Možda nas pomalo obeshrabruju rečenice: Budite sveti jer sam svet ja Gospodin, Bog vaš! Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! Svi mi koji slušamo te riječi možemo samo reći: Ovo nije za mene jer niti sam svet niti savršen. Ne razumijemo što znači biti svet ili savršen. Svatko ima svoju ideju. Jedni misle da su svete žene iz prvih klupa jer su stalno u crkvi.
Drugi kažu da su sveti oni koji žive savršeno. Jednom zgodom neki je mladić na pitanje katehete: Hoćeš li biti svet? izjavio: Neću biti svet jer ne volim da me starije žene ljube na sličicama. Svatko od nas ima neku svetost zacrtanu u glavi. Često mislimo da su sveti ljudi oni likovi sa sličica koje dobivamo na katehezi ili prilikom blagoslova kuća. Oni su dobri, ali čine nam se kao da nemaju doticaja sa stvarnošću. To su naši dojmovi i predodžbe o svetima. Nemamo dar bilokacije, ne činimo čudesa, slabo molimo. Griješimo. Izgovaramo psovke i nismo dobri. Imamo stalno neke probleme sami sa sobom, ali i s drugima. Zar možemo postati sveti?
Poziva li nas Isus na sladunjavu svetost i potpuno savršeni život? Moram reći da poznam ljude koji žele ispuniti sve savršeno kao što piše u katekizmu, ali njihovo srce nije ispunjeno ljubavlju. To se osjeti. U stvari postaju religiozni zombi koji plaše druge oko sebe. Isus sigurno ne želi da postanemo sladunjavi likovi s pogledom uprtim u nebo i sklopljenim rukama kako to neki misle.
Što znači sveti? Zajedno s anđelima i arhanđelima ponavljat ćemo riječi iz proroka Izaije sveti, sveti, sveti. To na hebrejskom znači kadoš, odnosno drugačiji. Anđeo koji gleda Boga u lice vidi ga. ali kaže: Bog je drukčiji od sviju. Što nam, dakle, Isus poručuje kad govori: Budite sveti? On nam govori: Budite drukčiji od ovoga svijeta u kojem živite. Svetost znači biti zaronjen u Boga koji je drukčiji od sviju.
Na koji način trebamo biti drukčiji nego ostali? Život je poligon. Tu se stalno nešto događa. Ako želite biti sveti onda se ne osvećujte, ne tražite istinu, ne vraćajte oko za oko i zub za zub jer tako ne čine drukčiji odnosno sveti. Teško nam je povjerovati u Isusove riječi. Pogledajmo! Ako nas netko želi pokrasti zar mu kažemo: Čekaj, donijeti ću ti još? Ako nas netko na nešto prisiljava kažemo li mu tada: Iako nam je to dosadno, izdržat ćemo? Udariti nekoga po obrazu može se protumačiti kao ogovaranje. Stoga, ako nas netko ogovara, moguće i tvoji najbliži iz rodbine zovemo li ih tada i govorimo: Dajte još? Ne, mi to ne radimo, zato nismo drukčiji jer ne želimo do kraja primiti Isusove riječi.
Biti druččiji ne znači gledati nekoga odozgor podcjenjujući ga. Nije to tako Isus mislio. Nego, Isus kaže da budemo drugačiji u tom smislu da naše neprijatelje blagoslivljamo. To znači da budemo drukčiji od sviju. Blagoslivljamo li sve one koji nas ogovaraju smijući nam se u oči, tada smo drukčiji.
Često kažemo kako smo napadani od sviju. Pokušavamo se braniti. Koristimo različite načine istjerivanja pravde, ali Isus kaže suprotno. Blagoslivljate! Radimo li tako? Ljudi će se obraćati i dolaziti po tome kada budu vidjeli sretne kršćane. Da kada mi budemo sretni, a ne da se vrijeđamo, proturječimo, napadamo, ogovaramo. Ljudi, nitko se neće priključiti takvoj skupini vukova. Isus nas poziva na uzajamnu ljubav. Ljubav je temelj svega. On nas gleda i govori: Djeco, vi možete ljubiti. Uspješni ste. Jesmo li drukčiji nego ovaj svijet ili isti kao ovaj svijet? Ohrabrimo se!
