Zanima me zašto ljudima nakon rastave braka nije dopušteno primanje svete pričesti, čak i ako postoje “opravdani” razlozi za rastavu (npr. zlostavljanje u obitelji i sl.)? Što ako su razvedene osobe nakon rastave i dalje primale sv. pričest? I da li je ta zabrana nepovratna? Pavo
Poštovani Pavo,
Problematika za koju ste zainteresirani iziskuje vrlo dobru upućenost u sv. Pismo, Zakonik kanonskoga prava te pobudnice, pisma i rasprave koje o njoj govore.
Katolička crkva slijedi i ravna se po nauku Isusa Krista. Isus Krist nas poziva na savršenstvo:
“Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5, 48)
Nerazrješivost ženidbe, Marko 10, 1-16
Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.
A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?«
On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?«
Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.«
A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.
Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;
i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.
Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali.
I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub.
I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«
U pitanju je Božanski zakon koji Crkva mora slijediti da bi bila autentična i vjerna Kristovoj riječi. Obiteljska pobudnica Familiatis consortio pod brojem 83 progovara o rastavljenim i razvedenim osobama koje se nisu ponovno vjenčale. Takve osobe mogu pristupati sakramentima. Onaj tko je nepravedno napušten, kojemu je razvod nametnut, a nije ponovno sklopio civilni brak, može prisustvovati sveukupnom životu Crkve. Dakle, može primati sakramente, jer i dalje živi evanđeoskim životom. No, tko se god udalji od Kristovog zakona ulazeći u novu vezu ili novi civilni brak, ne može pristupiti euharustiji. Riječ je ovdje, ponavljam, o Božanskome zakonu koji Crkva ne može mijenjati.
Preporučam vam svakako da pročitate tekst koji je za Glas Koncila napisao dr. Josip Grbac. Možete ga naći na ovoj adresi:
U drugim slučajevima to nije moguće.
Evo i dio pisma Kongregacije za nauk vjere njemačkim biskupima:
1650 U naše doba u mnogim zemljama brojni katolici pribjegavaju razvodu po građanskim zakonima te građanski sklapaju novu vezu. Vjerna riječi Isusa Krista “Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub; i ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub” (Mk 10,11-12), Crkva drži da ne može priznati valjanom novu vezu ako je prvi brak bio valjan. Ako su se rastavljeni građanski ponovno vjenčali, nalaze se u stanju koje se objektivno protivi Božjemu zakonu. Stoga ne mogu pristupati euharistijskoj pričesti dokle god traju takve prilike. Iz istog razloga ne mogu preuzimati stanovite crkvene odgovornosti. Ne može im se udijeliti ni pomirenje u sakramentu pokore, osim onima koji se pokaju što su povrijedili znak Saveza i vjernosti Kristu, obvezavši se živjeti u potpunoj
uzdržljivosti.
Katekizam katoličke crkve isto jasno govori:
1644 Ljubav među supruzima po svojoj naravi iziskuje jedinstvo i nerazrješivost njihova osobnoga zajedništva koje uključuje sav njihov život: “Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo” (Mt 19,6). Oni su “pozvani trajno rasti u svome zajedništvu, u svakodnevnoj vjernosti bračnom obećanju potpunog uzajamnog dara”. To ljudsko zajedništvo potvrđeno je, očišćeno i k savršenstvu privedeno zajedništvom u Isusu Kristu, što ga daje sakrament braka. Ono se produbljuje življenjem zajedničke vjere i zajedničkim primanjem pričesti.
1665 Novi brak rastavljenih, dok jos živi zakoniti supružnik, protivi se Božjem naumu i zakonu, kako ih je Krist učio. Oni nisu od Crkve odijeljeni, ali ne smiju primati svetu pričest. Svoj će kršćanski život živjeti osobito odgajajući djecu u vjeri.
- Rastava je teški grijeh protiv naravnog zakona. Ona hoće da raskine ugovor koji su supružnici slobodno sklopili da žive jedno s drugim sve do smrti. Rastava vrijeđa Savez spasenja što ga sakramentalni brak označuje. Sklapanje nove veze, makar bila priznata građanskim zakonom, povećava težinu loma: supružnik koji se ponovo vjenčao nalazi se u stanju javnog i trajnog preljuba: Ako se muž, nakon što se rastavio od svoje žene, približi jednoj drugoj ženi, on je preljubnik, jer čini da ta žena počini preljub; a žena koja živi s njim je preljubnica, jer je privukla k sebi muža druge žene.
Božji blagoslov!
don Damir
