Bog nam odgovara i u tišini… mi moramo, pak, biti spremni slušati ga i čekati njegov odgovor. Stara norveška legenda govori o čovjeku po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za čudo.

Jednog dana, Haakon, pustinjak, želio je Isusa zamoliti za uslugu. Potaknut osjećajem velikodušnosti, dobrote i ljubavi, kleknuo je pred raspelo i rekao: – Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za tebe. Dopusti mi da zauzmem tvoje mjesto. Želim… postati ti na križu”. Uperivši oči u njega, očekivao je odgovor. Tada je Gospodin progovorio. Njegove riječi dolazile su s nebesa, poput šapta, ali i kao upozorenje: – Moj vjerni slugo, ispunit ću ti želju, ali samo pod jednim uvjetom. – Kojim, Gospodine? Je li to nešto teško? Spreman sam ga ispuniti uz tvoju pomoć, Gospodine! ? odgovorio je stari pustinjak.

– Slušaj me dobro: Što god da se dogodilo i bez obzira što vidio, uvijek moraš ostati u šutnji. Haakon je odgovorio: – Obećajem ti to, moj Gospodine!

Zatim su zamijenili mjesta. Nitko nije ništa primijetio, nitko nije prepoznao pustinjaka čavlima prikovana na križu.

I dugo se vremena držao dogovora i nikada nikome nije progovorio ni riječi. Ali jednoga dana, došao je bogataš i, nakon molitve, pod križem zaboravio svoj novčanik. Haakon je to vidio i ostao tiho. Nije progovorio ni kada je nakon dva sata došao siromah, pronašao bogatašev novčanik i zadržao ga. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje. U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga, pomislio je da ga je mladić uzeo.

Bogataš je bijesno povikao na mladića: – Vrati mi novčanik koji si mi ukrao!

Mladić je u čudu odgovorio: – Nisam ukrao nikakav novčanik! Bogataš je odvratio: ? Još i lažeš, odmah da si ga vratio! Mladić je ponavljao: – Kažem ti, ni od koga nisam uzeo nikakvu torbu ni novčanik. Tada ga je bogataš počeo bjesomučno udarati. U tom trenutku, odjeknuo je snažan glas: ? Prestanite! Bogataš je pogledao u vis i vidio lik koji mu je progovorio, bio je to Haakon koji nije mogao odšutjeti, nego se javio s križa, u obranu mladića i koreći bogataša zbog lažne optužbe. Bogataš je zapanjen odmah otišao, a ubrzo je otišao i mladić u žurbi zbog putovanja. Kad pod križem više nije bilo nikoga, pristupio je Krist svom sluzi i rekao mu:

– Siđi s križa, nisi dostojan da zauzimaš moje mjesto. Nisi ispunio obećanje i nisi zadržao tišinu.

– Gospodine – reče Haakon. Kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?

Isus je ponovno bio na svom starom mjestu na križu, a pustinjak je stajao u podnožju križa. Tada Gospodin nastavi: -Ti nisi znao kako je za bogataša bilo dobro da izgubi svoj novčanik , jer je u njemu bio novac uz pomoć kojeg je namjeravao bludno griješiti s mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro učinio zadržavši novac jer je živio u krajnjoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi bio otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, poginuo je prije nekoliko minuta u brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ali ja jesam. To je razlog zašto ja šutim. To rekavši, Gospodin ponovno zašuti.

Često se pitamo: Zašto Bog ne odgovara na naše molitve… Zašto Bog šuti? Mnogi bi od nas željeli da nam On odgovara u skladu s našim željama i maštanjima… no, Božji je put drukčiji. On poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost (Heb 13, 8). Bog nam odgovara i u tišini… mi moramo, pak, biti spremni slušati ga i čekati njegov odgovor.

„Jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” (Iz 55, 8-9). „Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.” (Jr 29, 11).

 

Josip Lončar