponizna službenica Gospodnja.

U njoj imamo uzor koji nas poziva da i mi krenemo istim putem. Ona je povjerovala riječi Gospodnjoj i potpuno se predala njegovoj volji. Ona “na ovoj zemlji svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe” i pokazuje nam da i nas čeka proslava poput nje.

Danas ispovijedamo svoju vjeru u trojedinoga Boga i slavimo blagdan Uznesenja blažene Djevice Marije na nebo. Zahvaljujemo Bogu koji nam je dao tako divnu majku. Osvjedočeni tvjernici iznose svojoj nebeskoj majci sve naše brige, poteškoće i patnje koje ih u životu snalaze. Uvjereni su da će im ona izmoliti od Boga pomoć.

Pokušajmo upravo danas pobliže osvijetliti lik BIažene Djevice Marije? Pogledajmo kako i na koji način možemo štovati Mariju? Zapitajmo se: kakvu i koliku vezu ima naš život s tajnom i istinom ovog blagdana?

Blažena Djevica Marija je svemoćna zagovornica naša kod svog Sina, jer nas ona zagovara kao njegova majka. Marija je nada svih onih koji očaja­vaju, ona je pomoćnica nas grješnika, ona je suspasiteljica kršćana. Ona nas neprestano gleda svo­jim majčinskim očima.

Sv. Bernard izražava se slikovito: Krist je izvor duhovnog života, veli on, ali životvorna voda iz tog izvora ne teče do nas izravno nego kroz Mariiju koju je anđeo nazvao “punom milosti”.

Bog je Mariju obasuo tolikom i takvom puninom duhovnih dobara, tako da nam svako dobro dolazi po Mariji. Može se s pravom reći: kao što se dan ne može zamisliti bez sunca tako se ni ovaj svijet ne može zamisliti bez Marije.

Marija je majka Božja, majka cijele Crkve, naša majka i majka svakoga pojedinca.

Marija, dakle, kao duhovna Majka ljudi i po­srednica svih milosti u vrhunaravnom redu, vrši ulogu Majke čitavoga čovječanstva. Ona nam je dala Krista, koji je naš život. Ona će nam priskrbiti i posljednju milost ustrajnosti koja će nas dovesti iz ovoga zemaljskog života u vječno blaženstvo.

Ako je Bog htio da sve dobijamo preko Mariji­nih ruku, trebalo bi onda da je što više častimo i štujemo. Ali kako i na koji način štovati Mariju? Naša marijanska pobožnost može biti raznolika.

Prvi je način kad častimo Mariju kao primjer našoj vjeri, molitvi i ljubavi. Učimo se od Marije kako treba vjerovati. Sjetimo se samo događaja Naviještenja! Marija ne zna točno kako će postati majkom, ali ona ima riječ anđelovu i vjeruje, daje se posvema na raspolaganje Božjoj volji.

– Gledajmo Mariju kao uzor molitve. Najbolji nam je primjer njezin Magnifikat, ushićeni kliktaj slobodne i radosne duše, što smo već u današnjem Evanđelju čuli. Nadalje: Marija je uzor našoj pripravnoj i dobrohotnoj ljubavi. Događaj u Kani to nam svjedoči.

Mi Mariju štujemo i radi svih milosti kojima ju je Bog obasuo. Svako ispravno štovanje Marijino upravljeno je, konačno, na Boga od kojega i Marija prima svu svoju vrijednost. I kad je Bog posljednji cilj, naša je pobožnost prava.

Konačno mi štujemo Mariju, kad je gledamo kao prototip i veliki znak otkupljnoga čovječanstva. U njoj otkrivamo kako treba teći naš život, kakav plan ima Bog s nama, sa svakim vjernikom.

Marija uznesena na nebo! Kako shvatiti ovo otajstvo današnjega blagdana?

Evo ovako: Marija je sva i potpuno spašena i uzvišena. Marija je postigla svoju puninu u Bogu. Kako ova punina izgleda, ne znamo. Mi za to kažemo: uznesena je na nebo!

Sad nam se nameće jedno pitanje: Kakvu vezu ima moj život s tajnom i istinom ovoga blagdana? Ima li tu uopće kakvih dodirnih točaka s mojim, konkretnim potrebama? Tko sadržaj današnjega bla­gdana promatra samo površno, reći će da nema. Tko zađe u dubinu, uvjerit će se u suprotno.

Ono što o Mariji već sada možemo reći, vrijedit će jednom za nas. Ona je postigla puninu u Bogu, mi to tek trebamo postići. U tom, eto, otkrivamo: Naš život ima svoj cilj, svoj vrijedan smisao; nije uzaludan, nije slijepa ulica.

