Nigerija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska
Ovih dana netko pokušava u Nigeriji, Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj donijeti državne zakone koji bi podržavali grijehe umjetnih oplodnji, pribavljanje i razmjenu spermatozoida i jajašaca i otvarao vrata dodatnim napadajima na živote bespomoćne djece, pogotovo one koja su još sitna kao točkice, koja se još nisu usadila u maternicu.
Kako izvještava Afrička agencija „Vanguard” 6. travnja, protiv prijedloga novoga zakona, kojega netko želi progurati uz stranu financijsku asistenciju, u Nigeriji se javno usprotivio dr. Philip Njemanze, savjetnik Predsjednika države i predsjednik udruženja medicinskih djelatnika. On moli Predsjednika da ga ne potpiše.
Uz brojne neprihvatljive sadržaje, otkrilo se je da bi se, bilo izravno ili preko praznina u zakonu, pojavila trgovina i razne druge manipulacije spolnim stanicama i nerođenom djecom.
Dr. Njemanze tvrdi da Zapadne zemlje godišnje traže 100 milijuna nerođene djece koja još nisu usađena u maternicu za izvođenje raznih eksperimenata.
Čak ako se u svrhu trgovine ne bi izvozilo živu djecu sitnu kao točkice, oni koji se žele domoći spermatozoida i jajnih stanica, već planiraju njihovo spajanje, odnosno stvaranje malih Nigerijaca u brojnim laboratorijima diljem svijeta i njihovu upotrebu u razne svrhe.
Siromašne žene i muškarce Nigerije žele privući plaćanjem njihovih spolnih stanica. Radi se o novom obliku eksploatacije. Kolonijalizmom i neokolonijalizmom već su izgubili mnoga prirodna bogatstva, a sada netko od njih pokušava izvući ono najdragocjenije: njihovu malu, tek začetu djecu, spolne stanice, dragocjeni genetski materijal. Netko, na poseban način, želi učiniti svojevrsnim robovima bespomoćnu djecu, koja se još nisu niti usadila u maternicu.
Dr. Njemanze drži da bi na ovaj način, uz brojna druga zla, sasvim sigurno porastao i broj oboljenja, pa i smrtnosti žena koje bi si dopustile stimuliranje ovulacije, zbog pojave bolesti bubrega, jetre, rakova prsa, jajnika i sl.
Prema podacima onih koji izvode oplodnje u epruveti, vidi se da se rodi manje od 10 % začete djece. Ne govorim o postotku stimuliranih ciklusa iz kojih se rodi dijete, nego o postotku rođenih od djeca koja su začeta. Međutim, ovo nisu niti približno točni podaci, jer od javnosti ostaje skriveno koliko djece se još pojavi nakon oplodnje jajne stanice spermatozom, preko stvaranja genetski identičnih blizanaca cijepkanjem tijela sitnog djeteta na komadiće, bilo prilikom pokušaja izvođenja tzv. predimplantacijske dijagnostike, bilo na brojne druge načine.
Kod predimplantacijske dijagnostike cijepaju na komadiće dijete čije tijelo ima otprilike osam stanica. Tako se pojavljuju identični blizanci. To su do sada na engleskom nazivali: “twinning”, “blastomere separation”, “blastocyst splitting”, “embryo multiplication” i sl. Čujemo da, nakon toga, nekoju djecu stavljaju u frižider, a na drugoj vrše analize. Koliko se uopće stvori takve blizanačke djece, bez obzira na broj oplođenih jajnih stanica, u javnost ne izlazi. Koliki se postotak tako stvorenih blizanaca rodi, a kolike ubiju?
Stvaranje državnih zakona koji bi podržavali umjetne oplodnje već je samo po sebi naprihvatljivo. Međutim, sve to predstavlja još i masku, pod kojim bi se u laboratorijima sa spolnim stanicama i stvorenom malom djecom izvodilo još i brojna druga zlodjela, tj. grijehe!
Malo tko, među širom populacijom, zna što se to uopće danas sve izvodi po laboratorijima koji se bave umjetnim oplodnjama ili što se tek planira činiti.
Oni koji su se opredjelilili za takve grijehe, od do sada identificiranih gena, ispituju one kojih se sjete, još i prije usađivanja djeteta u maternicu. Do sada je otkriveno otprilike 15-20 % ljudskog genoma. Čujemo da nakon takve dijagnostike vrše selekciju koju djecu će odmah ubiti, s kojom će izvoditi daljnje eksperimente, a koju će pokušavati usaditi u maternicu.
