Poštovani i dragi prijatelji!

Nakon dugoga razmišljanja odlučili smo objaviti svaki dan u ovoj Gospodnjoj 2021. godini jedan poučni primjer.

Fra Petar je prikupio već 11 knjiga, dijelova (primjeraka): PRIMJERI potiču i privlače, hrabre i opominju. Jedan profesor ih nazva antibioticima za srce i dušu. Primjeri su primljeni  s oduševljenjem i radošću.

Mnogima su ovi primjeri pomogli: mnoge razveselili, potaknuli na molitvu, pokoru, obraćenje, redovito pohađanje sv. Mise, kao i na dobra djela…

Čudesno je biće zvano čovjek! Dobiva život koji nije tražio!  Bez svoga pristanka nalazi se u životu zajedno s drugima. I sam život je čudesan. Jednom rođeni, ne možemo više ne postojati. Moramo živjeti! To čak i želimo! Ali čovjek, nekako, brzo umire. Može li znati odakle dolazi, kamo ide i što ga čeka?

Čovjek neće imati mira ni sreće dokle god ne nađe odgovore na ova goruća pitanja.

Ne bismo smjeli zaboraviti kako je život Božji dar i kako mi, zapravo, dolazimo od Boga i k njemu idemo. Bog nas je u svojoj promisli imao još od vječnosti i htio nas je u ovom vremenu tako što smo se baš mi u njemu rodili, kako bismo Boga u ovom kratkom zemaljskom životu upoznali, uzljubili i svojim življenjem jednom k njemu došli.

Živimo u vremenu u kojemu čovjek današnjice proživljava ozbiljnu krizu. Zapao je u veliki škripac, vrtlog i zato nema mira, sreće, ni duševnoga zadovoljstva. Postao je previše tjeskoban, muče ga razni problemi, te nerijetko zapada u razne depresije (potištenosti), neuroze. Osjeća neku krivnju na sebi, ali pokušava je svaliti na drugoga. Ponekad mu sve ide na živce. Nezadovoljan je samim sobom i drugima.

Jedna starija gospođa opisuje obiteljski život u svojoj kući ovako: “Nemaju, sinko, vremena ni za što! Ni da se prekriže, ni da čestito pojedu, ni da spavaju! Uvijek nekuda žure i uvijek strahuju kako će negdje zakasniti! I uvijek im nešto manjka. Kuće pune svega, a opet im malo! Nemaju blagoslova! I ne traže ga! I nikad nisu svi zajedno! Izgubili  su zajedništvo što ih povezuje. Ujutro, čim ustanu, svira im i govori radio. A uvečer zaspu gledajući slike na televiziji. Svejedno kakve su! Nije ni čudo što su im noći nemirne i što se ne mogu čestito naspavati. Nikada ne pomisle, to im nije ni na kraj pameti, što su sve taj dan radili i kako bi trebali zahvaliti Onom koji im daruje i zdravlja i snage za život i rad.”

Netko je ne tako davno napisao: “Bogatiji smo od naših djedova! Živimo u boljim kućama i ljepšim stanovima! Hranimo se daleko bolje nego što su se oni hranili! Više smo toga vidjeli, više pročitali, pa prema tome više toga i znamo od njih. Zdraviji smo, dulje živimo i ljepše se odijevamo!“

Jesmo li sretniji od naših djedova?

Na to, nažalost, ne možemo potvrdno odgovoriti, jer plačemo i kukamo više nego što su to činili naši stari. Tužimo se i nezadovoljniji smo od njih bar pet puta!

U našem vremenu ima daleko više samoubojica nego ih je bilo ranije, a to sigurno nije znak veće sreće (svakih 80 sekundi događa se jedno samoubojstvo, godišnje oko 400.000). Više je nezadovoljnih muževa i žena, više prevarenih i ojađenih bračnih partnera (više rastavljenih – svaki treći brak se raspada, a negdje i svaki drugi), više napuštenih starih roditelja, sve više djece prepuštene ulici (oko 80 milijuna), više ovisnika o drogi (preko 100 milijuna). Treba li dalje nabrajati? Treba li to dokazivati? Zar ne čitamo u novinama svakodnevno o tome?

