.

Svetište, proštenište ili hodočasničko mjesto (hodočastilište) je sveto mjesto obično povezano s nekim čudom, relikvijom ili tradicijom posjećivanja vjernika. Svrhe hodočašća su odavanje časti Bogu, duhovno se obnoviti, moliti i prositi Marijin zagovor za zaštitu ili ozdravljenje ili neku drugu nakanu ili čak zahvaliti za dobivene milosti. Sotona mrzi takva mjesta i njemu je cilj nekom svojom taktikom omalovažiti i spriječiti vjernike da odlaze na ta sveta mjesta. Tako i mi možemo čuti od vjernika i od nekih svećenika, kako je sve je isto, Misa je svugdje ista, Gospa je u svakoj crkvi ista kao i tamo gdje se hodočasti, itd, itd… Zašto su se onda podizala svetišta i zašto je narod toliko hrlio u ta svetišta po milosti koje je Bog davao baš tamo? Nemojmo se obeshrabriti, danas imamo svega čak i previše, stoga nam se čini kao da ne znamo više ni hodočastiti, ne želimo žrtvu, samo tražimo neka brza rješenja. Majka od Milosti strpljivo šuti i čeka svoje ponizne štovatelje koji će joj ovih dana doći iz mnogih krajeva Dalmacije i Bosne i Hercegovine.

JESTE LI ZNALI da su naši preci, djedovi, bake, očevi i majke, vjernici cetinske krajine, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i drugih naših krajeva primili bezbrojne milosti od Boga po zagovoru Gospe Sinjske.

JESTE LI ZNALI da je Majka od Milosti Gospa Sinjska pomagala svome vjernome puku ne samo u općim, zajedničkim nevoljama sela, grada, krajine (u ratnoj nevolji, protiv kuge, suše, potresa) nego i u različitim pojedinačnim potrebama, nevoljama. Još u 18 stoljeću vjernici su svjedočili o velikim milostima koje su dobili utičući se u zagovor Gospi Sinjskoj, mnogi su krenuli put Sinja moleći i posteći tražili Majčin zagovor. Tako piše o. Filipović u samostanskoj kronici: »Mnogi su bolesni ozdravili od različitih bolesti, a naročito od sotone opsjednuti, pred ovom Prilikom (slikom) biše ozdravljeni.« U Filipovićevo vrijeme živio, je u sinjskom samostanu pobožan redovnik, poznati pisac, fra Petar Knežević. On Gospi Sinjskoj zahvaljuje što mu je povratila vid, nakon što je duže vrijeme bio slijep. NEMA BOLESTI NI NEVOLJE U KOJOJ GOSPA SINJSKA NIJE POMOGLA SVOJIM ZAGOVOROM

Davne 1886. Godine, fra Ivan Marković zamolio je cetinske i zagorske župnike da bi mu po svojim župama pokupili istinita svjedočanstva o milostima što ih je Gospa Sinjska udijelila. I kroz malo više od mjesec dana javiše mu preko 360 različitih slučajeva, u kojima je Gospa Sinjska nadnaravnim načinom pomogla one koji su joj se u potrebi utekli. A koliko bi se tih slučajeva nabrojilo, da je tako bilo propitati po svoj Dalmaciji, Bosni i Hercegovini pa i dalje?! Velik dio tih, kao i drugih, milosti objavili su o. Marković i o. Petrov u knjižici »Gospa Sinjska«. Dok listamo stranice te lijepe knjižice, jasno vidimo kako Gospa Sinjska i u XIX i u XX vijeku pomaže u najrazličitijim potrebama.