Već su klinike u nekim zemljama počele kroz reklame nuditi rađenje tzv. “dizajnirane” djece, sa spolom, bojom očiju i raznim drugim karakteristikama koje naručioci traže. Do rađanja djeteta upravo onog spola kojega netko naruči dolaze ne samo izabiranjem i pokušajem implantacije u maternicu djeteta s takvim spolom, nego genetskim inžinjeringom, već mijenjaju spol djeteta prije nego što se usadi u maternicu.
Sve više u javnost izlaze podaci o tzv. “sintetičkoj biologiji”, o proizvodnji raznih kemikalija od umjetno začete djece kojoj nisu dopustili niti da se usade u maternicu niti da se rode.
Nebrojene eksperimente izvode s pluripotentnim matičnim stanicama tako začete djece, a eugeničari genetskim inžinjeringom pokušavaju izvoditi izmjenu genetske, odnosno koromozomske strukture nerođene djece, uzimanjem gena od stanica drugih ljudi, od druge nerođene djece, ili čak od nekih biljaka i životinja. Sve je to usko vezano i s kloniranjem, pa se čak niti ne vidi jasna granice između genetskog inžinjeringa i kloniranja.
Mnoge Europske zemlje zabranjuju genetski inžinjering, uključujući “sintetičku biologiju”, ali neki krugovi to ipak pokušavaju ostvariti u zemljama koje bi prihvatile njihove prijedloge zakona.
Katolička Crkva jako dobro pazi kakve će službene dokumente izdati. Ona izrazi svoj stav kada otkrije vječna i nepromjenjiva etička načela koja se tiču konkretne pojave ili izazova. A to što javno obznani je za dobrobit svih ljudi, a ne samo katolika. Katolička Crkva se zauzima za poštivanje života svakog čovjeka, sve od trenutka kada počne njegov život, zauzima se za poštivanje dostojanstva začeća, Božjeg dara plodnosti, svetosti braka i svega onoga što je Bog objavio. A Deset Zapovijedi je Bog objavio još Mojsiju, prije pojave kršćanstva.
Argumente koje Katolička Crkva navodi protiv umjetnih oplodnji ne smije se prezirati. Znak je velike oholosti, a ne samo znak mržnje prema Katoličkoj Crkvi, odbijati pogledati istini u oči. Vrhovni etički autoriteti Katoličke Crkve su Sveti Otac Papa i Zbor za nauk vjere. Oni su u enciklikama Casti Conubii i Humanae Vitae dali argumente protiv sudjelovanja u grijesima kontracepcije, sterilizacije i ubijanja, a u dokumentima Donum Vitae (1987.) i Dignitas Personae (2008.) protiv umjetnih oplodnji – inseminacije, oplodnje u epruveti, kloniranja i sl. Naravno, o svemu tome piše i u Katekizmu Katoličke Crkve.
U dokumentu Donum Vitae u posebnom se poglavlju govori još i o tome kako treba izgledati državni zakon: “Kao posljedica poštovanja i zaštite osiguranih nerođenom djetetu, počevši od časa njegova začeća, zakon će morati predvidjeti kaznene odredbe za svaku promišljenu povredu njegovih prava…”. A u prava djeteta ubraja: “Stoga dijete ima pravo, kao što je spomenuto, biti plod specifičnog čina bračne ljubavi svojih roditelja, a ima također pravo biti poštivano kao osoba od časa svoga začeća”.
Podsjetimo se da Hrvatski Ustav u Članku 21. utvrđuje: “Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne”.
I Ustav BiH priznaje pravo čovjeka na život.
Biološka je činjenica da se već kod začeća radi o ljudskom biću i da je već tada to ljudsko biće živo. Očito je, dakle, da su ubijanja nerođenog djeteta (od začeća pa nadalje, kao i oplodnja u epruveti) ne samo u suprotnosti s Božjim zakonom, nego i s Ustavom Bosne iHercogovine!
