.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Nediljko Jelčić: Nakon iskustva rata, počeo sam razmišljati o egzistencijalnim pitanjima i tako je započeo moj hod s Bogom. Ovih dana na portalu Book.hr izašao je razgovor s Nediljkom Jelčićem, autorom komentara dnevnih misnih čitanja na istoimenom portalu, voditeljem hodočašća i Tečaja razmatranja otajstava krunice. Za tu priliku ispričao je kako je započeo njegov hod s Bogom, kada je došao u Kristofore, zašto je pokrenut Tečaj razmatranja otajstava krunice i još mnogo toga – više pročitajte u nastavku:

Vjerujem da je svima vama, koji redovito pratite portal Book, poznato ime Nediljka Jelčića, koji, osim što vodi hodočašća i Tečaj razmatranja otajstava krunice, piše i komentare dnevnih misnih čitanja. S obzirom da je on taj koji se trudi približiti nam dubinu Božje riječi, čime nas neizmjerno obogaćuje, odlučili smo zamoliti Nediljka da nam posvjedoči o svome životu, obraćenju, ali i svemu što je uslijedilo nakon toga.

Nediljkov put prema Bogu započeo je prije petnaestak godina, kada je, kako kaže, „dotakao dno života“:

„Tada sam zavapio Bogu i dogodio se susret sa živim Bogom. Sve se tada promijenilo. Sasvim novi život, sasvim novi pogled.“

PITAO SAM SE – JE LI MOGUĆE DA SMRĆU SVE ZAVRŠAVA?

Velik trag u njegovu životu ostavilo je iskustvo ratnih godina. Iz rata je ponio dosta negativnih stvari, koje su kasnije dosta utjecale na njegov život:

„Poslije rata živio sam životom razmetnoga sina. Samo oni koji imaju to iskustvo rata znaju što se poslije događa i kako se čovjek izgubi. Život više nema smisla, želiš ići ponovno u rat, ratuješ u samom sebi. Ima jedan film koji to dobro objašnjava, zove se ‘Psi rata’. Znao sam poslije, dok sam šetao prirodom, pitati se je li moguće da smrću sve završava. Počeo sam razmišljati o egzistencijalnim pitanjima – zašto sam ovdje, kamo idem, što poslije smrti. Prijelomna točka bio je trenutak kada mi je prijatelj poklonio jednu knjigu, i kada sam, čitajući ju, spoznao tko je zapravo Isus, zašto je došao na zemlju, koji je smisao njegove žrtve na križu, što je grijeh, ali sam spoznao i da bih, da umrem toga trenutka, završio u paklu. Spoznao sam da sam veliki grešnik i zbog toga sam se obratio.“

Nakon obraćenja, susreta sa živim Bogom i promjene života, Nediljko je naišao na nerazumijevanje bližnjih. Kako nam priča, odjednom su ga proglasili „ludim“, odbacili su ga jer nisu mogli prihvatiti njegovu promjenu. U godinama koje su uslijedile nakon obraćenja, Nediljko je jedno vrijeme sam pokušao živjeti vjeru, potom je neko vrijeme bio u Dobrom Pastiru, a onda se, 2009. godine, pridružio Kristoforima.

„Nedugo nakon mog dolaska u Kristofore, pokrenut je časopis Book. Angažirao sam se oko toga, a onda i na seminarima. Tako je to sve krenulo. Kristofori su mi pomogli da se još dublje i intenzivnije približim Bogu, te da pokušam živjeti i razumjeti evanđelje. Jedan zreliji i ozbiljniji vid odnosa s Bogom i služenja Bogu.“

Nediljko Jelčić
Nediljko Jelčić

ŽIVOT JE POSVETIO EVANGELIZACIJI

Nediljko je svoj život posvetio evangelizaciji. Vodio je Školu molitve, a sada vodi Tečaj razmatranja otajstava krunice, hodočašća i piše komentare dnevnih misnih čitanja. Na pitanje kako je otkrio da je upravo to ono što Bog želi od njega, odgovorio nam je:

„Kaže Isus: ‘Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas.’ Jedno sam bio u Međugorju. Ja jako rijetko otvaram nasumce Bibliju, a taj sam put otvorio dio gdje Pavao piše Timoteju: ‘Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našem – jer me smatrao vrijednim povjerenja kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri.’ To je bilo to. Jednom sam se molio na prošlom radnom mjestu i dobio sam viziju Kangooa kojeg vozim. Poslije, kada je Book izašao, baš sam takav Kangoo dobio i vozio. To dvoje – tekst iz Pavlove poslanice koji sam otvorio u Međugorju i vizija koju sam imao – bili su mi potvrda da je to ono što Bog želi za mene.“

 

ZAŠTO JE NEKIMA BOŽJA RIJEČ DOSADNA, A DRUGI JU S RADOŠĆU RAZMATRAJU

S obzirom da piše i komentare dnevnih misnih čitanja, s Nediljkom smo razgovarali i o Božjoj Riječi. Prema njegovom mišljenju, u crkvama i zajednicama premalo se naglašava važnost Božje riječi. Kako nam priča, bez poznavanja Božje riječi ne možemo živjeti svoju vjeru. I dok neki od Božje riječi žive i s radošću provode vrijeme razmatrajući ju, drugima je dosadna jer ju ne razumiju. Nediljko nam je objasnio u čemu je razlika između prve i druge skupine ljudi:

