Čini se da smo gotovo svi nepromišljeno prihvatili sliku o Bogu i evanđelju koja nikako ne odgovara istini. Zato se i svi trebamo obratiti, trebamo upoznati Istinu i povjerovati joj…

 
KORIJEN LAŽI JE U VLASTITOJ SEBIČNOSTI
Bojimo se posljednjeg suda i trenutka kada ćemo zajedno s Isusom morati gledati svoje neokajane grijehe, bojimo se sramote i pravedne osude. I dobro je ako se bojimo. Bog je milosrdan, ali samo do suda. Na sudu će biti itekako strog jer će biti pravedan i nepristran. Ispitujući savjest razmišljamo o zlu koje smo činili, a malo je onih koji razmišljaju o dobru koje smo propustili činiti. Bit evanđelja je da se, uz pomoć Duha, odmaknemo od egocentričnosti i otvorimo srce prema Bogu i bližnjemu. Svijet nas, sa svojim ideologom i vladarom đavlom, neprestano potiče da se usmjerimo sami na sebe, da se usredotočimo na izgradnju vlastitog uspjeha (pod tim ‘vlastitog’ podrazumijevamo i uspjeh vlastite obitelji), koji će nam donijeti priznanje i divljenje drugih; miran, lagodan, siguran i što dulji život.

Budući da je u našoj sebičnoj biti da svatko od nas to jednim dijelom sebe želi, uspjeli smo i svoju vjeru prilagoditi tim zemaljskim ciljevima (prohtjevima tjelesnosti), te smo često tako daleko otišli da smo povjerovali u ono što slobodno možemo nazvati pobožnim lažima. Naravno da nema ničeg lošeg ako želimo u nečemu biti uspješni, sa što manje zemaljske muke živjeti u miru i ako želimo biti neprestano zdravi – nema ničeg lošeg ako pazimo da kod ostvarivanja tih svojih ciljeva ne griješimo protiv ljubavi prema Bogu i ljudima s kojima živimo. Ipak, mnogi će od nas na sudu doživjeti vječno razočaranje kada shvatimo što smo sve propustili učiniti, kada shvatimo da smo uz Božju pomoć mogli i trebali daleko više ljubiti, da su mnogi, koji su završili u paklu, mogli biti u nebu samo da smo im htjeli i znali prenijeti poruku evanđelja. U vječnosti će naša sreća ovisiti o tome koliko smo drugih ljudi tamo doveli – što ih više bude, to će nam radost biti veća.

 

KOJE SU TO POBOŽNE LAŽI?
Nabrojat ću samo neke i neću ići redoslijedom prema važnosti. Većinu njih možemo lako pronaći čitajući Novi zavjet. Budući da većina nas katolika bježi od čitanja Novog zavjeta kao vrag od tamjana, možda nas ova nepotpuna lista zaintrigira da je sami za sebe pokušamo dopuniti revnijim čitanjem i razmatranjem Božje riječi. Konačno, Crkva nas na to neprestano upozorava i potiče. Evo nekoliko…

 

1. AKO SE MOLIM I AKO SAM DOBAR ČOVJEK, BOG ĆE ME ČUVATI DA MI SE NE DOGODI NIKAKVO ZLO
Živimo u svijetu u kojem jedni druge neprestano namjerno i nenamjerno ranjavamo, jedni drugima nanosimo zlo. Isus nas potiče da neprestano praštamo, da ljubimo neprijatelje, da činimo dobro onima koji nas mrze. Kome ćemo svaki dan sedamdeset puta sedam puta praštati, koje ćemo neprijatelje ljubiti – ako nas Bog čuva onako kako mi mislimo da bi trebao? Isus nam je jasno dao do znanja da će nas svijet mrziti, da ćemo biti proganjani, ogovarani i klevetani, da će nas svijet ranjavati i ubijati, da će nas poticati da i mi to činimo drugima – da ćemo u svijetu imati muku. Bog poštuje slobodnu volju i ne sprječava nikoga (samo zabranjuje) da griješi protiv drugoga. On nas mnogo puta može upozoriti da izbjegnemo probleme – ako smo naučili razgovarati s njime.

