Umjetnost ukrašavanja ljudskog tijela piercingom i tetovažom* postala je toliko popularna u posljednjih nekoliko godina da je teško prošetati ulicom, otići u trgovački centar, crkvu ili gledati televiziju, a da ne vidite nekoga tko ima na sebi piercing ili tetovažu. Viđamo ih na nama bliskim osobama, prijateljima.

Sama riječ piercing dolazi od engleskog glagola to pierce i znači probušiti ili probiti. Riječ je o tome da se buše određena mjesta ljudskog tijela, gdje se stvara otvor na kojem se može nositi nakit. Najčešće piercing se stavlja u uši, nos, jezik, usne, pupak, obrve, bradavice i genitalije. Nažalost, zamjećujem da su mladi oni koji se najčešće povode ovim trendom (vjerujem mnogi iz neznanja). Rekao bih da je riječ o mladenačkom ekstremnom kultu.
Iako je praksa umetanja piercinga u dijelove tijela prisutna u različitim kulturama već odavno u posljednjih desetljeća se vrtoglavo proširila zapadnom civilizacijom. U Europi je postalo učestalije stavljanje piercinga nakon drugog svjetskog rata – i to prvo među gay muškarcima, koji su po tome bili prepoznatljivi. Kasnije se to proširilo i na druge. Jedno istraživanje je pokazalo da 36, 5 posto mladih od 18 do 25 godina ima piercing, a da su djevojke zastupljenije od muškaraca. Za razliku od tetovaže piercing nije trajne naravi, ali nosi veće rizike po zdravlje jer se radi o mehaničkom probijanju kože ili tkiva na mjestu koje se želi ukrasiti.

Razlozi za umetanje piercinga
Kako tetovirane osobe tako i osobe s piercingom žele privući pozornost na sebe. Neki to čine iz vjerskih ili duhovnih razloga. Primjerice, američki indijanci su poznati po bušenju svoga tijela. Tome su davali veliki značaj. Zatim, sljedbenici Saibabe probadaju dijelove tijela kako bi se zaštitili od zlih sila. Danas je to znak hira – osobito kod mladih. Mnogi na ovaj način otkrivaju svoj identitet i žele u društvu istaknuti svoju osobnost. Neki piercing smatraju oblikom samo izražavanja, pridaju mu estetsku vrijednost. Ljubitelji piercinga ocjenjuju da ih takav ukras čini i seksualno privlačnijim. Može biti u skladu s njihovo kulturom ili znak pobune protiv nje. Neki oblici piercinga su znak duhovnog unutarnjeg siromaštva. Probijanjem svoga tijela mladi na neki način izražavaju svoje stavove povodeći se za trendom vremena. Kao da žele druge šokirati. Mnogi si daju napraviti piercing da bi pokazali pripadnost nekoj skupini. Oponašanje glumaca, sportaša, pjevača ili nekog idola je često motiv stavljanja piercinga. Povod za piercing može biti i ulazak u udruženje ili kult koje je piercing uvelo kao inicijacijsku obvezu. Katkad je motiv za postavljanje piercinga duševna bolest, što je tim vjerojatnije čim je više ukrasnih predmeta zabodeno u tijelo.

Poštivaj svoje tijelo
Neke religije ne odobravaju tetovaže i piercing. Prema židovskoj tradiciji, židovski ukop je zabranjen pokojnicima koji su imali tetovaže ili piercing. Neke od kršćanskih crkava također imaju slične odredbe. Razlog tim protivljenjima leži u Starome zavjetu gdje piše: “Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Gospodin!” (Lev 19, 28). Važan biblijski princip u vezi problema o kojima Biblija specifično ne govori jest taj da ako postoji mjesto sumnji donosi li nešto Bogu zadovoljstvo ili ne, tada je najbolje to ne činiti. “Sve što se ne čini po čvrstom uvjerenju grijeh je” (Rim 14,23). Prisjetimo se da su naša tijela i naše duše otkupljene dragocjenom krvlju Isusa Krista i da pripadaju Bogu. Iako Pavao u 1. Korinćanima 6,19-20 ne govori izričito o ‘piercingu’, daje nam poruku: “Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste otkupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom”. Ova važna poruka trebala bi imati veliki utjecaj na ono što radimo i kamo idemo s našim tijelima. Ako naša tijela pripadaju Bogu, trebali bismo se pobrinuti da imamo jasnu “dozvolu” od Njega prije nego što se “označimo” piercingom. Drugi Vatikanski koncil govori kako je ljudska osoba dužna poštivati svoje tijelo “kao dobro i časno jer ga je Bog stvorio i uskrisit će ga u posljednji dan” (Radost i nada, 14). Stavljati piercing je i velika neodgovornost prema svome tijelu.
 

