“Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva!” (Iv 14,23-24). Još uvijek traju upute Uskrsloga apostolima prije odlaska Ocu. U današnjem Evanđelju upozorava ih na čuvanje riječi koje im je govorio i istina što ih je njima objavio zato da oni pouče ljude kad im pođu propovijedati Radosnu vijest.

Važno je imati Isusovu riječ, čuvati je jer ta riječ njih povezuje s njime i onda kada on tjelesno više ne bude među njima. Riječi povezuju ljude kao mostovi dvije obale rijeke. Isusove riječi su most koji spaja našu obalu ovovremenoga i prolaznoga života s drugom, obalom božanskoga i vječnoga života.

Kako slušamo Riječ Božju? Isususovi smo učenici “ako riječ Božju slušamo i izvršujemo” Da bismo upoznali Isusa i njegovu nauku, potrebno je čitati ili slušati Božju riječ. A da ona donese plodove dobrih djela i čestita kršćanskoga života, trebalo bi usvojiti je i čuvati, tj. mora se po njoj vladati i živjeti. Riječ Božja je poput sjemena. Nijedno sjeme ne može niknuti ni donijeti ploda, ako se ne posije ili ne posadi, ako se zemlja na koju se posije, ne uredi i ako se ne uklone sve za-prjeke koje stoje na putu, da sjeme raste i napreduje. Zemlja u koju se sije riječ Božja jesmo mi, jest naše srce i naša volja i od nas ovisi kako ćemo ga primiti i kako ćemo ga čuvati. Zato Isus i kaže: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ!“ Oni koji ne slušaju niti čitaju Božju riječ, ne čine sebi dobro. Svi želimo biti sretni i jednom doći u nebo – raj. Bog nas je tako i stvorio. Isus nas je svojom krvlju otkupio i tako je smisao našega života biti zauvijek s Bogom u blaženoj vječ-nosti. Trojedini Bog je naš život i naša snaga. Duh Sveti je naš Branitelj i Posvetitelj. Duh Sveti sabire Kristove vjernike po cijelome svijetu u zajedništvo koje se zove Kristova Crkva. Zato Duh Sveti na poseban način boravi i djeluje u Crkvi. Nju Duh Sveti gradi i ujedinjuje. Povijest Crkve nezamisliva je i neprotumačiva bez djelovanja Duha Svetoga.

Crkva je zajednica koju čine ljudi, kao i svaku drugu zajednicu. A budući da je u njoj osim Božanskoga, prisutan i ljudski čimbenik, normalno je da u njoj dolazi i do napetosti, kao i u svakoj ljudskoj zajednici. No, nju se ne može razumjeti bez Duha Svetoga, koji u zajednici Isusovih učenika boravi i djeluje. Isus je donio svijetu Radosnu vijest spasenja. Rekao nam je sve što nam je potrebno znati o Bogu, o nama, o životu i spasenju, o smislu našega postojanja. No, tu nam riječ neće biti moguće shvatiti i protumačiti ako ne primimo Duha Svetoga. Duh Sveti je pro-svjetitelj, savjetnik, poticatelj, zaštitnik i pomoćnik. Isus je zato rekao svojim učenicima: Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozi-vati vam u pamet sve što vam ja rekoh (Iv 14,26). (Milivoj Bolobanić).

Smisao Isusovih riječi ostaje za sva vremena. Njegova riječ ne zastarijeva, ona je živa i uvijek nova. Potrebno je slušati Crkvu, koja je čuvarica istine, i znat ćemo što nam Isus govori u konkretnim okolnostima našega života. Duh Sveti je s nama stalno na našemu životnom putu i čini da Kristova riječ bude uvijek suvremena i aktualna. Stoga je povijest Crkve nezamisliva i neprotumačiva bez toga božanskog čimbenika u njoj. Njezina je snaga u djelovanju Duha Svetoga.

 

U bolnici se našla u istoj sobi dva mladića. Jedan je bio sjemeništarac, učio je za svećenika, a drugi je bio bez ikakva vjerskoga znanja. Sjemeništarac je imao operaciju i izišao iz bolnice, a ovaj je bio dugo u bolnici. Liječnici mu nisu mogli pomoći, pa je otpušten kući neizliječen. Postali su veliki prijatelji. Sjemeništarac je njemu na bolesničkom krevetu tumačio glavne vjerske istine. Među ostalim protumačio mu je da smo na svijetu, da nas je Bog stvorio zato da Boga upoznamo, da ga zavolimo i da mu u ljubavi služimo, a onda da ga na drugome svijetu, u raju zauvijek uživamo.

Pozvani smo da i drugima u tom pomognemo. Tako je ovaj neizlječivi mladi bolesnik uživao u tome tumačenju temeljne istine o cilju našega života, da je sjemeništarcu i nakon nekoliko godina pisao pismo ovoga sadržaja: „Dragi prijatelju, nikada neću zaboraviti ono što si mi ti protumačio, zašto nas je Bog stvorio. I sada, makar sam teško bolestan, kad se te istine sjetim, osjećam u sebi radost i osvježenje. Nekada sam bio očajan, a sada sam zadovoljan, jer sam se predao Bogu i mislim na ono što me u vječnosti čeka. Neka ti je vječna hvala za svaku riječ, koju si mi pružao u bolnici kao Božju riječ! Pozdravlja te tvoj prijatelj…“

„Blaženi su oni koji slušaju riječ Božju i drže je!“ (Lk11,28). „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti!“ (Iv 14,23). Isus reče još: „Ostavljam vam svoj mir; mir i to svoj dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakv svijet daje!“ Isus je sam mir, naš mir! Biti kršćanin znači biti obdaren Bogom, jedinim mirom – Isusom Kristom, Božjom milosti mira, ljubavi u miru; i još: sve to ponuditi drugima – donijeti u srca i u svijet Boga mira, duh ljubavi, mira i pomirenja. Ne zaboravimo tko vrši volju Očevu, širi mir. Sve nas čeka život vječni, blaženi… Isus govori: „da nijedan koji u njega vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16).

Isus je također govorio o sebi: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti na sudnji dan“ (Iv 6,54). Obećao je da će svima koji ga budu slijedili, dati život vječni. Isuse, daruj nam milost da držimo i čuvamo Tvoju riječ! Jednostavno rečeno, da životom svjedočimo za nju i onda uistinu se ne će uznemirivati srce naše i bit ćemo sigurni u svoje spasenje. Isuse, u Tebi je naša nada i spas. Amen.