 

2. AKO SE MOLIM I AKO SAM DOBAR ČOVJEK, ŽIVJET ĆU U MIRU S OBITELJI I SVIJETOM
Istina je upravo suprotno. Ako sam Božje dijete, Božji prijatelj, onda nikada neću imati mir u svijetu. Bog nam nije obećao takav mir. Ako sam svoju savjest prilagodio logici ovog svijeta, ako je ne ‘uznemirujem’ čitajući i razmatrajući Božju riječ, ako ne mislim da trebam živjeti po evanđelju, moguće je da ću postići privremeni lažni mir u srcu, moguće je da ću postati ‘svet i pravedan’ prije suda. Ako razumijem svoje životno poslanje, ako vjerujem u vječni život, onda neću biti ravnodušan promatrajući ljude koji ne mare za Boga i vječnost, a ne mare samo zato jer mnogima od njih nitko nije na razumljiv način ponudio poruku evanđelja. Pa kako je npr. moguće da ljudi oko nas tjednima i mjesecima boluju od neizlječivih bolesti čekajući neminovnu smrt, a mi nemamo ni volje ni hrabrosti prenijeti im vlastitu vjeru u vječni život, nemamo volje moliti i prikazivati žrtve za njihovo spasenje!? Ako i imamo volje, bojimo se jer ne znamo kako bi to učinili. Isus nam je obećao svoj mir, mir kojeg ćemo imati svaki put kad poslušamo njegovu zapovijed ljubavi i uz pomoć njegovog Duha izvršimo poslanje za koje smo se rodili.

 

3. BOG ISPUNJAVA SVAKU MOLITVU
Bog nikad neće ispuniti nešto što nije u skladu s ljubavlju i pravednošću. To bi bilo protivno njegovoj biti. Bog ispunjava molitve isključivo kad su upućene u vjeri. Božja riječ to na mnogo mjesta jasno kaže. Đavao je taj koji rado ispunjava molitve za slavom, bogatstvom, uspjehom, za ispunjenjem grešnih požuda. On sluša naše molitve i kad vidi da su one suprotne Božjem poimanju ljubavi, rado nam ih ispunja i tako nas dovodi u zabludu samopravednosti.

 

4. AKO SAM BOŽJI ONDA MI SE SVE DOGAĐA PO NJEGOVOJ VOLJI
To je točno. Ako sam Božji onda mi se događa ovo: tražim izgubljene ovce, molim za njih i prikazujem žrtve; po njegovoj volji opraštam onima koji mi nanose bol i činim dobro onima koji me mrze; dolazim k njemu kad sam umoran i opterećen i od njega primam utjehu. Ako sam Božji onda u meni nema gorčine, mržnje, neopraštanja, samosažaljenja, nezahvalnosti; nema neurednih, požudnih ovisnosti. Ako nisam Božji, tj. ako tako ne živim, onda sam podložan najrazličitijim bolestima duha, duše i tijela, najčešće uzrokovanima gorčinom, mržnjom, nepraštanjem, samosažaljenjem, neumjerenošću. Ti su grijesi i najčešći uzroci teških bolesti i prijevremenih smrti. Kako možemo reći da netko tko se je predao tim grijesima trpi, zato jer je Bog iz nekih svojih, a nama nepoznatih razloga tako htio!? Božja riječ kaže da je grijeh taj koji ubija, a Bog je taj koji je došao spasiti čovjeka, Bog je taj koji je poslao svoju riječ da nas ozdravi i spasi od grobne jame, Bog je taj koji je ustanovio Crkvu sa sakramentima po kojima nam nudi oproštenje, spasenje, ozdravljenje, oslobođenje i potrebnu milost za istinski život.

 

ŠTO JE ISTINA?
Zapitao se je Pilat, a i svatko bi se od nas trebao to neprestano pitati. Mi nismo ovdje kako bi uživali u svijetu – sviđalo se to nekome ili ne. Došli smo iz vječnosti, iz Božjeg kraljevstva, koje je naša domovina u koju bi se trebali htjeti vratiti, kako bi sebe i što više drugih ljudi spasili, kako bi ovim kratkim (u usporedbi sa vječnošću) životom postigli vječni raj; kako bi svojim životnim odabirima, svojom vlastitom voljom surađivali s Duhom Svetim u otkupljenju i spasenju čovjeka. Došli smo živjeti u zemaljskom tijelu, kako bi svoju tjelesnost prikazali za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje (v. Rim 12,1). Ponavljam – nismo došli uživati u svijetu (usp. Iv 16,33; Iv 12,25; Iv 15,18-19)!