To su već shvatili i u Kostariki. Tamo su neko vrijeme izvodili oplodnje u epruveti s ograničenjima navedenim u svojevrsnom Dekretu, ali su nakon toga, Odlukom Ustavnog Suda od 11. X 2000., potpuno zabranjene, bez izuzetka. Spominjem neke citate iz te Odluke: “Ovaj Sud opisuje predmet analize tehnike oplodnje u epruveti u vezi s pravom na život i dostojanstvom ljudskog bića. Moramo zaključiti da ove prakse jasno napadaju ljudski život i dostojanstvo. Prema stavu ovog Suda, nije dovoljno postaviti ograničenja kao što je to učinio Dekret, jer prakticiranje oplodnje u epruveti i tehnike prenošenja embrija, čak i s tim ograničenjima napadaju na ljudski život.
Ovom Sudu je sasvim jasno da se za vrijeme izvođenja tehnike oplodnje u epruveti u majčinu maternicu prenose embriji prethodno začeti u laboratoriju, s punom sviješću onih koji to rade da većina embrija neće uspjeti izazvati trudnoću.
Glavni je prigovor ovog Suda da prakticiranje ove tehnike podrazumijeva gubitak embrija koji ne može biti opravdan činjenicom da je njezina svrha rađanje ljudskog bića, davanje djeteta paru koji ga ni na koji drugi način ne može dobiti. Osnovna je stvar ovdje da su embriji čije se živote najprije ostvarilo, a onda spriječilo, zapravo ljudska bića i ustavni poredak ne dopušta razlikovanje među njima. S argumentom da se u prirodnom tijeku neki embriji ne usade, ili čak kada se usade, da se ne razviju do poroda, ne možemo se složiti jednostavno zato što oplodnja u epruveti podrazumijeva prihvaćeno, namjerno baratanje ženskom i muškom spolnom stanicom, s ciljem pribavljanja novog života, a ova tehnika stvara situaciju u kojoj se unaprijed zna da ljudski život u većini slučajeva nema mogućnost preživljavanja. Kao što je ovaj sud bio u stanju potvrditi, prakticirianje oplodnje u epruveti i prenošenja embrija gazi ljudski život. Bilo koje odstranjenje ili razaranje začetog djeteta – izvedeno namjerno ili zbog neprecizne tehnike, nije u skladu s ustavnim pravom.
S obzirom da tehnika sama u sebi oskvrnjuje pravo na život, moramo izrazito jasno naglasiti da ni budući zakon ne može odobriti ovaj postupak.”
Iz ovih se citata može vidjeti da su Ustavnom Sudu za zabranu oplodnje u epruveti bili dovoljni već i razlozi koje je u svome Zaključku spomenuo, pa nije govorio o raznim drugim neprihvatljivim aktivnostima koje se oko toga događaju, a koje spominju katolički dokumenti, npr. pribavljanje spermatozoida nemoralnim načinom, postizavanje začeća bez bračnog odnosa itd.
Očito je da bi onaj, tko bi glasao za oplodnje u epruveti, time glasao za masovna ubojstva nerođene djece! A što se tiče svih onih tisuća žive djece po frižiderima i drugih već poginulih, pitam se da li ih se ponekad sjete njihova braća i sestre koji su se uspjeli roditi? Da li ih se sjete njihovi roditelji? Da djeca, koju ubijaju preko raznih postupaka vezanim za umjetne oplodnje, imaju težinu 20 ili 30 kg, kolika bi već njihova groblja bila po Hrvatskoj!
O kakvim se to državama može govoriti iz perspektive desetaka, a izgleda već i stotina tisuća ovako začete djece koja su ubijena ili čiji su životi još uvijek ugroženi ?
To su okrutne i opasne države, okrutni i opasni vlastodršci, što se prema maloj djeci ponašaju onako kako su se ponašali i neki drugi neljudski režimi prema zarobljenicima po logorima!
U ljetu 2010. godine ginekolog iz Zagreba koji se već godinama bavi grijesima umjetnih oplodnji,, za čije pokajanje se molim, na jednom internetskom portalu postavlja pitanje da li one koji se bave etikom više ne zanima 12 tisuća zamrznute nerođene djece.
Hrvatski radio je u vijestima prenio izjave ministra zdravstva Hrvatske o broju žive, smrznute djece po frižiderima bolnica u Hrvatskoj, preostalih nakon oplodnje u epruveti, za koje se nitko ne brine. 9. rujna 2011. rekao je da ih u frižiderima ima od 12 do 15 tisuća, a 5. listopada je rekao da se radi o deset i pol tisuća takve djece. Očito je da niti on sam nije znao koliko ih je tamo bilo, odnosno koliko ih još uvijek ima.
