.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijeli ovo s prijateljima!

nepraštanje

 

Nepraštanje je ozbiljan problem i time činimo veliki propust ako ne oprštamo. Ako ne oprostimo onima koji nas povrijede, posljedice toga će biti da ni Bog nama neće oprostiti naše grijehe. „Oprosti nam duge naše,kao što mi otpuštamo dužnicima našim“, molimo u Gospodnjoj molitvi. Isus nas time uči da će nam Bog opraštati toliko koliko mi oprostimo drugima.  Kako možemo očekivati da nam Bog oprašta ako mi ne opraštamo braći i sestrama? Razmislite o sljedećim ulomcima: »Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupe, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.« (Mt 6, 14-15)

 

 Tri najveće zapreke na putu oslobađanja su: oholost, neposlušnost i nepraštanje. Ova nas tri grijeha izrazito udaljuju od Boga! Da bismo se približili Bogu, moramo se odreći NEPRAŠTANJA, velikodušno prihvatiti nauk našeg Gospodina i oprostiti onima koji su nas povrijedili. Potrebno je otkriti svoje obrasce oholosti, neposluha i neopraštanja odreći ih se s Božjom pomoću kroz molitvu. Čini se da opraštanje ide najteže, djelomično zbog oholosti ili neposluha, ali najviše zbog duboko emotivnih razloga koji obilježavaju okolnost u kojoj nas netko ranjava. Koji god bili razlozi neopraštanja, oslobođenje ne će biti moguće dok ne oprostimo. Čovjek jednostavno mora raditi protiv svoje oholosti, neposluha i nepraštanja, ako želi doći do oslobađanja i ozdravljenja.

 

NEPRAŠTANJE

Sam Gospodin Isus govori da je nepraštanje ozbiljan problem i da time činimo veliki propust. Ako ne oprostimo onima koji nas povrijede, posljedice toga će biti da ni Bog nama neće oprostiti naše grijehe. „Oprosti nam duge naše,kao što mi otpuštamo dužnicima našim“, molimo u Gospodnjoj molitvi. Isus nas time uči da će nam Bog opraštati toliko koliko mi oprostimo drugima.  Kako možemo očekivati da nam Bog oprašta ako mi ne opraštamo braći i sestrama? Razmislite o sljedećim ulomcima: »Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupe, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.« (Mt 6, 14-15)

»No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.« (Mk 11,25)

 

„Praštajte i oprostit će vam se“ (LK 6,37)

Praštanje ne mora biti praćeno osjećajima ili emocionalnim stanjima. I dalje možete osjećati bol, ljutnju i uzrujanost, ali unatoč tome treba donijeti odluku oprostiti. Dakle, praštanje podrazumijeva odluku razuma i volje. To je čin slobodne volje, iako se možda „ne osjećate tako“. Razmotrite sljedeće smjernice koje govore o pravom značenju oprosta!

1). Oprost nije zaborav! Mnogi ljudi bi htjeli neke događaje zaboraviti ali shvaćaju da to ne mogu. Zahtjevan je osebujnost izričaja: „Oprostiti i zaboraviti.“ To ne znači da trebamo „zaboraviti“ ono što se dogodilo, jer uglavnom to ne možemo. U svojoj riječi Gospodin kaže: „I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati“ (Heb 10,17). On, koji je sveznajući, očito ne može doslovno zaboraviti. A riječi „neću više spominjati“ znače da Bog neće više upotrijebiti našu grešnu prošlost protiv nas (usp. PS 103,12). Oprostiti, doslovce znači „otpustiti“. Moramo otpustiti i prepustiti Bogu. Otpuštamo prošlost, ali što je još važnije, otpuštamo povredu. Kod god ne oprostimo, tj. Dok ne otpustimo, dopuštamo onomu tko nas je povrijedio i zlome, da nas i dalje ranjava.

