U nedjelju 21.ožujka 2021. godine u župnoj naučnoj dvorani u Podhumu, održana je duhovna obnova za članove molitvene zajednice Rastimo u Gospodinu. Duhovnu obnovu predvodila je sestra Ivanka Mihaljević, koja je članica zajednice Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina.
Nalazimo se u Godini Božje Riječi, stoga smo pozvali s. Ivanku da nam približi Božju Riječ, posebno Božju Riječ u svakodnevnom životu vjernika, kako se svakodnevno družiti s Božjom Riječju, kako razmatrati, tj meditirati nad Božjom Riječi. Prvi dio predavanja s. Ivanka je govorila o važnosti Božje Riječi u našem životu. U drugom dijelu predavanja s. Ivanka nam je približila Lectio Devina – Božansko razmatranje Božje Riječi tj. kako se družiti svakodnevno s Božjom Riječi.
U Godini Božje Riječi kršćanski se vjernici duhovno hrane Božjom Riječju. Čitaju je i razmatraju. Rastu u njezinu razumijevanju. Ponizno joj služe. Stalno osluškuju Božji govor. Znaju da je uvijek velika potreba za glasom s nebesa. Svjedoče i naviještaju poruku Pisma. I tako se posvećuju. To je uvijek važno, a posebice u vrijeme u kojemu se sve više širi pojava relativizma.
Najveća kriza danas je kriza duhovnog karaktera koji se ne može izgraditi bez odnosa s Bogom. Koliki je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više, kako je rekao sv. Franjo Asiški. Nekada davno djed je svome unuku ispričao jednu životnu istinu koja navodi kako se u duši svakog čovjeka vodi bitka kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo dok drugi vuk predstavlja dobro. Unuk je zamišljeno pitao djeda koji vuk na kraju pobijedi, a djed mu je mudro odgovorio da uvijek pobjeđuje onaj kojeg hraniš.
Životni projekt čovjeka jest tražiti Boga u najobičnijoj svakodnevnici. Bitno je zaroniti u Božju Riječ. Dati Bogu vrijeme, htjeti ga čuti. Jednako važno je dati kvalitetu svakidašnjem životu u susretima, u govoru. Od govora dolazi blagoslov i prokletstvo. Zato je sjeći govor, odgajati govor važna disciplina u odnosu prema Riječi Božjoj u našem životu. Kako je šutnja nužna da čujem Boga tako je i odgovornost u govoru ključan uvjet da Bog djeluje u mojem životu. Sve nedaće dolaze preko jezika. Usta govore čega je srce puno, a cilj Riječi Božje koja hoće da se sjedini s nama je očistiti naše srce. Zato uprisutniti Riječ Božju u život svakidašnji jest odgoj – mane krotiti, vrline unaprijediti.
To stavljamo u teologiju križa koja se sastoji od dvije linije. Uspravna teološka koja znači unaprijediti odnos prema Bogu i druga antropološka odnosno unaprijediti odnos prema čovjeku. Sav zakon i svi proroci sažeti su u toj ljubavi. Teologija križa ističe četiri točke kako biti otvoreniji prema Bogu.
Prva točka jest doživljavati Boga prisutnim. Bog nije nešto apstraktno, Bog je uvijek tu s nama. Nitko nas ne može podsjetiti na Božju prisutnost kao volja u nama, naša želja i žeđ za živim Bogom. Druga točka u izgradnji teološke dimenzije je Riječ Božja. Zašto je potrebna nova evangelizacija u srcu Katoličke Crkve? Zato što nam je Riječ Božja nepoznata. S Riječi se ne komunicira i zato raste poganstvo. Treća točka je znati vjernički sadržaj staviti u život. Znanje stavljamo na jednu stranu, život na drugu i dogodi nam se da mi prolazimo pored života, a ne život kroz nas. Dok čitamo Bibliju trebali bismo imati pored sebe dva predmeta, prozor i ogledalo. Prozor da pogledamo u kojem je kontekstu to Isus rekao, u kojem se kontekstu dogodilo, povijesni pogled. Ogledalo da vidimo što meni Bog kaže. Biblija je Riječ srca Božjega u srce moje. Problem je naš mozak jer vjeru nismo stavili u srce, a Bog hoće iz srca u srce i tako se naš vjernički sadržaj prima. Četvrto u odnosu djelovanja s Bogom jest Kristovski djelovati. Sve što želiš da ljudi čine tebi, čini i ti njima.