Pitamo se: odakle taj nesklad? S jedne je strane veće blagostanje u našim kućama, a s druge, manje je zadovoljstvo u našim dušama! Tko je kriv pa su se razišle te dvije, kada su skladne, graditeljice sreće? Ima li Iijeka tome neskladu?

Biblija nas uči kako je čovjek kruna svega stvorenoga. Stvoren je iz ljubavi kao razumno i slobodno biće. Obdaren je tim izvanrednim darovima. Izgleda nam kao da je to čovjek zaboravio!

Svi smo, naprotiv, svjedoci kako je današnji čovjek upao u jedan vrtlog koji mu ne da ni trenutka mira i ne ostavlja mu vremena za razmišljanje o neprolaznim duhovnim vrjednotama. Današnji čovjek kao da nema vremena misliti o tome tko je on, odakle dolazi, zašto je tako kratko u ovoj suznoj dolini i kamo će poći poslije smrti.

Danas se više misli na štedne knjižice, različita uživanja, moderne stanove i koješta drugo, negoli na spas duše. Čovjek je već obolio i izgubio strpljivost tražeći izlaz iz ovoga stanja u koje je upao. Stručnjaci govore kako je današnje čovječanstvo oboljelo od modernih bolesti: osamljenosti, dosade, potištenosti, tjeskobe, nezadovoljstva i duhovne praznine…

Ljudi danas gladuju u duhovnom pogledu. Takoreći sve imaju, a unatoč tome gladuju. Sve posjeduju, a ipak jadikuju i tuže se na ovaj život od kojega ništa nemaju. Oni čeznu za onim pravim životom.

Stotinu najboljih američkih stručnjaka – odgojitelja, sudaca, pravnika, profesora, liječnika, psihologa i sociologa – sastalo se kako bi istražili uzroke ove nevolje i krize u kojoj se čovječanstvo nalazi. Rekli su da krivica leži na novinama, knjigama, filmovima, kazalištima, odgojiteljima, školama, ulici, tvornicama… Nijedna od tih ‘modernih tekovina’ nije bila pošteđena optuženičke klupe.

Predložili su neka se sve nabrojene tekovine što prije poprave. A kako? To nisu znali!

To i ne mogu znati. U njihovoj “ljekarni” nema toga Iijeka. Oni su ljudi i mogu dati samo nekoliko novih ljudskih zakona i zabrana. A ljudski su zakoni takvi: ne mogu promijeniti čovjeka, pa mijenjaju sebe. Zakoni se gomilaju, a zlo se povećava. Nema druge! Lijek treba tražiti kod Boga. Trebalo bi što prije vratiti Božje zapovijedi, ta Božja pravila ponašanja, onamo odakle su izbačena: u obitelji, u domove, u knjige, filmove, škole i kazališta. Na taj će način rane biti brzo zaliječene.

Potrebno je ovo shvatiti sasvim ozbiljno i živjeti svaku zapovijed onako kako to Bog od nas traži. Zapovijedi je Bog darovao svim ljudima, svim narodima, svim staležima i svakoj dobi za sva vremena i svaku klimu.

Tih deset blagoslovljenih rečenica kadro je svakoga od nas učiniti djetetom Božjim, poslušnim sinom svojih roditelja, svoje domovine, svoga naroda i čitavog čovječanstva, a iznad svega i još pravim bratom svakom čovjeku, junakom i Gospodarom svega u nama i oko nas.

Nitko nema pravo šaliti se na račun Božjih zapovijedi!

Nitko nema pravo igrati se sa životom! Ni svojim ni tuđim! Život je Božji dar! Životom trebamo Boga proslaviti!

