.

GRIJEH je UVREDA Bogu, a za uvredu se zaslužuje KAZNA. POKORA činimo da nadoknadimo za počinjenu štetu.

Da bismo bolje razumjeli značenje pokore i pokore, moramo shvatiti što se događa kada griješimo. A događaju se dvije stvari:

• Prvo: Grijehom počinjamo uvredu Bogu i krivi smo zbog samovolje koja nas je natjerala na grijeh. Postajemo više ili manje udaljeni od Boga, ovisno o težini našeg grijeha.
• Drugo: Zaslužujemo kaznu za nered koji smo uzrokovali svojim grešnim ponašanjem. Postajemo više ili manje podložni trpljenju i boli, opet ovisno o tome koliko smo ozbiljno pogriješili.

U skladu s tim, lakše možemo vidjeti značenje pokore i pokore.

• Pokora je pokajanje koje mora postojati kako bi se uklonila krivnja ili se ponovno uspostavili u Božjem prijateljstvu.
• Zadovoljština je bol koju trebamo podnijeti kako bismo nadoknadimo štetu koju smo nanijeli grijehom.

Božanska logika je jednostavna. Ili ćemo se kajati i popraviti jer to želimo, dok imamo vremena, ili ćemo preko svoje volje zbog posljedica svojih grijeha trpjeti u narednom životu.

Pokora i zadovoljština u apsolutno potrebni ako se želi postići BOŽJA PRAVDA, nakon što smo uvrijedili neizmjerno Dobrog, Svemogućeg Boga, našeg Oca i Stvoritelja.

Nakon što smo sagriješili Bog od nas ima pravo tražiti VIŠE nego da nismo sagriješili.

Sagriješili smo jer smo okrenuli  svoju volju prema sebi. Sada se moramo nadoknaditi svojom nesebičnom ljubavlju prema Bogu.  Nismo ga voljeli, pa mu sada dugujemo više ljubavi nego što bi bili dužni da Ga nismo uvrijedili.

Zadovoljština je u tomu da se podvrgnemo boli kako bismo poništili štetu koju smo počinili.

Bog je milosrdan. No, Bog je i pravedan.

Božja Pravda zahtjeva da se nadoknadi za počinjenu štetu.

Dao nam je slobodnu volju, ali ako tu darovanu slobodu zlo-upotrijebimo onda za to treba nadoknaditi: vratiti Bogu dužnu ljubav i popraviti nastalu štetu.

I to ne samo das mo odgovorni za svoje grijehe, nego i za grijehe drugih članova otajstvenog tijela Kristova, Crkve. Svi smo mi međusobno povezani. Kad boli jedan dio tijela, boli cijelo tijelo.

Pozvani smo stoga činiti pokoru ne samo zbog svojih grijeha, nego i zbog grijeha drugih. I ne samo za grijehe Crkve, nego i grijehe cijelog ljudskog roda. (!!!)

Isus jednom prilikom reče: “Ako se ne obratite, svi ćete isto propasti!”

Kad je Petar u svojoj prvoj propovijedi ukorio židove zbog grijeha i kad su pitali što trebamo činiti, naredio im je da se obrate. “Obratite se…” I obratitli su se. I krstili se.

I poruka Gospe Fatimske grešnom svijetu u naše dane može se sažeti u jednu rečenicu:  “Činite pokoru!”

Bog se ne šali. Vrijeđati Boga ne može proći nekažnjeno. On upozorava da je potrebna pokora. Ne može se zanemarivati volja Boga svemogućega i očekivati da će Bog sve zanemariti, kao da se ništa nije dogodilo.

Nadoknaditi za grijehe možemo na ovom svijetu, dragovoljno. Ili nevoljko na drugom svijetu, kao Božju kaznu.

Pokoru i zadovoljštinu treba činiti ne samo zbog onoga što smo osobno učinili pogrešno. To je i za svu oholost i požudu, za svu okrutnost i pohlepu, za svu zavist i lijenost i proždrljivost ljudske obitelji koja grijehom vrijeđa Boga.

Bog je milosrdan. Zapravo, Isus Krist je utjelovljenje božanskog milosrđa. Ali Božje milosrđe je uvjetno. Ako se pokajemo. I ako činimo pokoru.