U travnju 2012, jedan ginekolog je u emisiji protiv umjetnih oplodnji, na Hrvatskom katoličkom radiju, rekao da samo u jednoj od zagrebačkih klinika gdje izvode grijehe umjetnih oplodnji, sada ima 18 tisuća žive smrznute djece.
Kasnije sam čuo da ih ima već preko dvadeset tisuća.
Svaki će pošteni čovjek reći da se ne smije ubiti ni takvu djecu, ali će reći još i to da se na umjetni način djecu ne smije začinjati!
Tako je, eto, prodrlo u javnost da danas u Hrvatskoj žive u frižiderima tisuće smrznute djece. A koliko su ih tek ubili, a da ih nisu ni stavili u frižider, ili pak nakon odleđivanja!
A sada, umjesto pokajanja, netko bi htio svu ovu tragediju još i povećati.
Cilj bogatih laboratorija i raznih nesavjesnih lobija diljem svijeta je domoći se jajnih stanica i spermatozoida što većeg broja ljudi iz što više zemalja, kao i što većeg broja već stvorene male djece. Da bi to postigli, traže pogotovo siromašne zemlje sa specifičnom političkom situacijom, vrše utjecaje na donošenje državnih zakona koji bi sve to podržavali, a istovremeno se trude da bi neplodnost stanovništva što više porasla.
Postoji sve veća bojazan da paralelno s masovnim obesplođivanjem stanovništva, sile zla planski pokušavaju što više provoditi začeća djece kroz laboratorije i rađanje samo onih koji imaju svojstva koja naručioci žele, bilo preko „dizajniranja“ genetskim inžinjeringom, bilo odabirom samo nekih. Ostale bi oni hteli ubijati, upotrebljavati za farmaceutsku industriju ili za eksperimentiranje. Zapravo, to već i sada u mnogim zemljama rade.
Neplodnost kod stanovništva namjerno povećavaju širenjem grijeha kontracepcije, sterilizacije i ubijanja nerođenih.. U nekim zemljama su već milijunima žena na prijevaru dali vakcinu protiv rađanja.
Neplodnost se sve više događa i kao rezultat nemoralnog, tzv. seksualnog odgoja, kroz kojega ljudsku seksualnost pokušavaju odvojiti od braka, začeća i od rađanja. Laganjem da je prezervativ zaštita od spolno prenosivih bolesti, zapravo očekuju porast spolno prenosivih bolesti, pa tako i onih koji dovode do neplodnosti.
Nema zemlje na svijetu gdje su reklamom prezervativa zaustavili ili smanjili postotak zaraženih HIV-om- AIDS-om, Chlamydiom Trachomatis, Ureaplasmom Urealiticum i gonorejom što dovodi do začepljenosti jajovoda i muških kanala, HPV-om – uzročnikom raka maternice ili bilo kojom drugom spolno prenosivom bolešću.
Svjetska su iskustva da u borbi protiv spolno prenosivih bolesti pomažu tek odgoj za poštivanje predbračne suzdržanosti i svetosti braka, testiranje i liječenje onih koji su se već zarazili. Malo tko kod nas zna da su u SAD-u još prije desetak godina, na državni račun, počeli provoditi po školama „abstinence only“ programe u kojima ne reklamiraju kontracepciju, nego samo potiču na predbračnu suzdržanost.
U Ukrajini već preko 25 godina sistematski i vrlo agresivno po školama, javnim glasilima i na brojne druge načine reklamiraju prezervativ. Kao rezultat, kroz to vrijeme su postali vjerojatno najzaraženija zemlja HIV-om (AIDS-om) u Europi, ali i mnogim drugim bolestima. Danas tamo od tuberkuloze boluje pola milijuna stanovnika. B i C hepatitisima je Ukraini zaraženo 15-17 % stanovnika u sredinama gdje je stanje bolje, a u nekim područjima već 40 %. Radi se o tome da se većina zaraznih, pa i smrtonosnih bolesti prenosi već i preko ljubljenja, pogotovo u nekim fazama bolesti.
U Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj je stanje prilično bolje nego u Ukrajini zbog većeg postotka stanovništva koje prima vjerski odgoj za poštivanje predbračne suzdržanosti i svetosti braka.
