Možda ste u životu već vidjeli nekog narkomana. Na nekome se to primijeti odmah, po tipičnom izgledu, ali ima i onih za koje se to na prvi pogled ne bi moglo niti pomisliti. 

Mnogi narkomani pokušavaju raznim riječima zavesti i druge, povući ih za sobom u ponor propasti. Ali, moramo naglasiti da se narkoman ne može ništa bolje osjećati od nas koji se ne drogiramo. Radi se samo o tome da kao ovisnik upada u krizu. Ali, kada uzme drogu, ne bude mu ništa bolje nego nama koji se ne drogiramo.

Često se primjećuje da narkoman jedno vrijeme pokušava izigravati “zadovoljnu osobu”, voli se s drugima rugati i prodavati neku “maglu”. Međutim, to je ipak samo maska. Zapravo, riječ je o vrlo nesretnoj osobi koja s vremenom doživljava svoj sve veći nutarnji raspad što se očituje i izvana. Sve više poprima izgled propalice i izgubljenog slučaja. Gubi predispozicije za školovanje, zaposlenje i brak. Takovu osobu počinju sve više izbjegavati raniji znanci pa i rodbina, do te mjere da brže zaključavaju vrata čim primijete da im se približuje.  Da bi narkoman došao do droge, često se događa da laže, krade i bavi se raznim drugim nepoštenim poslovima i kriminalom.  Trebamo biti svjesni da problem ne leži samo u onome na što se najprije pomisli kada se spomene riječ “droga”. Naime, može se reći da su i neke naše tetke, strine i bake također tajne narkomanke! Kada biste samo vidjeli što one imaju po svojim ladicama i ormarima, kakove sve tablete “za živce”! Često je tome kriv i sam doktor koji ne želi razgovarati s pacijentom, nego mu, sa željom da ga se što prije riješi, nešto prepiše. A do čega sve dolazi nakon toga? Primijetio sam da se u centrima za liječenje ovisnika zajedno liječe i oni čupavi, zamazani intravenski narkomani kao i oni koji su postali ovisni upravo na “tablete za živce”.

Ako imate nekih problema, nemojte misliti da se zbog svake sitnice odmah mora ići psihijatru ili u apoteku i kemijskim putem pokušavati rješavati problem. Druga su stvar posebni slučajevi u kojima je zaista potrebno uzimati lijekove, a možda je čak potrebno provesti neko vrijeme i u bolnici. Međutim, svakome, tko god ima probleme sa živcima, savjetujem neka najprije promisli zbog čega mu se je to uopće pojavilo. Spomenut ću samo tri slučaja u kojima ljudi nepotrebno “gube živce” a može im se vrlo lako pomoći i bez kemikalija.
1. Čovjek koji je proveo noć u lošem društvu, slušao pokvarenu i destruktivnu glazbu, tko zna kako se sve ponašao, sutradan ima neku zbrku u glavi i loše se osjeća. Njemu “tablete za živce” neće razbistriti pamet. Tu bi od pomoći bila šetnja po svježem zraku i raniji odlazak na spavanje.
Nažalost, ima ljudi koji zamijene noć i dan. Navečer nekuda izlaze a sutradan su bolesnici. Ima ih koji provedu znatan dio mladosti kao u nekom polu–snu. Zanemaruju svoje radne obveze, skitaju se i propadaju naočigled svoje okoline. Čak im se i na licu vidi da nešto s njima nije u redu. Noć je ipak za odmor. A kada se čovjek dobro naspava, lakše preko dana podnosi sve one teškoće na koje nailazi i uspješnije čuva svoje živce.
2. Promislimo malo o osobi koja je žrtva povremene ili trajne psihičke traume kroz koju doživljava poniženje i duševnu bol. Čovjek i te kako osjeća ako dobije fizički šamar, ali ga možda još više zaboli duševni udarac kada mu se netko ruga, viče na njega, vrijeđa ga, ponižava, ogovara ili kleveće. Takovu osobu treba utješiti, pomoći joj da ne izgubi svoj ponos, dostojanstvo i duševni mir. Postoje brojni načini pravilnog rješenja problema u kojem se takova osoba nađe, već prema konkretnoj situaciji, ali treba otvoreno reći da tabletomanija, droga, pušenje niti alkoholizam ne mogu biti izlaz.
3. Veliki broj ljudi ima psihičke tegobe samo zato što imaju nečistu savjest. Svaki grijeh ima brojne posljedice, a neke od njih se očituju i u onoj specifičnoj nesreći i tjeskobi koja se zove nečista savjest. Ali, savjest se ne može očistiti uzimanjem nikakovih tableta, droge niti ostalih otrova, nego se do čiste savjesti dolazi preko raskajanja i popravka svoga života, kroz prestanak s grijesima, kroz ispriku i nadoknadu onome koga se je uvrijedilo ili oštetilo i kroz prihvaćanje Božje milosrdne ljubavi koja se očitovala u otkupiteljskoj žrtvi Sina Božjega Isusa Krista. U skrušenoj i valjanoj ispovijedi kod svećenika koji ima vlast u Božje ime opraštati raskajanim ljudima grijehe, briše se krivica duše, a vraćaju čista savjest i milost posvetna.
Kada bi ljudi vodili računa o samo ova tri, upravo spomenuta slučaja, koliko bi im bio ljepši život, koliko bismo više osmjeha sretali na licima, koliko bi bilo manje alkoholičara, narkomana i tabletomana!