 

Vjera u vječni život, ufanje u Božju pomoć i ljubav prema Bogu i čovjeku pomaže nam prikazati svoj život za živu žrtvu, pomaže nam odreći se zavodljivosti svijeta kako bi surađivali s Božjom milošću. Život je žrtva življena iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, žrtva koju neprestano možemo prikazivati Bogu za obraćenje grešnika i to prvo nas samih (usp. Rim 12,1). Pozvani smo na vječnu gozbu pozivati one koji nam neće moći uzvratiti, a neće moći jer neće znati da nam trebaju uzvratiti. Neće znati jer ćemo za njih moliti i žrtvovati se u skrovitosti. Samo tako naša žrtva postiže puni smisao nesebične ljubavi i oslobađa milost koja će činiti dobro onima za koju ju prikazujemo. Tako npr. svaki dan možemo nekome iz srca oprostiti – ako tu žrtvu želimo prikazati za nečije spasenje. Opraštanje nije ni malo lako i gotovo je nemoguće iz srca oprostiti bez pomoći Božje milosti, no ako imamo na umu nekoga za koga znamo da će završiti u paklu ako se netko ne zauzme za njega, prikažimo svoju odluku da opraštamo za tu osobu i dogodit će se čudo – dogodit će se oproštenje u našem srcu jer će milost Božja s nama surađivati – dogodit će se ono što nam Isus jedino za ovaj svijet obećava:

 

To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori:
»Oče, došao je čas:
proslavi Sina svoga
da Sin proslavi tebe
2i da vlašću
koju si mu dao nad svakim tijelom
dade život vječni svima koje si mu dao.
3A ovo je život vječni:
da upoznaju tebe,
jedinoga istinskog Boga,
i koga si poslao – Isusa Krista.
4Ja tebe proslavih na zemlji
dovršivši djelo
koje si mi dao izvršiti.
5A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe
onom slavom koju imadoh kod tebe
prije negoli je svijeta bilo.
6Objavio sam ime tvoje ljudima
koje si mi dao od svijeta.
Tvoji bijahu, a ti ih meni dade
i riječ su tvoju sačuvali.
7Sad upoznaše
da je od tebe sve što si mi dao
8jer riječi koje si mi dao
njima predadoh
i oni ih primiše
i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao
te povjerovaše da si me ti poslao.
9Ja za njih molim;
ne molim za svijet,
nego za one koje si mi dao
jer su tvoji.
10I sve moje tvoje je,
i tvoje moje,
i ja se proslavih u njima.
11Ja više nisam u svijetu,
no oni su u svijetu,
a ja idem k tebi.
Oče sveti,
sačuvaj ih u svom imenu
koje si mi dao:
da budu jedno kao i mi.
12Dok sam ja bio s njima,
ja sam ih čuvao u tvom imenu,
njih koje si mi dao;
i štitio ih te nijedan od njih ne propade
osim sina propasti,
da se Pismo ispuni.
13A sada k tebi idem
i ovo govorim u svijetu
da imaju puninu moje radosti u sebi.
14Ja sam im predao tvoju riječ,
a svijet ih zamrzi
jer nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.
15Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta,
nego da ih očuvaš od Zloga.
16Oni nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.
17Posveti ih u istini:
tvoja je riječ istina.
18Kao što ti mene posla u svijet
tako i ja poslah njih u svijet.
19I za njih posvećujem samog sebe
da i oni budu posvećeni u istini.
20Ne molim samo za ove
nego i za one
koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:
21da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.
22I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
23ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.
24Oče,
hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam ja,
da i oni budu sa mnom:
da gledaju moju slavu,
slavu koju si mi dao
jer si me ljubio
prije postanka svijeta.
25Oče pravedni,
svijet te nije upoznao,
ja te upoznah;
a i ovi upoznaše
da si me ti poslao.
26I njima sam očitovao tvoje ime,
i još ću očitovati,
da ljubav kojom si ti mene ljubio
bude u njima –
i ja u njima.«

Ta kako ćemo se obratiti i vjerovati evanđelju ako ga ne čitamo, ako ga ne razmatramo, ako ne čuvamo Božju riječ u srcu (usp. Iv 14,23-24), ako se naše bogoslužje sastoji samo u izgovaranju molitvenih obrazaca, samo u govorenju bez želje da budemo poučeni Božjom riječju!? Nije ni čudo ako vjerujemo u pobožne laži.