A kako je u Zagrebu, gdje već više desetljeća, kroz vrlo organizirane strukture, zloupotrebom školstva, medicine i javnih glasila, višekratno već od djetinjstva, pa kroz mladost i u odrasloj dobi, provode odgoj suprotnan stavovima i katoličke i pravoslavne i islamske vjere?
Narušavanjem stida, poticajem na predbračne seksualne odnose, na upotrebu kontracepcijskih i abortivnih sredstava i postupaka, došlo se do katastrofalnih rezultata. Neću ovom prilikom spominjati sve negativne posljedice takvog odgoja, nego samo ono što sam upravo pročitao na web portalu jedne parlamentarne stranke, da je u Zagrebu postotak neplodnih parova već 28 %. Ako s takvim odgojem nastave u Zagrebu i dalje, stanje će biti još i puno gore.
Ne smijemo zaboraviti da su životi djece koja su sitna kao točkice, ugroženi ne samo preko postupaka vezanih uz umjetne oplodnje, nego i na neke druge načine.
Do začeća i automatskog ubojstvenog učinka preko sprečavanja usađivanja u maternicu, vrlo često dolazi uz sve vrste tzv. “kontracepcijskih” tableta, uz hormonske flastere, implantate, sva hormonska i antihoronska postkoitalna sredstva. Na isti način, ubojstveno djeluju i sve vrste spirala, bez obzira na vrstu, također i one koje sadrže hormone ili bakar. Dijete kod svih tih sredstava pogine najčešće dok žena koja to upotrebljava, obično niti ne primijeti da je bila trudna, jer joj menstruacija niti ne izostane.
Sva ova sredstva jako štete i zdravlju onih koji ih uzimaju. Nekoje žene zbog toga i umiru.
A sada dajem fotografije djece koja se još nisu usadila u maternicu, koje sam našao na internetu.

Kod začeća je tijelo djeteta veličine 0,1 do 0,15 mm, a težina mu je otprilike 0,004 mg. Upravo na tu djecu se odnose Isusove riječi: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). Ne smije se niti njih ubijati!
Svjetski poznati atomski fizičar prof. dr. Davora Pavuna, izračunao je da se tijelo tek začetog djeteta sastoji od otprilike 1014 atoma. To se piše tako, da se jedinici doda 14 nula.
Tijelo odraslog čovjeka visine 175 centimetara, sadrži otprilike 1028 atoma.
Što mislite, da se pojavi netko koji kaže da mu pijev slavuja ide na živce, pa počne uništavati malene slavuje koji se u gnijezdima još nisu izlegli? Jako bi ga se kaznilo, jer su kod nas zakonom zaštićeni životi stotina životinja još dok se ne izlegu ili ne okote!
Ne može nas nitko uvjeriti da je nerođeno dijete, bez obzira kakvo bilo, manje vrijedno od životinje koja se još nije izlegla ili okotila!
Poštujmo Božju zamisao o čovjeku, predbračnu suzdržanost, svetost braka, Božji dar plodnosti, dostojanstvo začeća, život i zdravlje svakog čovjeka, od trenutka začeća do prirodne smrti, kako nas uči Katolička Crkva! Proučimo i prihvatimo njezina objašnjenja o tome zašto su nedopušteni kontracepcija, sterilizacija, umjetna oplodnja, ubijanje, predbračni i izvanbračni seksualni život, nemoralni odgoj i bilo koji drugi grijeh! Molimo se za pokajanje grješnika!
Grijeh nikada nije rješenje! On samo donosi nove probleme! Uvijek postoji rješenje bez grijeha!
U slučaju opravdanih razloga izbjegavanja začeća, prihvaća se suzdržanost u plodne dane. Plodno i neplodno vrijeme se danas može jednostavno i pouzdano otkriti čak i u nepravilnim ciklusima uz pomoć prirodne Billingsove ili simpto-termičke metode. Tako se, na ekološki i moralno prihvatljivi način čuva svoje i tuđe zdravlje i život.
Naravno, seksualni život se ne smije provoditi prije niti izvan onog braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je nerazrješiv do smrti jednoga od supružnika.
Očito je da su se ljudi u državnim vlastima ponovno našli na ispitu i testu: da li će se opredijeliti za zlo ili za dobro.
Molimo se dragome Bogu, koji je čovjeka i zamislio i stvorio, da svakoga, pa i one koji donose odluke na državnoj razini, obasja svjetlom svoje istine, da tu istinu prihvatimo i po njoj živimo!

Dr. med. Antun Lisec