Značenje posvete
Povjeriti svijet bezgrešnom Srcu Marijinu znači: po zagovoru Majke pristupiti k samom Izvoru onoga života što je proveo na Golgoti. Taj Izvor bez prekida ključa otkupljenjem i milošću. U njemu se neprekidno obnavlja naknada za grijehe svijeta. To je trajan Izvor novoga života i svetosti.
Povjeriti svijet bezgrešnom Srcu Majčinu znači: ponovno se vratiti podno križa njezina Sina. Još više, to znači povjeriti svijet samom probodenom Srcu Spasiteljevu te se tako približiti samom izvoru njegova otkupljenja. To je otkupljenje uvijek veće i obilnije nego ikoji čovjekov grijeh, štoviše nego i sam „grijeh svijeta”. Snaga otkupljenja bezgranično je veća od svih mogućnosti zla što se nalaze u čovjeku i u svijetu.
Više nego itko drugi u cijelom svemiru, vidljivom i nevidljivom. Srce je Majčino toga svjesno. Upravo stoga ona pozivlje. Ona ne pozivlje samo na obraćenje. Ona nas pozivlje kako bi nas sama ona, Majka, privela tom izvoru otkupljenja.
Stoga, predati se u ruke Marijine znači predati se da nas ona pomogne te sami sebe i sve čovječanstvo prinesemo Onomu koji je Svet, bezgranično Svet. Tko se njoj predaje, utječe se Srcu Majčinu koje je podno križa otvoreno za ljubav prema svakom čovjeku, prema svijetu tako da ona svakoga nas, sve narode i sve čovječanstvo prikaže Onomu koji je bezgranično Svet. Svetost se Božja pokazala na djelu u otkupljenju čovjeka, svijeta, svega čovječanstva, svih naroda.
A to se otkupljenje izvršilo Žrtvom križa, kako je to rekao Isus: „Za njih se ja posvećujem – žrtvujem” (Iv 17,19). Snagom Isusova otkupljenja posvećeni su i svijet i svaki čovjek. Oni su tada predani i povjereni samoj Ljubavi, Ljubavi milosrdnoj.
Majka Kristova poziva nas da se sjedinimo s Crkvom Božjom koja živi tu posvetu svijeta, taj sebedarni prinos po kojemu se svijet, čovječanstvo, svi narodi i svaki čovjek posvećuje i žrtvuje Vječnome Ocu i snazi Kristova otkupljenja. Svi su oni prikazani Ocu u probodenom Srcu Isusa Otkupitelja na drvetu Križa.
Majka nas Otkupiteljeva pozivlje i ona nam pomaže kako bismo se sjedinili s tom posvetom, s tim žrtvenim prinosom svega svijeta.
Tako ćemo se naći što je više moguće blizu samoga Srca Kristova, na križu probodenoga.
(papa Ivan Pavao II. u Fatimi, 13. svibnja 1982.)