OVO SU SAMO DIO MILOSTI KOJE SU ZAPISANE U KRONICI, A ZADOBIVENE SU PO ZAGOVORU GOSPE SINJEKE

Milost obraćenja grešnicima; izličenje od ludila, padavice i drugih duševnih bolesti; ozdravljeni od groznice, protiv ujeda zmije i bijesna psa; protiv grlice i ospica, protiv upale pluća i ognjice; ozdravljeni od sušice; od bolova glave, očiju, ušiju; izliječene mnoge bolesti, rane na nogama i rukama; tješila rastužene roditelje; pomogla u svim bolestima, potrebama… NEMA BOLESTI I NEVOLJE U KOJOJ GOSPA SINJSKA NIJE POMOGLA. U svakoj potrebi, u miru i u ratu, na kopnu i na moru, svakome zagovorniku pritječe u pomoć, i to ne samo kršćanima katolicima nego i inovjercima, koji se također njoj utječu i s puno zahvalnosti njezino ime spominju.

DIJELI LI DANAS GOSPA SINJSKA VELIKE MILOSTI

Danas kao da nama ne trebaju hodočašća ni “zaviti” (jer imamo svega) srce koje je puno svega u njemu nema mjesta za Boga ili nam takva vrsta pobožnosti očito ne treba? Koliko nam je dobro i koliko smo ogrizli u sebični svoga srca, ne znamo više ni hodočastiti iz zahvalnosti i zahvaliti Bogu za ono što imamo?

Broj hodočasnika iz Livanjskog kraja koji su hodočastili pješice na “zavit” u Sinj skoro se prepolovio, a nekada ne tako davno, u Sinj su pješice hodočastile tisuće osoba iz Livanjskoga kraja, a sa osobnim automobilima i autobusom skoro iz svake kuće po netko. Tako bi 14. kolovoza Livnjaci preplavili Sinj.

Naši stari su nas svojim svjedočanstvima poticali, ohrabrivali da ne klonemo u vjeri, da nikad zaboravimo Sinj ni Gospu Sinjsku. Oni su nam ostavili tj. usadili u nas Livnjake pobožnost prema Gospi Sinjskoj. Nije bilo kuće koja nije imala sliku Gospe Sinjske. Ona nije bila samo Sinjska ona je bila i naša, Majka Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Majka Livna i Duvna.

BRAĆO I SESTRE GOSPA SINJSKA I DANAS SVOJOJ DJECI DIJELI MNOGOBROJNE MILOSTI

A što da kažemo danas, kad je prošlo ne šezdeset nego tristo i više godina, otkako Gospa Sinjska dijeli milosti svojoj duhovnoj djeci?! Prolazile su godine, redali su se deceniji, Majka Božja u Sinju nije prestala dijeliti milosti svojim štovateljima, svima koji su od nje pomoć tražili. Razna svjedočanstva o uslišanim molitvama Gospe Sinjske sve je više rasla. Njezino svetište sve je više privlačilo mnogobrojne vjernike koji su od nje različite milosti tražili i dobivali. Majka od Milosti kako je štovaše u Rami, danas dijeli mnoge milosti svima onima koji s vjerom dođu i zatraže njezin zagovor. Baš kao što zapisa Sinjski fratar u samostansku kroniku NEMA BOLESTI NI NEVOLJE U KOJOJ GOSPA SINJSKA NIJE POMOGLA I NE PRESTAJE POMAGATI jer ona je Majka od Milosti, Majka koja s puno ljubavi i suosjećanja zagovara za svoju djecu.

NAŠI PRECI SU NAM U AMANET OSTVILI POBOŽNOST GOSPI SINJSKOJ NEMOJMO TO ZABORAVITI.

Na koljenima pred tvojim oltarom Gospe Sinjska, mnogima su presušile suze, mnogi izliječiše i dušu i tijelo i povratiše nadu. Primi molbe svoje djece iz Cetinske krajine, iz Rame, Livna, Duvna i čitave BiH, iz Dalmacije i Hrvatske. O hvala ti, Čudotvorna Gospe Sinjska! Kraljica si Sinja i Cetine ravne, Majka hrvatskoga puka od prošlosti davne. Ti si naša Pomoć, ti si naša Dika. Neka ti je, Gospe, hvala prevelika.