.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Nigdje u Svetom Pismu nema dokaza, a jamčim ni u današnjoj stvarnosti, da je itko, ikada i igdje posredstvom Zloga ozdravio, bio iscjeljen od teške bolesti, da je uzeti ustao iz kolica ili da je slijepi progledao – tvrditi drukčije, znači Zloga stavljati u istu ravan s Bogom. Rekoh, gola zabluda manihejizma. 

Piše: Zoran Vukman

Ne mogu vjerovati koliko ima vjernika koji su podsvjesno usvojili zabludu da Sotona i njegovi sluge, vračare i magovi, mogu stvarno i tvarno izliječiti nečiju tešku bolest i da mogu činiti stvarna a ne prividna čuda.

Bog kao demijurg, kao Stvoritelj, jedini je gospodar svega vidljivoga i nevidljivoga, jedini je On kadar mijenjati duhovnu i materijalnu supstanciju. Kad ne bi tako bilo, onda bi imali manihejizam, da i Knez Tame ima moć mijenjati materiju, a to znači i stvarati je.
Govorim o onome što je izvan okvira mogućega u medicini. Dakle o čudesnim ozdravljenjima. Nekad ih je bilo više, danas malo ili gotovo nimalo.

Ne znam tko je odgovoran za tako kobno neznanje vjernika, osim onih koji su ih u Crkvi trebali poučiti bitnim stvarima, i naučiti da misle – jer bi razmatrajući Isusov život i Evanđelja, pa tako cijelo Pismo i Predaju, došli do jasnog zaključka da je ozdravljanje bolesnih, uz istjerivanje zloduha i naviještanje Evanđelja, temelj poslanja Njegovih učenika.

I da nigdje u Svetom Pismu nema dokaza, a jamčim ni u današnjoj stvarnosti, da je itko, ikada i igdje posredstvom Zloga ozdravio, bio iscjeljen od teške bolesti, da je uzeti ustao iz kolica ili da je slijepi progledao – tvrditi drukčije, znači Zloga stavljati u istu ravan s Bogom. Rekoh, gola zabluda manihejizma.

Dakle, Zlo u supstancijalnom smislu ne može činiti nikakve promjene na bolje, može samo uništavati, nanositi štetu čovjeku izravno ili neizravno, može djelovati akcidentalno, i u tom području prijevarno u odnosu na ljudsku percepciju i osjetila, što dobro znaju vrhunski madžioničari (oni koji to neće zlorabiti nego samo zabavljaju ljude) – da prividno mogu materijalizirati stvari i prividno proturječiti zakonima prirode.
(Primjer materijalizacije predmeta koji izbacuju opsjednuti kod egzorcizma, npr. čavle, nije stvarna materijalizacija. Zloduh je te predmete odnekud donio jer on kao duh nije vezan tijelom, njegovo kretanje u našem prostor-vremenu nama je neuhvatljivo.)
Sjećam se kao dječak jednog prizora iz cirkusa. Tip je legao na tri uzdignuta i pričvršćena mača, na njihove oštrice. Izmaknuli su mu najprije jedan, ispod nogu, potom drugi ispod leđa i ostao je u zraku, vodoravno ležati na jednoj oštrici mača koja mu je bila ispod vrata. I kao dijete znao sam da postoji neka kvaka, da to nije stvarno iako je djelovalo impresivno.

Hoću reći, ljudska percepcija je vrlo, vrlo varljiva. A zlodusi su savršenija stvorenja od nas, jer su čisti duhovi, oni vide ono što mi ne vidimo i prodaju nam fore kao što bi mi malom djetetu u šali ili igri. S tim da se zlodusi ne šale. Oni nanose ljudima velika zla, pogotovo preko magova i vračara koji mogu biti njihovi mediji. No ništa im nije dano od navodnih moći doli izazivati zlo, pa i onda kad prividno čine dobro.
Na priče i „svjedočanstva“ nekih koji su tobože ozdravili kod vračara ili tipova poput hipnotizera Brace, ne obazirem se. Ljudi koji idu k Baalu da ih ozdravi, nisu vjerodostojni svjedoci.

Za zdravlje treba moliti, kod bolesti prihvatiti ono što medicina može, a ono što ne može s velikim povjerenjem staviti u Božje ruke. I ničije više.

Komentari

Komentari