 

2). Oproštenje je stvar izbora, a ne osjećaja! Budući da bog od nas zahtjeva da oprostimo, to je onda nešto što možemo učiniti. Bog Nikada ne traži nešto što ne možemo učiniti, nešto što bi bilo okrutno, jer nas voli i želi nam pomoći, želi nam dobro. Oproštenje je za nas teško je u suprotnosti s našim osjećajima i emocionalnim povredama. Dakle, osjećamo se suprotno od naših osjećaja jer „ nam se ne da“ oprostiti. Ali ipak to moramo učiniti ako želim sebi pomoći i krenuti nabolje. Molitva Gospodnja nas uči da nam Bog oprašta „kao što mi opraštamo drugima“. Ali, netko se može pitati kako Bog od nas može tržiti to, kad smo bili toliko duboko povrijeđeni. Dobri Bog ne očekuje da će vaši osjećaji i emocionalne rane zacijeliti preko noći. On dobro poznaje i razumije vaše osjećaje i rane. On je Bog koji suosjeća i koji će am pomoći da se vremenom izliječe vaša bolna sjećanja i rane, onako kako ste u mogućnosti otvoriti se njemu.  Ono što Bog od nas očekuje nije iscjeljenje istog trenutka, nego on želi našu odluku da oprostimo. Odluka volje da mu vjerujemo da će se pobrinuti za prekršitelja i da će nas izliječiti. Opraštanje je, dakle , naša odluka i traženje Božje pomoći. Tada će otpočeti iscjeljenje naših rana.

 

3). Opraštanje ne znači razriješiti osobu od krivice!

Opraštanje omogućuje vama da se oslobodite, ali ne razriješuje od krivnje onoga koji je nešto liše učinio. Svatko će odgovarati za ono što je učinio, ili pred zakonom ili pred Bogom, ili na oba načina. Naravno da nam je opraštanje teško jer se protivi našem shvaćanju pravde. Često želimo osvetu za nanesene povrede i mislimo da je to pravedno. Ali, znamo da ne smijemo sami posezati za osvetom. (Rim 12,19) osveta više štete nanosi nama, nego što kažnjava prekršitelja. Božja će pravda prevladati i nitko joj neće izbjeći. Nemojte misliti da oni koji nas ranjavaju neće odgovarati za to, no to moramo prepustiti Bogu. Da bi se on mogao baviti time, moramo otpustiti i prepustiti njemu da to preuzme. Netko se može pitati. „Zašto bih ja oprostio uvrediteljima?“ Upravo je u tome problem – jer još uvijek smo vezani za njih. Vezani smo za našu prošlost ako ne oprostimo. Oprostiti ne znači razriješiti osobu od krivnje, nego znači sebe odriješiti od onoga što na je učinjeno.

 

4). Ali, vi ne razumijete koliko me ta osoba povrijedila!

Problem je u tome što svojim nepraštanjem dopuštamo toj osobi da nas i dalje vrijeđe. Kako prekinuti tu bol? Jedini odgovor je – opraštanjem! Važno je razumjeti da ne opraštamo nekome samo zbog njegove koristi, nego to činimo za naše dobro d bismo bili slobodni. Naša potreba za opraštanjem nije toliko odnos između mene i onoga tko me je povrijedio, nego je to prije svega odnos između mene i Boga.

 

5). Opraštanje je prihvaćanje da živimo s posljedicama tuđeg grijeha! Visoka je cijena opraštanja. Kada praštamo, plaćamo cijenu nečijega zla. Morat ćemo živjeti s posljedicama tuđeg grijeha, htjeli to ili ne. Naš je jedini izbor u tome: hoćemo li ostati u ropstvu gorčine i nepraštanja ili ući u slobodu praštanja? Isus je preuzeo na se posljedice naših grijeha. Svako pravo opraštanje je zamjensko (substitutional), jer nitko ne oprašta a da ne snosi posljedice tuđeg grijeha. Božja riječ kaže: „Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.“ (2 Kor 5,21). Mogli bismo se zapitati: a gdje je pravda? Kada razmotrimo značenje Isusova križa, shvatit ćemo da on čini svako opraštanje legalnim i moralno ispravnim. „što umrije, umrije grijehu jednom za uvijek; a što živi Bogu“ (Rim 6,10). To ne znači da grijeh trebamo tolerirati. Uvijek moramo ustati protiv grijeha, no prekršitelja trebamo prepustiti Bogu i nastaviti dalje živjeti svoj život.

