Neispovjeđeni grijesi nas udaljavaju od Boga i od ozdravljenja. Priznati grijeh, znači biti izliječen. Mnoge ljude iznenadi kad shvate da postoje i uvjeti za Božju iscjeljujuću silu! Jedan od čestih pitanja jest i ovo: Zašto su pojedine osobe ozdravile po molitvi, a neke nisu? Bog nam po proroku daje odgovor na ovo pitanje: „Moji putovi nisu i vaši putovi, i moje misli nisu vaše misli“ (usp. Iz 5,9). Bog je suveren. On hoće sve ozdraviti, ali često postoje okolnosti u kojem ne ozdravlja zbog prisutnosti nevidljivih prepreka za ozdravljenje. U svojoj knjizi „Bog i danas ozdravlja“ Autor Madre tvrdi da postoje uvjeti da budemo ozdravljeni. Bog želi ozdraviti čovjeka, ali objektivne nevidljive prepreke treba najprije ukloniti. One se često nalaze u našem srcu.
NEISPOVJEĐENI GRIJESI
Prvi i najdublji oblik ozdravljenja o kojem je Krist naučavao jest oproštenje grijeha. Oproštenje grijeha je često povezano s fizičkim i emocionalnim ozdravljenjem. Po definiciji grijeh je prekršaj protiv razuma, istine, ispravne savjesti; prijestup je istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu, zbog izopačene privrženosti nekim dobrima. On ranjava čovjekovu narav i ugrožava ljudsku solidarnost; definiran je kao „riječ, čin ili želja protiv vječnog zakona“ (KKC,1849).
Krist je Svijetlo svijeta i Spasitelj svih ljudi, ali postoje mnogi koji žive u grijehu i tako ignoriraju poruku spasenja i zbog toga su bolesni na duši i tijelu, kaže Jaramillo.
U knjizi „Gospodine, ozdravi me“ P. Miškić piše Grijeh je najveći neprijatelj zdravlja i cjelovitosti osobe koji život čini preteškim. Snaga se gubi, ne toliko radom i naporima, već problem leži u grijesima i posljedicama grijeha koje se očituju u našim životima. Primo Martinuzzi, poznati talijanski liječnik i psihoterapeut, kaže da grijeh razara duh i dušu.
Gdje god sam propovijedao i osobno vodio duhovne obnove, pozivao sam ljude da se ispovjede i pokaju za grijehe jer neispovjeđeni grijeh je prepreka ozdravljenju. Ponekad ne želim ni moliti za nekoga ako se nije odrekao grijeha. Ne možemo očekivati od Boga ozdravljenje, a živjeti u smrtnom grijehu. Primjerice, čovjek koji je umro, ne može da dar primiti ništa jer je mrtav. Biti duhovno mrtav ne znači prestati postojati već biti odvojen od duha Božjega. U efežanima piše: „Mi koji smo bili mrtvi zbog grijeha, (Bog) s Kristom oživi“ (Ef 2,5) Ako živimo u smrtnom grijehu, naš duh je mrtav za Boga i njegova ozdravljenja, i tada nije u zajedništvu s Bogom. Sv. Pavao u Pismu Timoteju govorio o nekim ljudima koji su bili mrtvi (duhovno) još tijekom života (1 Tim 5,6).
JE LI BOLEST POSLJEDICA GRIJEHA?
Bolest je posljedica grijeha , kaže naučitelj Crkve Toma Akvinski. Ako je bolest posljedica grijeha, onda je Isus Krist lijek, jer On je umro za naše grijehe (Rim 5,8) Ovakvu potvrdu nalazimo u odlomku gdje je Isus izliječio bolesnika na zdencu Betezda. Ovaj događaj nam pokazuje primjer povezanosti grijeha, krivnje i bolesti. Isus je prvi put u evanđelju potražio u hramu onoga koga je ozdravio: „Eto, ozdravio si! Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi“ (Iv 5,14). Evanđelist Marko daje nam drugi primjer o paraliziranom čovjeku koga su njegovi prijatelji donijeli i spustili do Isusovih nogu. Oni su mislili da će Isus pogledati njegovo bolesno tijelo, položiti ruke i ozdraviti ga. Međutim Isus nije pogledao njegovo tijelo, već na njegovu dušu. Vidio je da je taj čovjek u grijehu. Isus mu reče: „Sinko, opraštaju ti se grijesi – ustani, uzmi svoju postelju, i hajde kući svojoj! On ustade. Smjesta uze postelju i iziđe naočigled svima“ (Mk 2,5; 10-12). Gospodin mu je najprije oprostio grijehe, a zatim ga ozdravio. Kad je ovom čovjeku Isus oprostio grijehe, Božja je snaga ušla u njega. Grijeh ne dopušta Božjoj milosti da prođe.
U knjizi Mudrih Izreka potvrđuje se: „Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi“ (28,13). Prorok Sirah kaže: „Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce“ (38,10) Bog traži da se distanciramo od grijeha i oslobodimo od krivnje.
Sv. Ivan apostol u svojoj poslanici ističe važnost priznavanja grijeha: „Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistit nas od svake nepravednosti“ (1 Iv 1,9). U istoj poslanici nas potiče: „Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite“ (1 Iv 2,1).
Prije nego što molimo za ozdravljenje, prvi uvjet je da raščistimo s grijehom i sa svakom gorčinom. Grijeh nas udaljava od Boga i od ozdravljenja. Priznati grijeh, znači biti izliječen.
Ovaj tekst je izvadak iz knjige “Molitvom do zdravlja – fra Ivo Pavić”.
Dopuštenje autora za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.rastimougospodinu.com