Tijelo je naše hram Duha Svetoga. Dušom i tijelom Boga ćemo vječno gledati!

Brak je svetinja! Obitelj je Crkva u malom! Koliko je danas rastava?! Kolike obitelji su uništene?!

Sve što posjedujemo – novac, kruh, ruho – trebalo bi nam pomoći da lakše dođemo u raj!

Vrijeme je dar Božji! Posvetimo što više trenutaka svome Stvoritelju, Otkupitelju i Spasitelju!

Ne zaboravimo, ovaj trenutak je najvažniji trenutak našega života! Pretvorimo ga u trenutak spasenja za sebe, za svoju braću i sestre!

Tko nema vremena za Boga i za svoju dušu, tj. tko ne moli, ne čita Sveto pismo i ne hrani se milostima svete Mise, taj ne može odoljeti životnim burama i olujama! On neće imati strpljivosti sve podnijeti! On se ne može snaći!

Ovi primjeri sami govore, pa im zato nije potrebno tumačenje. Naći ćete samo kratke uvode te poneku poruku i pouku. Poneki primjeri zbunjuju i „ugone strah u kosti“. Neki imaju mutan izvor. Donosim ih zato jer mi je poznato da su nekim osobama baš ti tragični primjeri otvorili oči i potakli ih da rješenje svojih problema, poteškoća i grižnje savjesti potraže u jednoj poniznoj i skrušenoj životnoj ispovijedi.

Ne želim nikoga plašiti! Vjera je Božji dar, milost! Ona donosi radost i mir, čovjeka oslobađa straha i očaja. Ali moramo ju čuvati, hraniti i po njoj živjeti. Kako? Ovi primjeri će nam to pokazati.

Kako biste što bolje mogli proživjeti svaki trenutak života, mogu vam pomoći i ovi primjeri iz života. Oni su uvijek bili dobra pouka i poruka, pomoć i opomena, poticaj i pravo ohrabrenje na životnome putu. Potrebno je učiti na iskustvu drugih.

Neka ovi primjeri i duhovni poticaji pomognu svima neka još više zavole Isusa i postanu bolji, osvjedočeni vjernici i tako spremnije mognu dočekati 2000-tu godinu i svoj skori susret s Gospodinom.

Ako samo jedan primjer potakne nekoga biti bolji, pravedniji i svetiji, ovaj trud neće biti uzaludan. Zazivam Božji blagoslov na svakoga čitatelja.

Molitva potpunoga predanja Bogu

ujutro, u podne, navečer i u noći

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Dobri i milosrdni Oče, hvala ti za dar života! Hvala ti za ovaj dan i ove milosne trenutke!

Ni jedne minute, sekunde, ni jednoga trenutka ne želim biti bez tebe. Molim te, prožmi me snagom svoje milosti i nazočnosti. Kao što si stalno sa mnom i ja želim biti stalno s tobom! Nek se tvoja sveta volja ispuni na meni kako bi sve bilo na svom mjestu i u najboljem redu.

Hvala ti Oče nebeski za tvoju beskrajnu ljubav koju si nam pokazao u svome Sinu, Isusu Kristu koji je umro na križu za nas grješnike. Duše Sveti rasvijetli moje misli, moja razmišljanja, pročisti moju fantaziju, očisti moje osjećaje i emocije. Ozdravi moju prošlost, moja sjećanja, moje unutarnje rane. Oprosti mi sve moje krivnje i oslobodi me od svake navezanosti na grijeh kako bih mogao oprostiti svima koji su me povrijedili ili učinili neku nepravdu.

Božanski Spasitelju prožmi me svojom ljubavlju kako bih te ljubio tako savršeno kao anđeli i sveti u nebu! Raspolaži mojom slobodom i životom, mojim zdravljem i mojim bolestima, mojim vremenom i svime što posjedujem. Učini me pozornim kako bih uvijek činio ono što Bog od mene očekuje.