„Ljudima iz prve skupine netko je dao ljubav za Božju riječ, netko ih je oduševio za to – voditelj zajednice, svećenik, propovjednik. Slušajući i gledajući mogli su dobiti ljubav za Božju riječ. A i sam Duh Sveti potiče na traženje Božje riječi. Za razliku od njih, druga skupina ljudi vjerojatno od Boga traži samo neke milosti, uslišanje molitvi, a sam Bog ih i ne zanima toliko. Zato im je dosadna, ne razumiju ju i ne žele jer ne traže Boga.“

KAKO ISKUSTVO HODOČAŠĆA DJELUJE NA VJERNIKA

Već nekoliko godina Nediljko sa suradnikom Josipom vodi hodočašća u Svetu zemlju, San Giovanni Rotondo, Casciju, a od ove godine i Rim. Iz višegodišnjeg iskustva, Nediljko nam priča da je primijetio jednu stvar. Kada hodočasnici uđu u autobus, prvi su dan svi nervozni, nitko ne može nikoga prihvatiti, sve im smeta. Kako kaže, došli su iz „kraljevstva ovoga svijeta“; nisu primili ljubav, nisu strpljivi, a upravo hodočasteći na neki način ulaze u Kraljevstvo Božje:

„U Kraljevstvu Božjem sve se mijenja; možeš oprostiti, ljubiti, prihvatiti bližnjega kakav jest. Ljudi na hodočašćima prime puno Božje milosti i zbog toga dolaze. To su posebna mjesta gdje se osjeća snažna prisutnost Duha Svetoga, a imamo i molitveni program u autobusu, sudjelujemo na misama, postoji i mogućnost za svetu ispovijed… S nama na hodočašća idu ljudi iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Austrije, Njemačke, iz različitih zemalja. Ljudi svjedoče što su doživjeli. Ne možemo svakoga pratiti i vidjeti kakvi su plodovi u njegovu životu nakon hodočašća, ali vjerujem da na tom mjestu ljudi prime milost da mogu živjeti neko vrijeme, dok ne prime drugu milost da mogu ići dalje.“, priča nam Nediljko.

Nediljko Jelčić
Nediljko Jelčić

MOLITVA KRUNICE PUNO JE UČINKOVITIJA KADA SE RAZMATRAJU OTAJSTVA

Nedavno je pokrenut i Tečaj razmatranja otajstava krunice, koji je nastao, kako tvrdi naš sugovornik, s ciljem da se ožive razmatranja otajstava Marijina i Isusova života:

„Primijetili smo da je puno veći učinak moljenja krunice kada se razmatraju otajstva. Željeli smo ljudima pomoći da im molitva bude još učinkovitija, da budu zadovoljniji, te da kroz razmatranje upoznaju Isusa i Mariju i ono što im Bog želi dati. Gospa je na mjestima gdje se ukazivala – Lurdu, Međugorju, Fatimi, pozivala na molitvu krunice. No, kada se govori o molitvi krunice, podrazumijeva se da proučimo što o molitvi piše u nauku Katoličke Crkve, a ne da samo molimo Vjerovanje, Oče naš i Zdravo Marijo. Ako se to dvoje razdvoji, vidjet ćemo da molitva krunice nije jednako učinkovita.“

Dio vjernika izbjegava molitvu krunice, a Nediljko nam je objasnio da je razlog tomu rastresenost koja nas prati; ono o čemu razmišljamo tijekom molitve važnije nam je od nje same. Ljudi, kako nam priča naš sugovornik, često mole samo da bi izmolili, odnosno odradili dužnost. No, ono što je posebno na Tečaju, činjenica je da sudionici uče kako primiti ono za što su molili:

„I to sam primijetio – kada god imamo praktični dio, kada zamolimo Gospu da moli za nas, ni na jednom mjestu do sada nije se dogodilo da to nije učinila. Ljudi budu zadivljeni time da je ona molila za njih jer osjete. A to se dogodi jer ih učimo kako primati.“

ŽIVLJENJE VJERE U OBITELJI

Osim što se bavi evangelizacijom, Nediljko je i obiteljski čovjek. Sa suprugom Ivanom ima sina Rafaela, a uskoro bi na svijet trebali doći i blizanci Mihael i Gabriel. Na pitanje kako svoju vjeru žive u obitelji, Nediljko nam je rekao da ne želi ništa forsirati, već dopušta da svatko raste u duhovnom životu vlastitim tempom. Svaki je čovjek, kako kaže, drugačiji i bez obzira što su obitelj, tisuću je puteva do Boga – odnosno, koliko je ljudi, toliko je i puteva do Boga. Tako i svome sinu dozira onoliko koliko može primiti, ne pretjeruje i ne sili ga, već se trudi voditi Božjom mudrošću što se toga tiče.

Ono što, kao roditelj želi za svoju djecu, prvenstveno je da upoznaju Boga, uzljube ga i da mu služe. Život je, kako kaže, prolazan, a najvažnije je graditi svoj odnos s Bogom. Da to ne bude zapovijed ili tradicija (formalnost), već stvarno poznavanje. Odnos koji će rasti.

Na kraju našega razgovora, Nediljko je svima nama uputio nekoliko poticajnih misli:

„Mi vjernici previše se uplićemo u ‘stvari ovoga svijeta’. Previše smo usmjereni na to da nam bude dobro na ovoj zemlji, a premalo izgrađujemo Božje kraljevstvo. Svi bismo trebali raditi na tome da Kristovo svjetlo zasvijetli u nama i da budemo svjedoci.“

Gabriela Jurković; Book.hr

Komentari

Komentari