.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijeli ovo s prijateljima!

Karizmatici i njihovo djelovanje u Crkvi – bila je tema Argumenata u programu Hrvatskoga katoličkog radija u ponedjeljak, 12. studenoga, a povod nedavno medijsko razjašnjavanje o tome smije li vjernik laik djelovati izvan svoje biskupije, održavati karizmatske i molitvene susrete bez dopuštenja mjesnog biskupa. Radi se o slučaju Josipa Lončara i najavljenoj Školi molitve Udruge Kristofori na području Gospićko-senjske biskupije.

Urednica i voditeljica Tanja Popec nastojala je s gostima koordinatorom Obnove u Duhu Svetome u Zagrebačkoj nadbiskupiji Damirom Zukanom i profesorom s Katedre fundamentalne teologije sa zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta dr. sc. Brankom Murićem razjasniti pojmove, reći tko ima kakva prava u Crkvi, ali i obveze poslušnosti, kako Duh Sveti djeluje te po kojim plodovima se prepoznaje da se radi o Božjem djelovanju.

Tome je prethodio prilog u kojem je varaždinski biskup Josip Mrzljak potvrdio kako je, od preuzimanja Varaždinske biskupije, upoznat s djelovanjem Josipa Lončara koji živi u Koprivnici, djeluje kao vjernik laik u Hrvatskoj, ali i izvan njezinih granica. Na prvom je susretu, kako je istaknuo, dao Lončaru jasne smjernice da je uvijek važno da se dogovara sa župnikom, ako dolazi u župu, sa dekanom ako je u pitanju neki grad, ili s biskupom. Dodao je kako Lončar nije djelovao na području njegove Varaždinske biskupije, nego vani, te da u njegovim knjigama nije našao nešto što bi bilo protiv vjere i Crkve, “on kritički razmišlja o nekim stvarima, poziva ljude na molitvu, samo je pitanje koliko je to sinkronizirano sa mnogim drugim pastoralnim inicijativama u pojedinim župama i biskupijama’. Sve je to biskup Mrzljak ponovio Lončaru i krajem listopada ove godine.

“U onome što on radi u udrugama Kristofor ili nekim drugim, izdaje knjižicu Book koja se može kupiti na kioscima, mislim da je to jedan dobar apostolat kojega on vrši, ali potrebna je sinkronizacija. Dakle, dogovarati se sa ljudima u Crkvi, sa onima koji žele nešto boljega i učinkovitijega učiniti u Crkvi. Svakako da on želi ići tamo gdje, možda, službena Crkva, da tako kažemo – netko od klera, ne dospije da on dolazi tamo i da se susreće s mnogim ljudima i uči ih kako treba moliti”, rekao je varaždinski biskup.

Da spomenuta Škola molitve nema veze s karizmatskim susretima, potvrdio je, pak, u prilogu sam Josip Lončar, predsjednik i jedan od osnivača Kristofora. Istaknuo je kako je voditelj konkretne Škole molitve na području Gospićko-senjske biskupije Mario Halužan, koji je zatražio dopuštenje od mjesnog župnika za održavanje takvog tečaja, te da nikakvog karizmatskog seminara u toj biskupiji nije bilo, niti je on osobno u tome sudjelovao.

Lončar je rekao kako smatra da je problem nekomunikacije stvara puno dublji problem. Istaknuo je kako je sudjelovao na simpoziju koje je organiziral novo Papinsko vijeće za promociju nove evangelizacije. U govoru o evangelizaciji Katoličke Crkve sudjelovalo je 250 evangelizatora iz Katoličke Crkve širom svijeta. “Nas su zamolili da pokušamo napraviti nekakvu studiju u svojim zemljama o tome kako poboljšati evangelizaciju kroz laike, kako dovesti ljude koji su otišli iz Crkve”

“Ja sam odlučio s Kristoforima napraviti jednu takvu studiju i poslao sam svim župnicima u Hrvatskoj i svim biskupima te svim provincijalima pismo gdje sam rekao što namjeravamo i zamolio ako se to nekome ne uklapa u njegove pastoralne smjernice neka nam pismeno pošalje da ne želi da dođemo tamo i mi ćemo se toga držati. Neki su poslali i mi smo se toga uvijek držali”, rekao je Lončar.

