Imate li snove, želje, ambicije? Želite li nešto posebno ostvariti? Nešto za što ste uvjereni kako je ispravno, dobro, ali nešto što se jako razlikuje od svega onog što je uobičajeno? Poraste li vam broj srčanih otkucaja kada pomislite na ono što biste tako rado vidjeli oživotvoreno, ali vas brine što je u suprotnosti s onim što svijet danas drži normalnim?
Jesu li vas ikada optužili da ste „drugačiji“, „na svoju ruku“ ili su vam čak prilijepili i etiketu „ludosti“? Zato što ste slijedili svoje srce, svoje snove, zato što ste razmišljali drugačije nego što je to danas „normalno“, ovaj svijet je za vas najvjerojatnije ustvrdio „da ste izvan sebe“, zar ne!?
Ja to neprestano doživljavam i uvjeren sam da je tako nešto doživio svaki onaj koji je vjerovao u svoje snove, u glas svojega srca, u svoju misiju. Vidite to se je dogodilo i Isusu. Nije kalkulirao, nije špekulirao, nije bio oportunist, nego je govorio ono što mu je bilo u srcu. Da, to je bilo drugačije, radikalno drugačije od uobičajenog i svijet je reagirao kao što reagira i danas. Ljudi su pomislili da s njim nije nešto u redu, da je izvan sebe. Išli su toliko daleko pa su tvrdili da su ga demoni opsjeli. Da je lud. A samo zato što je imao svoje snove. Samo zato što je vjerovao u svoje poslanje. Samo zato što je ostao vjeran Ocu.
Ali ako mi tvrdimo da smo njegovi sljedbenici, da smo njegovi svjedoci, da smo Kristovi onda bismo se i mi danas, svakoga dna, trebali ponašati – nenormalno. Biti – izvan struje. Izvan uobičajenog. Svakodnevnog. Svjetovnog. Nije to lako. Nikada nije ni bilo. U Isusov zdrav razum posumnjali su i njegovi najbliži. Obitelj.
Dakle što biste odgovorili kada bi vas upitali: „Jeste li normalni?“
Je li uopće moguće dati točan odgovor na ovo pitanje? Mislim da jest. Moraš znati postoji li univerzalni standard prema kojem odmjeravaš svoje postupke i postupke drugih ljudi. Ukoliko takav standard ne postoji ili ga se ignorira, odbacuje, onda je pitanje „jesmo li normalni?“ pitanje trenutka, pitanje oportunizma i najobičnijeg golog, sebičnog interesa.
Ukoliko danas želite biti normalni, normalni po standardima ove kulture, onda normalnim morate držati sve ono što je „još do jučer“ bilo nenormalno. Jer ukoliko tako ne postupite biti ćete definitivno proglašeni – nenormalnom osobom. Svi će govoriti da s vama sigurno nešto – nije u redu.
Isus se distancira od sviju. Od mase, od pismoznanaca, pa čak i od svoje obitelji. Isusovo učenje i Isusov život iskoraknuli su daleko od onoga što se je u tom trenutku činilo normalnim.
Bog je i nama podario slobodu iskoraka.
Bog nam je podario slobodu „raditi na svom snu“.
Bog nam je podario slobodu misliti dalje od onog što svijet drži mogućim.
Mašta je dar, san je dar, ali sloboda koja nam je od Boga podarena zna biti opasna, jer svijet koji je propisao sve, koji je ograničio slobodu i snove, drži to prijetnjom.
I svijet kaže – on je izvan struje! On je izvan sebe! On je – lud!
Možda vas ovo društvo i njegova kultura proglase neprilagođenima. Ali ako se vi ne želite prilagoditi zlu ovoga svijeta, ako se vi ne želite prilagoditi eutanaziji, pobačaju, genetskoj manipulaciji, istospolnim brakovima, usvajanju djece od strane istospolnih parova, ako se vi ne želite prilagođavati društvenoj, gospodarskoj i svekolikoj nepravdi ovoga svijeta i ukoliko za vas ovaj svijet i njegove sluge kažu da ste nemogući, neprilagodljivi, izvan struje, netolerantni i da niste svoji, vi budite sretni i veseli i zahvaljujte Bogu što ste njegovi, a ne od ovoga svijeta.
Budite „izvan pameti“ za Krista i iskusite što je istinski život u Kristu. Svijet će vas sigurno nazvati ludima, reći će da ste „nenormalni“, ali to je jedini način kako normalno živjeti svoj život u ovom svijetu.
Poslušajte audio emisiju
„uvijek nedjeljom“
IVICA URSIĆ
07. lipnja 2015.
