IVICA URSIĆ – UVIJEK NEDJELJOM

„Nikada nikom ne rekoh

Kako stekoh blaga
Sada neka se zna
Da tada u ruke vraga
Stigoh
Da s njega
Zbog blaga da pogiboh…“

Mak Dizdar u svojem „Zapisu o blagu“ jadikuje da je “vrag došao po svoje“, jer da je s njim „tikve sadio želeći se obogatiti. Nije lako Maku, nije lako pjesnicima, a nije lako ni nama, običnim smrtnicima. Najteže je priznati s kim si bio u dosluhu. Ili u „dilu“. Samo kako bi stekao bogatstvo.
Ova nas kultura naprosto gura prema bogatstvu, nudi nam ga u svim oblicima i na sve moguće načine. Stimulira se stjecanje. I natjecanje. Lijepo je, kažu, biti bogat. Dobro je, kažu, imati, poglavito više od drugih. Ako nemaš onda ni ne vrijediš. To baš otvoreno i ne govore ali svi mi to jako dobro znamo.
Zato kopaj, zaroni, poleti i blago potraži. Ako nisi neki avanturist možeš do obližnje kladionice ili kupi lutriju, ispuni listić lota, odigraj sa šibicarima u obližnjem parku jednu turu. Nikad se ne zna.
U svim mitovima i legendama za doći do blaga, do bogatstva, junak mora proći kroz velika iskušenja i opasnosti. Ubiti zmaja, spaliti vješticu, poljubiti žabu. I onda oženiš princezu, a njezin ti otac preda kraljevstvo u ruke. Nikada to nije bilo lako. Stradavali su mnogi na tom putu do visokih pozicija. Osim danas.
Danas izdaš domovinu, lažno svjedočiš, sudjeluješ u namještenoj privatizaciji, špekuliraš s dionicama, manipuliraš s javnim fondovima, prošvercaš ono za čim tržište gladuje, namjestiš natječaj, ugovoriš dobru proviziju i eto te među prvima u „kraljevstvu“. Biraju te, dive ti se, citiraju te, slave te. Faca si. Fotografiraju se s tobom. Samo što ti i krunu ne stave na glavu.
Ali rijetko takve priče završe „happy end“ – om. Howard Hughes je ’66 bio najbogatiji čovjek na svijetu. Sa svojim kapitalom većim od 40 milijardi dolara mogao je biti „kraljem u kraljevstvu“. I bio je neko vrijeme, a onda je posljednjih 20 godina života proveo u osami, satrven strahom od bacila. Niti se je šišao, niti brijao, niti je nokte rezao. Umro je u jadu i bijedi. Umro je užasno bogat i užasno nesretan. I užasno sam.
Što to za nas ima neprocjenjivu vrijednost? Što je za nas ono pravo, nenadomjestivo bogatstvo?
Isus, u Evanđelju po Mateju, govori o blagu. O blagu zakopanom u polju i o dragocjenom biseru. Govori o Kraljevstvu nebeskom koje je nalik sakrivenom blagu. Govori nam o Kraljevstvu nebeskom koje moramo već ovdje stvarati. Kraljevstvo nebesko nije nešto što nas čeka tek „negdje i tamo“ nego je ono proces koji počinje ovdje i završava u vječnosti.
Zapitajmo se što je to, za jednoga kršćanina, najvrjednije?
Koje je to najveće blago za one koji slijede Krista?
Pa to bi trebao biti sam Isus Krist. Njegova Radosna vijest, žrtva koju je podnio za nas, naša vjera u njega i naše spasenje po njemu.
„Ali mi smo kršćani grupa spletkaroša i varalica. Pravimo se kako nismo u stanju razumjeti Sv. Pismo, jer jako dobro znamo kako onog trena kada shvatimo Sv. Pismo, onda smo obavezni djelovati sukladno s njim.“
Takvima nas vidi Soren Kierkegaard. I ne griješi. Nažalost.
Molimo se da ne dođemo u situaciju u kojoj nam krizni događaji moraju ukazivati što je to uistinu pravo bogatstvo. Jer nedavno smo bili u jednoj takvoj situaciji. U situaciji kada je sve bilo ogoljeno do kosti. U situaciji kada smo gledali smrti u oči. U situaciji kada smo spoznali da sve što nam ovaj svijet nudi nije vrijedno ni spomena i kada smo spoznali da su naša najveća blaga, naš Bog, naša obitelj i naša domovina Hrvatska.
Spoznavši tu Istinu mi smo došli do slobode, jer nas je Istina oslobodila. Sada kada je izravna ugroza minula mi pojma nemamo što bismo sa slobodom. To neprocjenjivo blago, od samog Boga čovjeku dano, mi žrtvujemo na oltaru sekularizma, materijalizma, globalizma i nihilizma. Rasprodajemo ga kao lako pokvarljivu robu.
Osluškujemo sirenski zov ove umiruće kulture koja nas želi zarobiti svojim iluzijama i lažima. Mi opčinjeni, mi zaslijepljeni, mi bljutavi i usaljenih srdaca okrećemo leđa Bogu i dopuštamo da nam Domovinu razgrađuju, da nam obitelj rastaču, da nam Boga opet razapinju.
I svi naši problemi počinju iz činjenice da smo u sustavu vrijednosti ispred Kraljevstva nebeskog stavili blaga i bogatstva ovog posrnulog svijeta. Tek kada svoju listu prioriteta započnemo s Kraljevstvom nebeskim, tek kada shvatimo da je to naše najveće i neprocjenjivo bogatstvo, tek kada spoznamo da naša snaga izvire iz Božje ljubavi prema nama, u Isusu Kristu, tek ćemo se onda vratiti na put kojim smo nekada tako ponosno kročili, a sa kojeg smo definitivno skrenuli.
I kao narod i kao pojedinci.
„Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im k’o ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.“
(Rimljanima 8, 35-39)