Biskup Mrzljak je, pak, istaknuo da pravo na evangelizatorsko djelovanje vjernika laika izvire iz Sakramenta krštenja. “Svaki kršćanin mora biti apostol i misionar. Samo je sada pitanje kako to uskladiti da to zaista bude na dobro Crkve”. Na novinarski upit tko je Lončaru i Kristoforima dopustio djelovanje svih ovih godina, ako nije imao kontakata s biskupima, jer su, kako tvrdi, ignorirali njegove dopise i upite, biskup je istaknuo da je “očito bio u dogovoru sa možda nekim svećenicima, a da nije upoznao biskupa pojedine biskupije, i da je uglavnom djelovao izvan njegove biskupije te da on zbog toga nije reagirao. Biskupi su postavljali pitanja i o mnogim drugim molitvenim grupama i zajednicama o tome kako one funkcioniraju. Sigurno da tu ima puno pitanja, ali s druge strane i puno dobrih stvari koji ljudi čine. Tako da tu trebamo biti, ja bih rekao, široki, pustiti ljude, u dogovoru, da vrše svoje svoju misiju, odnosno svoj misionarski poziv koji po krštenju imaju, ali zaista je važno biti u dogovoru”.

Lončar je istaknuo kako je osnovni motiv njegova djelovanja vratiti ljude u Crkvu. Tome i služi Tečaj molitve za čije održavanje, kako smatra, ne treba biskupovu dozvolu, jer to nije karizmatski seminar. Po njemu je dovoljna dozvola župnika. A što se tiče komunikacije s biskupima, Lončar je istaknuo da je u svome pismu postavio pitanje da ako imaju što protiv njegova djelovanja da odgovore, a ako ne odgovaraju smatra da se s time slažu. Osvrnuo se je i na širenje neistine o njegovom djelovanju, te pritom istaknuo: “Mene nikada nije zabranila Hrvatska biskupska konferencija, niti sam do sada bio pozvan na razgovor”.

Pojašnjavajući što su karizme u Crkvi dr. Murić je u nastavku emisije rekao da je riječ o velikodušnom Božjem daru vjernicima koji su primili Krista, koji su kršteni i primili Duha Svetoga. Uputio je na tekstove sv. Pavla apostola, za koje je rekao da su zanimljivi i obvezujući.

“Kada se govori o karizmama sv. Pavao ističe da postoji razlika – postoje oni kojima je dan dar i milost hrabrenja, služenja, poučavanja. To mora biti u skladu s vjerom. Traži se da to bude u skladu s Katoličkim naukom. Ukoliko netko to želi činiti tako, i prepoznat je unutar krila katoličke Crkve, treba se savjetovati sa župnikom i ići prema višim instancama. Kada je riječ o nečem masovnom treba tražiti dopuštenja kako zahtijeva Kanonsko pravo – treba tražiti odobrenje od biskupa ili osoba koje prate rad pojedinih udruga i pokreta i svega onoga što se tiče vjernika laika. Zagrebačka nadbiskupija ima ured koji se brine za pokrete i udruge, a imamo i povjerenika koji je za vjernike laike… Treba tražiti obostranu suradnju, dijalog i komunikaciju”, rekao je dr. Murić.

