.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

ozdravljenje u međugorju 

 

Talijan Andrea De Luca (21) je na brdu ukazanja osjetio toplinu. Liječnik je kasnije utvrdio da je riječ o neobjašnjivom ozdravljenju, nije bilo ni traga propadanju kuka

U rujnu 2009. godine prvi put s roditeljima sam bio u Međugorju. Jednu večer sam išao na Brdo ukazanja i ondje sam vidio neke ljude koji su bili opsjednuti, govori Andrea De Luca (21) iz talijanskog mjesta Castellammare Di Stabia.
Priznaje kako do tada to nikada nije vidio ni znao da uopće postoji.

Glava Gospinog kipa je zasvijetlila

– Jako sam se prepao. Nisam mogao ni spavati. Izišao sam u dvorište, prekrižio se i počeo se moliti. Tad je zasvijetlila glava Gospina kipa koji je bio ispred. Iako je to bila prelijepa svjetlost, koju ne mogu opisati, ipak sam se prepao i vratio se unutra. Pozvao sam roditelje da dođu vidjeti. Tad su iz kipa izašle dvije zrake. Jedna prema srcu, druga prema bolesnom kuku na nozi. I roditelji su vidjeli svjetlost, ali ne i te dvije zrake – sa smiješkom priča mladi Talijan, kojemu su liječnici dijagnosticirali bolest mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva.  su propadale i Andrea je bio osuđen, prema mišljenju liječnika, na invalidska kolica. Imao je samo 12 godina kad su otkrili zastrašujuću dijagnozu, koja nikom nije pružala ni najmanje nade. Roditelji su ga tad odveli u Međugorje, u Gospino svetište. Za sve njih bila je to posljednja nada za ozdravljenje.
 

 

Dok se penjao jedna je štaka pukla
Nakon Brda ukazanja penjali su se i na Križevac. Taj hercegovački kamenjar je puno zahtjevniji za uspon.
– Dok sam se penjao na Križevac, jedna štaka je puknula, a pri povratku mi se slomila i druga. Držeći se rukama za stijene i opirući se lagano s jednom štakom, sišao sam s Križevca. Od straha sam i zaboravio da sam pomalo hodao na tu nogu i spustio se s Križevca. Ujutro sam otišao u Mostar popraviti štake – priča Andrea.
– Tad sam samo molio da imam osmijeh na licu unatoč bolovima, da bi moji roditelji lakše podnijeli moju bolest. Da im je sakrijem, iako sam patio tri godine. Nisam molio za sebe dok mi jedna časna sestra tad u Međugorju nije rekla: ‘Pričaj s Isusom. Razgovarajte. Reci mu da uzme tvoju bolest’. Dan poslije sam bio na misi i prvi put molio za sebe. Osjetio sam vrućinu preko cijelih leđa – objašnjava nam Andrea, koji nikako nije mogao shvatiti znakove da je njegova bolest prošlost.
Unatoč svemu, zbog straha nije ispuštao štake iz ruku.

 

Bol je prestala
– Kad smo se vratili kući, čekao sam sa štakama u redu da izađem iz autobusa, tri puta sam u srcu čuo glas koji govori: ‘Sad si moj apostol. Hodaj i nosi moju svjetlost’. Od tog trenutak prestaje mi jako velika bol koju sam osjećao posljednje tri godine – kaže Andrea, koji je o svom ozdravljenju šutio gotovo pet godina.
– Nisam htio o tome govoriti tad. Bio sam dijete. Sad sam punoljetan, a i liječnici su potvrdili kako se dogodilo čudo u mojem slučaju – kazao je Andrea, koji se iz Međugorja javljao i za talijansku televiziju RAI. Svoju priču u nedjelju je podijelio s gledateljima i ispričao u najgledanijoj emisiji RAI-ja “Domenica In”. Šef ortopedske klinike u Napulju, Anastasio Tricarico, bio je upoznat sa stanjem mladića, proveo je nova ispitivanja, vrlo detaljna, sa snimkama i utvrdio da je došlo do neobjašnjivog ozdravljenja, nije bilo ni traga propadanju kuka, niti bilo kakvog oštećenja. Andrea, koji je igrao nogomet, na treningu je prvi put i osjetio bolest, a sad opet trenira.
U Međugorje je došao sa skupinom u kojoj je bio talijanski novinar Paolo Brosio, čest hodočasnik u Međugorje koji je onamo doveo mnogobrojne Talijane.

 

Molile su se za Andreino ozdravljenje
– Jedino objašnjenje ozdravljenja je Gospino čudo jer Andreina mama i tete usrdno su molile za ozdravljenje, a kulminacija se dogodila baš kad je posjetio svetište – objasnio je Brosio. Dr. Pasquale Guida, liječnik koji je mladićevu bolest pratio tri godine, ostao je osupnut nalazima i prisjetio se kako ga je Andrea nakon povratka iz Međugorja pozdravio na ulici dok je vozio bicikl. Liječnik ga je jedva prepoznao jer je mislio da, s obzirom na njegovo stanje, to više nikad neće moći biti moguće. Nije znao što bi rekao.

 

Izvor: 24 sata

Komentari

Komentari