Koji je to cilj? Nema za to pravih riječi, jednostavno kažemo “Punina u Bogu” –  savršeni i vječni život s njim u zajedništvu. To bi bio cilj koji nas čeka…

Vratimo se još malo značenju i sadržaju da­našnjega blagdana. Marija je dušom i tijelom uzne­sena na nebo. Mi možemo – to nam svjedoči i poru­čuje blagdan – doći na vrhunac; ne doduše samo svojim snagama, Bog mu mora pomoći, privući ga k sebi. Tako naš (ljudski) život dobiva svoj smisao i cilj. Dakako u našem životu ima dosta slijepih ulica, ali konačno ipak nas očekuje veliki cilj.

Mi u slici Marije dušom i tijelom uznesene gledamo znak, putokaz pravom i vrijednom životu.

Vjera je ta koja nas vodi na putu ovoga života. Ona ga upravo obasjava. I današnjim blagdanom obnavljamo se u vjeri.

Braćo i sestre, čitava povijest Crkve obilje­žena je Marijinom brigom za Kristove sljedbenike. Ali ta njena briga kao da je porasla u zadnjih 150 godina. Sjetite se samo Marijinih ukazanja u Parizu, Lourdu, La Salettu i Fatimi (1917.).

Poznato nam je, što je Gospa u Fatimi poručila. U Fatimi je Gospa rekla da dolazi zato da potakne vjerne da promjene život, da ne vrijeđaju grijesima našega Gospodina koji je već i suviše uvrijeđen; da vjernici mole krunicu svaki dan, da se posvete, prečistom Srcu Marijinu kao naknadu za grijehe koje počinjaju grješnici, da ljudi čine pokoru. Razmislimo o tome…? Još i prije u Lurdu Gospa je na isto upozoravala.

Današnji čovjek je upao u vrtlog koji mu neda ni trenutka mira i vremena da misli na duhovne vrjednote. Danas se više misli na štedne knjižice, moderne stanove i koješta drugo nego li na spas duše. Sve više i više traži se slobodnoga vremena, razonode i užitka.

Priznajem, sve je to i te kako potrebno, ali, braćo, to nije sve. Priznat ćete da to ne može zadovoljiti čovjeka. Ljudi danas gladuju u duhovnom pogledu. Ljudi sve imaju, unatoč tome gladuju. Sve pesjeduju, a ipak jadikuju i tuže se na ovaj život, od kojega ništa nemaju; traže i jagme se da uhvate stogod od “pravoga” života.

Osamljenost, dosada, praznina i napuštenost su moderne bolesti. Milijuni se osjećaju zastrašeni kao da su u neprestanom bijegu od nečega. Zar upravo to nije znak, da čovjek ima dušu? Znak gladne duše?

Današnji čovjek se teško susreće s Bogom, dušom i vječnošću. Gospa vidi tu našu nevolju, to naše robovanje, tu našu zaslijepljenost i to je potiče da nam u ovih zadnjih nekoliko godina priskače u pomoć. Marija je uvijek u povijesti bila put do Boga. Ona nikad nije ništa radila radi sebe, nego sve radi Boga i spasa naših duša. To nam svjedoče sva Marijina prošteništa, gdje ljudi kao nigdje drugdje susreću Boga i nalaze sebe, nalaze tako žuđeni duševni mir.

Zvuči jednostavno i obično ali je istinito, da je čovjeku za život potrebno više od kruha i kolača, od žene, kola, dobre zarade… Čovjek ima dušu. I duša je ta koja osjeća osamljenost, prazninu, dosadu. Itekako su stoga važne Kristove riječi: “Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti, tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada”. To je temeljna tema svakoga ljudskog života, pa i cijele ljudske povijesti. Čovjek će se nasititi tek kad uspije nadići tjelesni život i smrt. To može dati samo Isus Krist. On je taj život, kako i veli: “Ja sam kruh života”!

Stavimo se danas svi pod zagovor BIažene Djevice Marije. Upravimo joj svoju molitvu:

Marijo, pomozi nam da budemo uvijek ljudi Evanđelja, prava djeca Crkve Kristove, borci istine, ljudi žrtve i apostoli bratske ljubavi!

Izmoli nam milost, kako bi za pravdu i istinu bili spremni, ako ustreba i život darovati, kako bi bili čvrsti u svojim principima kao pećine Velebita, a blagi u postupcima kao majka svojoj djeci.

Pomozi nam kako bismo već jednom shvatili da je križ jedino drvo slobode i jedini izvor ljubavi. Budi Ti naša moćna zagovornica kod svoga Sina! Amen.