Antropološka vodoravna linija križa je ona u kojoj Isus ističe solidarnost, ljubav i praštanje. Bog je postao čovjek da nam pokaže kako je put do visine, do svetosti jedino preko ljudskosti. U ljudskosti je svetost. Ljudskost je toliko važna da je Bog izabrao biti čovjekom.
Konkretno o Božjoj Riječi i kako se s njom družiti uči nas Lectio divina. Znanje i spoznanje nije isto. Lectio divina susret s Riječi daje nam vatru da se naš život zapali, ne da izgori nego da gori. Kada Duh Sveti zavlada u nama, njegova vatra sagorjet će nebitno. Lectio divina je božansko čitanje – slušaj želim ti govoriti i slušaj me želim ti govoriti. Prvi put ga spominje Origen još u 3. st., kasnije ga u 4. st. podržavaju sv. Augustin i sv. Ambrozije, u 6. st. sv. Benedikt pa sve do 21. st. kada Benedikt XVI. ističe da je Lectio divina hrana duši, budućnost kršćanstva. To su stepenice kojima se penje do Boga, do sjedinjenja s njim. Lectio divina se sastoji od četiri faze. Prva je Lectio što znači čitanje. Učiti se slušati šapat Božji, pozorno slušati dok čitam, dopustiti da Riječ padne u srce. Druga faza je meditacija. Prebirati Riječi u svome srcu. Sebe staviti u kontekst pročitanog. Spoznati sebe s manama i ranama. Treća faza je oratio, moliti na način da Duh Isusov u meni moli. Svu svoju brigu baciti na Gospodina. Dopustiti da Bog svojim blagim Duhom dodirne ono spoznano. Četvrta točka kontemplacija znači gledati Boga u svemu. Biti s njim. Biti u Bogu. Tražiti Boga da ga doživiš. Dopustiti da te mijenja, da čuješ šapat Boga koji se uselio u tebe. I peta faza je akcija koja je okrenuta prema unutra. Doživjeti da se Isus useli u tebe. On kojeg ne može svemir obuhvatiti, ali ljudska duša može.
Previše smo učinili frazom rečenicu molitva je razgovor s Bogom. Jest, ali razgovor u zagrljaju Boga, gdje ne možeš ne proći kroz ranu, gdje ne možeš ne otpustiti prošlost, gdje ne možeš ne zaliječiti ranu. Jer to je Otac i On želi Lectio devina, iz svojeg srca u srce tvoje. Sve je važno, i uho i miris i riječ i okus i pogled i dodir, ma sve je važno, tako se Riječ Božja kuša jer je Riječ Božja osoba, ali cilj svega je srce. Ako sve što u srcu osjećaš filtriraš kroz mozak, to zamara. Bog hoće iz srca u srce – kazala je časna sestra Ivanka Mihaljević.
Na kraju duhovne obnove uz zahvalu voditelja, sestri Ivanki se zahvalio i Podhumski župnik fra Jurica Periša koji je zajedno s molitvenom zajednicom prisustvovao duhovnoj obnovi.
Nakon predavanja uslijedilo je polusatno klanjanje pred Presvetim kao zahvala za sve primljene milosti. Župnik fra Jurica je udijelio blagoslov s Presvetim, a zajedništvo je nastavljeno druženjem uz agape. Sestra je bila na raspolaganu za razgovor svim članovima zajednice.
S. Ivanka je na Fakultetu odgojnih znanosti na Papinskom sveučilištu Salesianum 1998. godine postigla licencijat na području pastorala mladih i katehetike, a 2007. godine na Sveučilištu Sv. Bonaventure u New Yorku magisterij iz franjevačke duhovnosti. Danas živi u zajednici sestara u Bugojnu gdje djeluje kao vjeroučiteljica te održava duhovne vježbe, seminare i različite susrete duhovnog karaktera.
Tekst: Ines Križan