Duše Sveti, Duše ljubavi, ispuni me svetim žarom i učini moj život ižaravajućim Isusom Kristom. Udijeli mir mojoj duši i učini je svojim nebom, svojim blagim boravištem. Učini me budnim, raspjevanim i posve Bogu predanim, njemu na slavu i moj osobni spas!

Trojedini Bože, čvrsto vjerujem i ufam se u tebe, ljubim te i slavim, hvalim te i zahvaljujem ti za sve milosti koje si mi do sada darovao! Ponizno molim, ozdravi moju slabu i mlaku vjeru i uvećaj je, učvrsti moju nadu i usavrši moju ljubav! Još jednom te molim, oprosti mi sve moje grijehe, daruj mi više strpljivosti i iskrenosti u životu, dobrote i nježnosti prema svima, čistoću srca i dar poniznosti. Daruj mi novo srce koje će radosno svima opraštati uvrede i u nevolji pomagati! Neka sve bude na tvoju veću slavu i osobni spas svih nas! Amen!

Molitva za jutarnji blagoslov

Milosrdni i svemogući, vječni i dobri Bože,
blagoslovi ovo jutro i ovaj dan koji si mi darovao,
neka postane dan spasenja, dan koji meni i svima 
oko mene donosi blagoslov, mir i radost.

Blagoslovi me na početku ovoga dana i sve što 
budem danas radio, mislio i želio, govorio i molio!
Neka moj rad postane blagoslov za druge i
izvorom istinske ljubavi i nepomućene sreće!

Blagoslovi moju obitelj, djecu i sve prijatelje, sve 
one koje ću danas susresti, koje ćeš k meni poslati!
Neka Tvoj moćni blagoslov pomogne onima koji
će i danas osjećati teret života i tjeskobnu muku!

Dobri Bože, Ti dobro znaš da smo grješni i slabi,
da su napasti velike i da bez Tvoga blagoslova
nismo kadri izdržati i nadvladati sve poteškoće.
Zato žarko molimo Tvoju pomoć i blagoslov.

Neka nam bude snaga i utjeha, baš onda kad nam
bude najteže, kad pomislimo da više ne možemo.
Budi Ti naš odmor, budi utjeha svima ucviljenima,
tužnima i ranjenima, bolesnima i tjeskobnima!

Večernja molitva

Klanjam ti se, Bože, i zahvaljujem ti na svim dobročinstvima koja si mi danas duši i tijelu iskazao. Jesam li ih dobro upotrijebio? Jesam li zapovijedi tvoje savjesno vršio? Pomozi mi milošću svojom točno upoznati što sam danas sagriješio i za svoje grijehe skrušeno se pokajati. (Sad ispitaj svoju savjest i pokaj se za sve svoje grijehe).

O predobri moj Oče, moj Bože i Gospodine! Za ove i za sve ostale grijehe cijeloga života svoga kajem se, jer sam njima ne samo nebo izgubio i kaznu zaslužio, nego mi je osobito žao i kajem se iz sveg srca što sam uvrijedio tebe, najveće i najmilije dobro, koje nadasve ljubim. Ah, da sam prije umro, nego li tebe uvrijedio! S pomoću tvoje milosti odlučujem da ću svoj život popraviti, grješne prigode izbjegavati i više neću griješiti.

U ruke tvoje, o Gospodine, predajem dušu i tijelo svoje; tebi preporučujem svoje roditelje i prijatelje, sve nevoljne i bolesne, sve tjeskobne i umiruće.

O Gospodine, pohodi milostivo ovaj stan i sve neprijateljske navale od njega odstrani; anđeli tvoji sveti neka u njemu prebivaju i blagoslov tvoj neka bude uvijek nad nama.

Dobri i vječni Bože i pošalji svoga svetoga anđela s nebesa, neka me ovu noć čuva i krijepi, štiti i pohađa, pomaže i brani od svakoga zla i grijeha, bolesti i uroka i svake paklene sile i tame. Po Kristu Gospodinu našem.  Amen.