Kao nositelj jedne od karizmi u Crkvi – Obnove u Duhu Svetom (ODS) – Zukan je istaknuo da karizme služe za izrađivanje tijela Kristova. “Crkva bez karizmi nije živa i potrebna je za svaki apostolat unutar Crkve. Odnos između hijerarhije i karizmatskog dijela trebao bi biti nadopunjujući. ODS u svakoj biskupiji ima svoga duhovnika. Naš izraz djelovanja su upravo župe, i svaka zajednica na području župe treba dobro surađivati sa župnikom. Autentičnost zajednice treba biti podvrgnuta crkvenom autoritetom. Kod nas je duhovnik predstavnik tog crkvenog autoriteta. Puno radimo unutar voditeljstva tih zajednica, prepoznajemo greške to nam pomaže u duhovnom rastu, potiče na kreposno življenje. Važna je i formacija članova zajedno sa duhovnikom. Duhovnik garantira kriterij crkvenosti. Mi smo prije svega katolici, a onda karizmatici – živimo u Katoličkoj Crkvi, tu djelujemo i mnogi pomažu župnicima u pastoralu župa i biskupija”.

Ističući eklezijalnu dimenziju svih nas dr. Murić je rekao da nema elita i da karizmatski pokreti ujedinjuju sve nas. Ponovno je pozvao na čitanje Svetoga pisma gdje sv. Pavao daje kriterije koji pomažu u propitkivanju korisnosti karizme za zajednicu i Crkvu, pazeći pritom kako to djeluje prema van. Karizma nije neka obveza već odgovornost. Stoga je Zukan ukazao na to da postoje pravila kako se proglašavaju karizmatici.

“To nije djelovanje preko noći, već postoji jedan kontinuirani rad. Karizma je za svakoga i ona nije znak svetosti, i kada bi to preslikao u našu stvarnost karizmatik bi trebao biti svaki kršćanin, otvoren Duhu Svetome i biti na službi u vremenu i stvarnosti u kojoj živi… Karizmatičan je onaj koji se stavlja na raspolaganje Duhu Svetomu, karizma je alat za služenje”, rekao je Zukan.

Zaključno je urednica emisije podsjetila na riječi varaždinskog biskupa koji je pojasnio zašto je u takvom djelovanju važna povezanost s biskupom i zašto se traži poslušnost biskupu na čije se područje dolazi evangelizirati, održavati seminare i slično.

“Crkva je jedna, sveta, katolička, apostolska, i važno je sačuvati to zajedništvo, to jedinstvo. I zadaća je biskupa upravo da prate te okvire u kojima se događaju određena gibanja unutar Crkve. Mi smo svjesni da postoje i razne karizmatske zajednice, molitvene grupe, biblijske grupe, koje možda niču i same. To je nama i poticaj da pratimo stvari i možda čak da potičemo da se događaju takve stvari, ali dakako to uvijek mora biti u zajedništvu. Upravo je važno sačuvati to zajedništvo Crkve, to jedinstvo Crkve, koje nas sve obavezuje, nas biskupe da budemo u zajedništvu s papom Franjom, svećenici i biskupi da budu u zajedništvu s biskupom, i jednostavno da svećenici budu u zajedništvu međusobom. Tu bi trebalo možda više činiti upravo na tome zajedništvu, da se svećenici međusobno povezuju i prepoznaju među laicima neku karizmu. Jer, zaista, može se pojaviti neka karizma kod nekih laika koju, dakako, ne bismo smjeli ugušiti, nego jednostavno paziti kako i na koji način ta karizma djeluje unutar Crkve, ne izvan Crkve. Ma ja bih tu rekao onu usporedbu između sv. Franje i Martina Luthera. Sv. Franjo je obnovio Crkvu, ali iznutra. Bio je svjestan pripadnosti Crkvi. A, Luther je mislio na drugi način. On je mislio da izađe iz Crkve, pa će onda neke stvari poboljšati. Evo tu je ključno pitanje, dakle biti u Crkvi, na koji način sačuvati to zajedništvo, a opet djelovati i ne umrtviti život Crkve. Zaista treba Crkva funkcionirati u svim svojim udovima: i u laicima, i u redovnicima, i u klericima. Jednostavno, to mora biti živa zajednica Božjega naroda”, rekao je biskup Mrzljak.

Izvor/Foto: Hkr, IKA

Podijeli ovo s prijateljima!

Komentari

Komentari