“Kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju” (1 Pet 1,15).

 

Svi smo pozvani biti sveti. Možda vam dosada to nitko nije rekao, možda vam zvuči nemoguće, ali je istina. Napokon, Crkva je sveta, katolička i apostolska, pa smo i mi samim time što smo katolici i apostoli, POTENCIJALNI SVECI.

 

Krštenjem u nas je POSAĐENO ZRNO SVETOSTI iz kojega se sprema narasti predivno stablo. Zato bismo zanemarivanjem toga zrna zanemarili i svoju vjeru koju svake nedjelje ispovijedamo. Zato ne bismo smjeli reći:“ Ma nije svetost za mene“, niti „ Ja nikada ne bih mogao biti svet, previše sam griješio“ ili nešto slično. Svi su sveci griješili, ali baš svi. Neki su čak prije obraćenja, progonili kršćane, spaljivali crkve.

U Isusovim očima nitko od nas nije izgubljen, sve do posljednjeg trenutka. Sveti se ljudi ne rađaju, svetim se postaje. Isto tako, nitko ne može reći: „ E sada sam svet“! Put svetosti traje cijeloga našega života, nikada ne prestaje. Može biti kraćih ili dužih zastoja, ali on se zatim nastavlja. I ako nismo krenuli, onda je sada najbolje vrijeme za to! Mir vama!

 

Velimir Bavrka