Nova godina – novi početak

Sve ima svoj početak i svršetak, osim Boga koji je vječan, bez početka i svršetka, bez prošlosti i budućnosti. On je vječno sada. Naš je život pun početaka, pa tako i svršetaka. I sve ono što ima svoj početak i kraj, podložno je vječnomu Bogu koji sve stvara, svime upravlja i sve uzdržava u svojoj beskrajnoj i milosrdnoj ljubavi.

Još jedna godina je iza nas. Tako brzo je prošla. Prošlo je tako brzo 365 dana koji se nikada više neće vratiti. Dobro je zapitati se: Što smo učinili od tih dana, što smo učinili od svoga života, što smo, zapravo, učinili za svoj vječni život…?!

Hoće li nas ova prošla godina jednoga dana tužiti sudu Božjemu jer je nismo proveli onako kako je to od nas Svevišnji očekivao?

Je li nam dobri i milosrdni Bog bio na prvom mjestu u životu?! Ako nije bilo tako, onda sve drugo nije bilo na svome mjestu.

Na početku smo jedne nove, milosne. Od Boga darovane godine. Svaka nova godina novi je početak, nova prilika rasta i dozrijevanja u vjeri i ljubavi, mudrosti i milosti. Novi početak je novi izazov. Živeći u vremenu uvijek se nalazimo pred nekim početkom. Život se i sastoji od mnogih početaka. Nijedan početak nije lagan.

Kaže se: svaki početak je težak. Sve to zavisi od nas i našega odnosa prema stvarnosti koja nas okružuje. Prepustimo Božjoj volji sve trenutke u životu, pogotovo one manje ugodne, biti će nam lakše.

Darujmo svom Bogu prvo i središnje mjesto u životu, kako bi sve ostalo bilo na svome mjestu. Božja smo djeca i Bog zaslužuje da nam On bude najvažniji u životu.

Proslavili smo Božić, središnji događaj u povijesti čovječanstva. Proslavili smo točno određeni povijesni događaj i Božji zahvat u ovaj naš svijet i život. Bog koji je sama ljubav, milosrđe i dobrota pronašao je način da postane dijete i ne prestane biti Bog. To je razlog naše radosti i sreće. Isus je postao našim bratom kako bismo mi postali Božjom djecom.

Čitamo u evanđelju: „Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja!“

Evo nagrade svima “koji ga primiše”: postali smo djeca Božja, Bogoliki; koliko je samo moguće izjednačeni smo sa svojim najvećim bratom – Bogočovjekom. Je li to tako? Je li naš život njegovu sličan?

Što znači primiti Krista? To znači truditi se živjeti kao što je on živio. Živjeti po evanđelju, vršiti volju Božju. Usvojiti Isusov način razmišljanja, osjećanja, gledanja na stvarnosti u sebi i oko sebe, napose usvojiti ljestvicu vrijednosti koju je on postavio.

Sjetimo se samo nekoliko Isusovih izreka – misli: „Ja sam jedini Put, jedina Istina i Život!“ (Iv 14,5). „Novu vam zapovijed dajem da ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 13,34). „Učite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim!“ (Mt 11,25).

“K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše!” Vrlo je to teška riječ izabranom narodu. Ma koliko to pokušali razjasniti, ostaje nerazjašnjivo: zašto Izabrani narod nije primio svoga najvećeg sina, zašto mu je priredio Kalvariju? Ne primiše ga … Dali su mu na početku života jasle, na svršetku križ. Ne primiše ga! Čuvajmo se da te riječi i nas ne pogode jednoga dana!

Učinimo sve kako bi svoga Boga u ovoj novoj godini još više primili i proslavili svojim životom! Pomozimo i drugima na tom putu kako bi bili osvjedočeni vjernici.