Droga zaista ne rješava nikakove probleme, nego ih još više gomila, a od nje se čovjeka vrlo teško izliječi. Najviše uspjeha u liječenju narkomana imaju katolički svećenici i časne sestre koji narkomane uče novom životu i pripremaju ih na zahvat dragoga Boga koji ih je jedini u stanju izvući iz gliba grijeha i problema u koje su upali. Sigurno je da bi o svemu tome trebalo govoriti i roditeljima kako bi se i oni popravili. Naime, mnogi od njih i sami žive u grijehu, dragome Bogu ne žele dati mjesta u svome životu, možda se međusobno ne poštuju, možda se rastavljeni. Možda daju djeci više novaca nego ljubavi i vremena, ili djeci sve puštaju na volju, ne vodeći računa s kime se i na kakovim mjestima druže, kada se vraćaju kući, kakovu glazbu slušaju, kakove knjige i časopise čitaju, kakove filmove gledaju. Ovom prilikom mora se reći da droga nije nekakav izolirani problem. Radi se o tome da prije nego što se je netko počeo drogirati, već je griješio i na raznim drugim područjima života. Npr. prestao je ići u crkvu i Bogu se moliti, ne poštuje oca niti majku, zanemaruje svoje radne obveze i postaje lijenčinom, sluša pokvarenu i destruktivnu glazbu što često izvode osobe koje se vjerojatno i same drogiraju, gubi noć, skita se po ružnim mjestima i u lošem društvu, laže, možda i krade, skuplja grijeh na grijeh. A onda je na takovo stanje duše i tijela došla još i droga. Zbog toga i nemaju dovoljno rezultata oni koji se protiv droge bore jedino na taj način da govore ljudima neka se ne drogiraju. Naravno da i to treba reći, ali im svakako još treba reći neka se trude da budu pošteti i dobri na svim područjima života, neka ljube dragoga Boga, neka žive u skladu s Božjim zapovijedima, neka ne čine nikakove grijehe, neka se trude da pošteno zarađuju svoj kruh, neka otkrivaju, razvijaju i upotrebljavaju za dobro ljudi i na slavu Božju one talente koje im je dragi Bog dao.
Za brojne teškoće koje netko osjeća, uzrok leži u vlastitom grijehu ili je čovjek možda postao žrtvom tuđega grijeha, npr. kada ga netko vrijeđa i ponižava. Ali, sve te teškoće je lakše podnijeti kada prihvaćamo Božju ruku spasa, kada činimo dobra djela i trudimo se da ne griješimo.
Kada smo sretni ne smijemo se uzoholiti, nego trebamo Bogu zahvaljivati za dobra koja nam On daje. A kada je teško, ne smije se niti onda posezati za drogom, alkoholizmom niti za drugim grijesima, nego se opet trebamo obratiti dragome Bogu, potražiti kod Njega utjehu i zaštitu, podsjetiti se Njegove očinske ljubavi i brige za nas. Trebamo si naći vremena da u dubini duše osluškujemo Božje Riječi savjeta, utjehe i nade za rješenje teškoća koje se pojave.

dr. med. Antun Lisec