Biblijsko-ignacijevske duhovne vježbe od 12 tjedana specifične su između brojnih drugih programa koji se nude. Zašto je važno vježbati duh i kako prepoznati koje su vježbe za mene?
Ideja vježbanja duha je stara. Starija od kršćanstva. Rođena je u Grčkoj. Filozofi su otkrili da čovjek ne može postati dobar niti imati dobar život ako ne radi na sebi i na uređenju svoga života. I zato su počeli s vježbama. Kršćanstvo je to preuzelo i oblikovalo vježbe iz svog temeljnog odnosa s Uskrslim Gospodinom.
Postoje različite duhovne vježbe s različitim trajanjima. Neke traju devet mjeseci, neke desetak dana. Ljudi su različiti. I njihove potrebe su različite. Ima onih koji su već godinama u devetomjesečnim duhovnim vježbama. One im daju oslonac za dnevnu molitvu i dugotrajni ritam Božje i ljudske pratnje.
Ima ljudi kojima je to dugo vrijeme. Oni traže neko kraće, pregledno vrijeme koje mogu odvojiti za vježbanje duha. Njima su tromjesečne duhovne vježbe prihvatljivije. Lakše im je imati vremenski pregled i lakše to usklade sa svojim dnevnim ritmom.
Za one koji se nikada nisu susreli s duhovnim vježbama ovoga tipa koje biste im preporučili?
Čini mi se da je za većinu početnika ovo kraće vrijeme od 12 tjedana bolji izbor. Nakon prvog iskustva mogu lakše donijeti odluku kako i u kojoj formi nastaviti s duhovnim vježbama.
Mogu li se paralelno obavljati više vrsta duhovnih vježbi?
Budući da u Hrvatskoj ima više različitih ponuda duhovnih vježbi, pojavljuju se i neki neobični fenomeni. Primjerice, ima onih koji pošto-poto ne žele ništa propustiti pa se prijavljuju i na vježbe ovakvog tipa i na e-vježbe, a i na sve ponude u njihovom krugu kretanja. U duhovnosti nije uvijek bolje što više. Puno je važnije obavljati jedne vježbe ozbiljno i duboko, negoli pod svaku cijenu sudjelovati u svim ponudama.
Neki ljudi su skeptični prema pratiteljima laicima i traže da ih prati ili svećenik ili redovnica. Oprez je zaista opravdan. Načelno, smije li laik biti pratitelj i kakav je Vaš stav prema tome? Činjenica je da među vježbenicima imamo dosta svećenika i redovnica, no pratitelji su nam uglavnom laici. Kako to komentirate?
Različite ponude duhovnih vježbi pokazuju, s jedne strane, kako postoje potrebe i, s druge, kako na njih svećenici i redovnici više ne mogu odgovoriti. Premalo ih je i previše su zaposleni drugim poslovima. To je otvorilo prostor laicima. I, naravno, probudilo mnoga pitanja koja se kreću od potpunog odbacivanja i sumnje do olakog pristanka na to da se duhovnošću smije baviti svatko tko se ikada susreo s nekom duhovnom praksom. Laici po sebi nisu ni isključeni ni pozvani biti pratitelji u duhovnim vježbama. To znači da netko ne može i ne smije pratiti duhovno drugoga ako nema nikakvih uputa, iskustva i pratnje u kojoj se sam nalazi. No, to znači i da je moguće steći određene kompetencije koje osposobljavaju za duhovno praćenje.
Koje je osnovno mjerilo takve kompetencije?
Važno je da sami pratitelji stoje u nutarnjoj vezi s inicijativom i duhovnikom koji stoji iza te inicijative. Važno je da znaju svoje granice i da ih ni u kom slučaju ne prelaze. Za polaznike je također važno da znaju kako postoje područja koja spadaju pod sakramentalnu zaštitu i da duhovno praćenje nije ni ispovijed ni razgovor s nekim tko zamjenjuje svećenika. Pratitelj je sugovornik. On nije tu da daje konačne i jasne odgovore. On sluša, prati, razgovara i upućuje na drugo mjesto ako je to potrebno. Najbolji je ako zna svoje granice, ima sućut i razumijevanje, ne osuđuje, nego prati i u svakom dvojbenom trenutku upućuje bilo na svećenika bilo na molitvu i osobni odnos s Gospodinom.
Ako je već nemoguće da polaznike prate svećenici, valja se pobrinuti da ipak postoji stvarna mogućnost da polaznici, kada za to bude potrebe, mogu doći do svećenika.
Da, često se dogodi da ljudi traže od pratitelja gotova rješenja; jedno od najčešćih odgovora koje naši pratitelji daju svojim vježbenicima na takve upite jest: „Pitaj Isusa!“. Takve upute na početku zbune ljude, prvo, jer su iznenađeni takvom uputom, a drugo, jer sumnjaju da će im Bog zaista i odgovoriti! No, redovito se dogodi da relativno brzo nauče osluškivati Božji glas u sebi. Čovjek po prvi puta ima iskustvo živoga Boga i tada počinje ozbiljan rad na sebi.
To je dobra uputa. Ipak, ne bi bilo na odmet da vježbatelji i razumiju što to znači.
Imaju li ovakve duhovne vježbe u svakodnevici budućnost?
Da. Mnoge ponude pokazuju potrebu za produbljenom i poosobljenom duhovnošću. Ona će samo rasti. I takav rast je moguć, čak i predvidljiv. Što u sekularnom svijetu bude snažniji otpor i protiv Crkve i kršćanstva to će biti veća potreba i potražnja za stvarnim iskustvom Uskrsloga.
Što biste rekli onima koji prvi put ulaze u ove duhovne vježbe?
Tko se odluči na 12 tjedne duhovne vježbe trebao bi računati s početnim poteškoćama. Važno je ne odustati prerano. Duhovne vježbe ne donose uvijek rezultate na početku. Prije će biti da se pojavljuju poteškoće. O njima valja razgovarati i njih se može nadvladati. Najbolje je biti ustrajan i obaviti predložene vježbe. Tek nakon nekog vremena bit će moguće opaziti pomake. Uz to, bilo bi dobro donijeti i neke odluke. Primjerice, što bih htio postići, kojih mana se osloboditi, na kojim crtama karaktera raditi, kako organizirati svoje vrijeme.
Najvažniji rezultat se vidi u otkriću blizine Uskrsloga i otvaranju očiju za ono što On čini u našem životu. Kad jednom otkrijem blizinu Uskrsloga, cijeli život i svi odnosi uđu u drukčije svjetlo. Život postane dublji, ljudi postanu važniji i dragocjeniji, spremnost činiti dobro poraste, ljubav prema životu i ljudima postane življa i šira. Jednom riječju pogled na svijet se mijenja: iz površine u dubinu, iz nevažnog u važno, od smrtnog i prolaznog prema besmrtnom i Božjem.
Rijetko je da netko obavi tromjesečne duhovne vježbe, a da se ništa ne promijeni. No, to može znati samo onaj tko se odvaži na put i ishoda ga do kraja. Na tom putu nitko nije sam. Ide s pratiteljem, a onda u jednom trenutku opazi da im se pridružio još netko. Potom opazi kako im srca počinju gorjeti. To je najbolji znak da se otvorilo srce za prisutnost Uskrsloga, da je pratitelj darovao svoje vrijeme i, unatoč svim ograničenjima, bio u službi Uskrslog koji se pridružio na putu.
MOŽDA VAS ZANIMAJU SLIČNI ČLANCI
Biblijsko-ignacijevske duhovne vježbe od 12 tjedana
