U Međugoju ima mnogo neobičnih stvari, a one najneobičnije su najsvakodnevnije, najdublje. Jedna od stvari koja obilježava Međugorje je ISPOVIJED. Neki kažu da je to ispovjedaonica svijeta, i imaju pravo u smislu da se tu ispovijeda na mnoštvo jezika, ali možda više zbog toga što je to mjesto gdje se ispovijed uzima ozbiljno. To je vrlo važan sakrament i u njemu se zrcali što Bog čini. U njemu se vidi da Bog dobro poznaje čovjeka, da zna da je slab, ranjiv, grešan, ali da zna da u njemu postoji duboka žudnja za iscijeljenim životom i za iskrenim životom.

Volio bih da ovo predavanje posvetim vrlo važnom sakramentu. Mi svećenici znamo što znači doći na ispovijed kao svatko od nas, sa mukom iznutra, sa težinom grijeha, sa pitanjima koja opterećuju čovjeka prije nego li klekne ili sjedne, ali znamo šta se događa s druge strane kada netko dođe. Za nas svećenike to je jedno od najdubljih ljudskih iskustava uopće. Zato što mi bez ikakve zasluge bez ičega što bismo mi napravili dobijemo na dlanu uvid u ponor ljudske duše. Nigdje svećenik nije toliko blizu čovjeku kao u ispovjedi kad on otvori ponor vlastitog života. Ni jedna druga služba nema uvid u dubinu ljudske duše kao što ima svećenik.

Više o ovom moćnon sakramentu poslušajte u predavanju fra Ante Vučkovića.