Molitva osvjetljava put kršćanina – ustvrdio je Sveti Otac u propovijedi na jutrošnjoj svetoj misi, opominjući kršćane da ne budu kao bljutava sol, a pri tom ih je potaknuo da pobjeđuju napast „duhovnosti ogledala“, odnosno nastojanja da osvjetljavaju sebe umjesto da drugima nose svjetlo vjere.
Osvrćući se na ulomak misnoga evanđelja, Papa je primijetio da Isus uvijek rabi „shvatljive riječi i usporedbe kako bi svi mogli shvatiti poruku“. Odatle zaključak da kršćanin treba biti svjetlo i sol. Ni svjetlo, ni sol nisu poradi sebe: svjetlo je da se osvijetli druge, a sol da se posoli i čuva druge – kazao je Papa.
Molitva je kršćanska svjetiljka za osvjetljavanje
Što kršćanin treba činiti da ne ponestane svjetla i soli, da ne bi nestalo ulja za svjetiljke?– upitao je Papa. Koja je kršćaninova svjetiljka za osvjetljavanje? To je molitva. Želiš činiti mnoge stvari, djela, također i djela milosrđa, možeš mnoge stvari učiniti za Crkvu – katoličko sveučilište, kolegij, bolnicu… – mogu ti kao dobročinitelju Crkve podići spomenik, ali ako ne moliš, sve ostaje u tami. Koliko je djela u tami jer nema svjetla, jer nedostaje molitve. Molitva održava, daje život kršćanskom svjetlu, osvjetljava. To čini ozbiljna molitva, štovanje Boga, hvala Presvetoga Trojstva, zahvalna molitva, također i prosidbena molitva, svaka molitva koja izlazi iz dubine srca – rekao je papa Franjo.
Kršćanin evanđeljem daje ukus životu drugih osoba
Evanđelje je ulje, ono je svjetiljka koja održava svjetlo. Ne soli se sol. Sol biva sol kad se daje, a to je druga odlika kršćanina: davati se, davati ukus životu drugih, evanđeljem dati ukus mnogim stvarima. Davati se, ne čuvati samoga sebe. Sol nije za kršćanina, sol je za druge. Kršćanin je ima da je daje drugima, sol je zato da se daje, sol nije radi soli. Svjetlo i sol su dakle za druge. Svjetlo ne osvjetljava sebe, sol ne soli sebe – objasnio je Papa primjećujući:
Netko bi mogao pitati dokle će trajati svjetlo i sol ako ih se dijeli bez prestanka. Papa odgovara da je kršćanin sol koju Bog dariva u krštenju, daje se kao dar i neprestano se prima ako se drugima dariva, osvjetljavajući i dajući. Nikada ne prestaje – objasnio je Papa.
Napast duhovnosti ogledala
Osvrćući se na prvo čitanje Papa je rekao da se treba čuvati napasti „duhovnosti ogledala“, koja se događala udovici iz Sarfate koja je povjerovala proroku Iliji i tako nije nestalo ni brašna ni ulja. Papa je potaknuo kršćane da svojim svjetlo svijetle, ali da se čuvaju napasti da osvjetljavaju sami sebe, jer je to vrlo ružno, to je pomalo ‘duhovnost ogledala’: osvjetljavam samoga sebe. Valja se čuvati te napasti, treba biti svjetlo za osvjetljavanje, biti sol za soljenje i čuvanje drugoga – potaknuo je Papa.
Zaključujući propovijed Papa je ponovio da svjetlo i sol „nisu poradi samih sebe“, u dobrim djelima treba ih dati drugima. Neka tako vaše svjetlo svijetli pred ljudima. Zašto? Da vide vaša dobra djela i hvale vašega Oca koji je na nebesima. Neka nam Bog pomogne da se uvijek brinemo o svjetlu, da ga ne skrivamo, već da ga dižemo uvis. A sol valja „dati onoliko koliko je potrebno, uvijek je davati jer tako raste. Sol i svjetlo su dobra djela kršćanina – zaključio je Papa.