 

6.) Kako oprostiti od srca? Najprije trebamo priznati sebi da smo povrijeđeni i da postoji u nama odbojnost prema uvreditelju pa čak i mržnja. Ako opraštanje ne izlazi iz emocionalnog središta našeg života, bit će nepotpuno. Zato je prvi korak priznanje vlastite boli, povrijeđenosti. Mnogi osjećaju bol zbog međusobnih uvreda. Žive jedni s drugima i komuniciraju pod maskama, a uz malo poniznosti i iskrenosti mogli bi pomoći i sebi i drugima. Stoga dopustimo Bogu da nam pomogne iznijeti bol a površinu kako bi je On mogao sanirati. Tu se onda počinje događati Božje iscjeljenje. Nemojte odgađati opraštanje. Mnogi ne opraštaju jer misle da trebaju imati i potrebu oprostiti. Na taj način se nikada ne dolazi do opraštanja. Osjećajima treba vremena da zacijele, pa i nakon donesene odluke da oprostimo. Važno je ući u opraštanje, jer sotona time gubi bitku. Praštajući stječemo duhovnu slobodu i otvaramo se većoj mogućnosti da ljubimo.  „Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. Srdite se, ali ne griješite! Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajte mjesta đavlu.“ (Ef 4, 25-27). „kad mrzimo činimo zlo sebi, a ka ljubimo činimo sebi dobro.“ (sv. Ivan Zlatousti).

 

7). Sažetak točaka o opraštanju

$1·         Opraštanje je prijeko potrebno da bismo mogli imati prijateljski odnos s Bogom

$1·         Opraštanje nije zaboravljanje.

$1·         Opraštanje je izbor i odluka

$1·         Otpuštanje prekršitelju je ono što nas oslobađa.

$1·         Prekršitelj time nije odriješen od Boga.

$1·         Samo Bog može reći „osveta je moj“(Rim 12,19)

$1·         Moramo priznati bol i mržnju.

$1·         Opraštanje znači da pristajemo živjeti s posljedicama tuđeg grijeha, što bismo ionako morali.

$1·         Pravda je na Križu.

$1·         Izbor je između ropstva gorčine ili slobode opraštanja.

$1·         Oproštenje podrazumijeva da se protiv prekršitelja ne pozivamo na prošlost.

$1·         Opraštanje ne znači da trebamo tolerirati grijeh ili zlostavljanje.

$1·         Zašto opraštati? Da bi se zaustavila bol.

$1·         Kada živimo u neopraštanju, prekršitelj i zli nas i dalje mogu ranjavati.

$1·         Opraštanje se događa između vas i Boga.

$1·         Čin opraštanja je za naše dobro i našu slobodu.

Razmislite o osobama u svome životu kojima trebate oprostiti. Osobe zbog kojih osjećate gorčinu, koje su vas povrijedile ili razočarale na bilo koji način, ili kojima nešto prebacujete u sebi. Svakakko uvijek uključite najbliže (roditelje, braću i sestre, supružnika i sebe). Uvijek postoji nešto što bi se moglo oprostiti našim bližnjima, kao i samome sebi.

 

Praktične smjernice: Na listu papira načinite popis svih ljudi koji s možete sjetiti, s kratkim bilješkama o tome što im morate oprostiti. Ako se ne sjećate imena, napišite ono čega se sjećate, kao na primjer „ osoba koja je imala crnu dugu kosu“. Ako se pak ne možete sjetiti što bi konkretno trebalo oprostiti uvreditelju, i to je u redu, oprostite mu što god to bilo. Bog zna o čemu se radi i da vam je praštanje potrebno, jer se osjećate povrijeđeni. Kada završite popis, zamolite Boga da vam u pamet dozove osobe koje ste zaboravili. Nije neobično da zaboravimo ili da iz naše svijesti potisnemo neugodnosti i imena osoba koje su nas povrijedile. Te skrivene povrede i rane također trebaju izlječenje. Zato zamolite Boga da vam u sjećanje prizove svakoga koga ste možda zaboravili, a komu trebate oprostiti. Počnite sa sljedećom molitvom:

 

PRAŠTANJE NASUPROT NEPRAŠTANJU

Dobri Bože, milosrdni Oče, prosvijetli mi pamet da se mogu prisjetiti svih osoba koje su me povrijedile, zbog kojih sam ogorčen i žalostan, kojima prebacujem i nisam im oprostio uvrede i nepravde koje su mi nanijeli. Osnaži me svojom milošću praštanja da mogu oprostiti svima. Tebi izručujem svoje uvreditelje. Neka moja duša ozdravi ovim praštanjem,kako bih mogao živjeti pravim kršćanskim životom, ispunjen ljubavlju i milosrđem. Amen.

 

Brat Ignatius Mary

Ovaj tekst je izvadak iz knjige “Pomozite sami sebi pa će vam i Bog pomoći”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.rastimougospodinu.com

 

 

 

OD ISTOG AUTORA PROČITAJTE:

 PRATITE  NAS NA FACEBOOKU:

pratite nas na facebook M

 

 

 

Podijeli ovo s prijateljima!

Komentari

Komentari