Piercing – opasnosti
Rezultati istraživanja na sveučilištu u TeI Avivu su pokazali da piercing na usnama i jeziku može izazvati teške stomatološke komplikacije, a postoje neki slučajevi u kojima su pacijentice izgubile dijelove uha. U potencijalnu opasnost spada i trovanje krvi, šok, zaraza hepatitisom ili virusom HIV-a izvijestila je Njemačka udruga farmakologa. Čak i ako se bušenje određenih dijelova tijela obavlja u savršenim higijenskim uvjetima, može doći do komplikacije. Primjerice, u prvih nekoliko dana nakon obavljenog piercinga može doći do jake reakcije koja se manifestira oteknućem jezika, što je, ne samo bolno, već otežava uzimanje hrane, gutanje i govor. Metalni dio koji ostaje u jeziku može oštetiti zube te utjecati na povlačenje zubnog mesa, upozoravaju znanstvenici. Osim toga, piercing je idealna prilika za ulaz virusa i bakterija u organizam. Bušenje nekih dijelova tijela u većem broju slučajeva dovode do tegoba. Tako, na primjer, bušenje jezika može nakon nekog vremena oštetiti zube, dok piercing na jeziku, obrazima u usnama prijeti zubnom mesu. U slučaju bušenja usta i nosa češće su infekcije. Studija provedena 2002. godine na 454 američka sveučilišta pokazala je da polovica studenata ima piercing. Među njima svaki je peti imao zdravstvenih problema, što zbog zahvata, što zbog vlastite nebrige nakon stavljanja ukrasa. Osobe koje stavljaju piercing pod rizikom su da obole od tetanusa, tuberkuloze, AIDS-a i hepatitisa C naglašava zadarski dermatolog dr. Gverić. Svi oblici piercinga mogu uzrokovati otjecanje i blago krvarenje. Piercing na uhu može dovesti do upale. Piercing obrva i nosa može ozlijediti trodijelne živce. Među najopasnije rizike pircinga spadaju: alergijska reakcija, trovanje krvi, zgrušavanje krvi, oštećenje živaca, paraliza i trovanje. U većini salona, prije samog čina umetanja piercinga morate potpisati izjavu da svoje tijelo bušite na vlastitu odgovornost, jer oni ne žele odgovarati za posljedice. Kao što su i pokazala istraživanja, vjerojatnost od pojavljivanja različitih oblika infekcija je jako velika.

Istiniti primjeri
Djevojci koja je za 18. rođendan ove godine stavila piercing na bradavicu lijeva je dojka morala biti odstranjena zbog teške infekcije. Infekcija ju je mogla stajati i života, a to je, kažu liječnici, činjenica na koju mnogi mladi ne misle kada se odluče ne piercing koji je po zdravlje opasniji od tetovaže. Piercing nosi rizik jer podrazumijeva bušenje jedne od najznačajnijih obrambenih barijera tijela kože, što nerijetko povećava mogućnost infekcije. Jedna mlada studentica je otišla na ignacijanske duhovne vježbe u šutnji od sedam dana. Na svome tijelu je imalo nekoliko piercinga. Pratiteljica ju je upozorila da to nije dobro, da kršćani ne bi trebali probadati svoje tijelo jer je sveto. Međutim, ona nije marila za to, mislila da je to cool**. Onda joj je duhovna pratiteljica rekla da pita Isusa u molitvi je li to u redu. Ona je to poslušala i Gospodin joj je u molitvi progovorio: “kćeri, mene su izranili, zašto ti ranjavaš samu sebe”. Bila je jako iznenađena. Pokajala se istog trena. Zatim je u duhu zamolila Isusa da joj pomogne skinuti piercing. Kad je to sve izvadila iz svoga tijela svjedočila je o velikom olakšanju i miru u srcu. U stručnom časopisu British Dental Journal opisan je slučaj jedne 28-godišnje kojoj je nakon piercinga otekao jezik. Djevojka je morala biti hitno operirana. Zabilježen je slučaj jedne mlade djevojke kada je prilikom piercinga proboden jezik pa je želja za modnim trendom završila nažalost, smrću. Poznam jednu djevojku kojoj se zbog umetanja piercinga upalila donja usnica. Morala je potražiti pomoć liječnika na hitnoj jer je bila alergična na rinčicu koju je nosila. Trebalo joj je šest mjeseci da joj rana zacijeli. Događa se kada rana ne može zacijeliti. Ovakvi slučajevi nam pokazuju da ne treba dovodi u pitanje svoje zdravlje i čak svoj život.

Umjesto zaključka
Kao i tetovaža tako i piercing može negativno djelovati na odnos s Bogom, mogu se otvoriti vrata Zlome ili ući u savez s njim. A uz to stavljanje piercinga u tijelo je jedna vrsta samokažnjavanja ili sakaćenja. To je bolest i grijeh protiv pete Božje zapovijedi – ne ubij! Jednom riječju: “ne ubijaj svoje tijelo pircingom”. Poput tetovaže i piercing ima pogansku pozadinu i donosi duhovni učinak. Oni koji stavljaju pircing na svoje tijelo nisu do kraja obraćeni – tjelesni su. Nedostaje im osoban odnos s Isusom i krštenje u Duhu Svetom. Oni koji se ipak odluče na tetovažu ili piercing neka pitaju i druge je li odobravaju takvu odluku. Prije nego se odlučiš pomno istraži! Razgovaraj s ljudima, i mlađima i starijima, koji su prošli kroz sve to i pitaj ih za mišljenje i savjet. Pitaj svoga duhovnika. Uđi u tihu molitvu i pitaj Gospodina! Ne zaboravi: tvoje tijelo zaslužuje poštovanje i najbolju njegu. Bezobzirne, buntovne i nepromišljene odluke ne izražavaju to poštovanje. A svakako pitanje koje bi si trebao postaviti razmišljajući o piercingu jest – je li tvoje tijelo vrijedno tih ožiljaka? Hoće li se postavljanje piercinga svidjeti tvojim roditeljima, prijateljima, profesorima, tvome poslodavcu, ljudima koji te okružuju i do kojih ti je stalo?

dr. fra Ivo Pavić