.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

 

Ni za čim čovjek danas više ne žeđa nego za ljubavlju. Ljudi su gladni konkretne ljubavi i žedni napiti se na tom izvoru. Ne znam da li se ikada u povijesti dogodila takva pljačka, iskrivljivanje, zamjena, ubijanje u korijenu… ljubavi? Problem je što ljudi često odlaze na pogrešna mjesta. Zašto će čovjek provesti mjesece i godine, nastojeći primiti (isisati) ljubav od slabih i ograničenih stvorenja, umjesto da pođe na izvor (ocean) ljubavi? Zašto je čovjeku lakše doći k čovjeku, umjesto da dođe k Bogu? Nešto je u čovjeku što ga vuče prema Izvoru i istovremeno odvlači od Izvora. Borba je to između starog i novog čovjeka. Neki tek trebaju iskusiti novog čovjeka, sazdanog u Kristu.

Koja su to kriva mjesta i krive nakane?

 
1. Ljudi nastoje doći do ljubavi preko pažnje ljudi – statusa (u društvu, u karijeri..)

– Muškarci će napraviti neku frku, napiti se do bola, počastiti cijeli kafić, pokazati novce, pojavit se sa nekom lijepom ženom (sutra s drugom), postati maskulativan, ugledan sportaš ili glazbenik, imati brdo para, biti faca, šef i direktor – sve da bi samo primio ljubav.
– Žena će tražiti status: biti najpoželjnija, tražiti da ju se opazi i gleda (žene – odijevanje i zavođenje – zloduh Izabele – posvjestite si korijen tih želja i gdje to vodi), da uzme onog najpoželjnijeg ili najzabranjenijeg momka (lošeg momka, zauzetu ili posvećenu osobu), tražit će primiti ljubav od svog muškarca, učiniti sve što treba da ju primi, nastojati izgraditi svoju samostalnost i neovisnost o bilo kome…. Opet sve to, samo da primi ono malo ljubavi i pažnje od ograničenih stvorenja.

Korijen današnje golotinje u žena je isto u traženju (silovanju) ljubavi. U muškaraca – Korijen traženja uvijek novih žena (nijedna nije dovoljna i prava, slika idealnih žena iz magazina), spolnih odnosa radi užitka a ne ljubavi, posesivnost… je isto tako u traženju ljubavi. 

 Ljubomora kod cure i dečka, zavist (posao, izgled, darovi…), želja za pohvalom i slavom? Sve je to traženje ljubavi i vječne sreće u vječnoj domovini na nebesima. Bog nas je za to stvorio, a ne da se silujemo na zemlji i za zemaljsko.

2. Ljudi nastoje doći do ljubavi preko ostvarenja svojih želja

Svaki čovjek u životu stječe ideju o svom idealnom životu. Želje su različite. Danas ih često možemo nazvati istim imenom, kao što su: bogatstvo, karijera, uspjeh, priznanja, idealan muškarac ili žena (princeza ili princ na bijelom konju)… Sve te želje zapravo predstavljaju našu glad za ljubavlju, za Izvorom (Bogom). Čovjek se vodi od principa uzeti, a ne dati. S takvim pristupom, ubijamo samu bit ljubavi, a to je darivanje, ostvarivanje želja drugoga, a iznad svega – druge privesti najvećoj skrivenoj želji – Bogu. Vječni, bitni motivi, zamjenjuju se prizemnim kratkotrajnim željicama koji nam otimaju vječni život.

3. Ljudi zadovoljavaju svoju potrebu za ljubavi, preko privremene sreće i užitaka

Kako se čovjek udaljava od Boga, sve je manje sposoban razlučivati. Zapravo, više ni ne zna prepoznati ljubav. Ljubav mijenja i zamjenjuje brojnim stvarnostima koje nemaju s njom veze. Tako se danas ljubav miješa sa: strastima, požudom, privremenim užitkom (hrana, seks, odmor, provod, izlazak itd). Zabranjivanje takvih surogata ljubavi postaje zapravo teror nad slobodom i atak (napad) na čovjeka. Crkvu, koja je Majka (kad govori istinu), gleda se zbog toga kao na braniteljicu ljubavi i zadovoljstva. Tako čovjek zapravo, zbog te žeđi za ljubavlju i zablude oko ljubavi, produbljuje svoje rane grijehom i egoizmom. Svojom zatvorenošću zatvara pristup Ljubavi – začepljuje posudu svoje duše naspram Božjeg oceana ljubavi.

4. Ljudi se zatvore Ljubavi zbog razočarenja u ‘ljubavi’, zbog rana

Čovjek je otvoreno biće. No, ukoliko ta ljubav i otvorenost nije uzvraćena, čovjek se počinje zatvarati za bilo koji odnos. Time se zatvara i za Boga. Čovjek stavi ispred sebe jedan veliki štit, a rane koje je zadobio začepi i time blokira izlječenje. Zapravo, čovjek se toliko zatvori, da mu nema pomoći, sve dok se te zatvorenosti ne odrekne. U takvom stanju, čovjek ostaje živa zapečaćena rana, kojoj pomoći nema. Tek kad si čovjek posvjesti momente kad se zatvorio izvoru Ljubavi i odnosima s ljudima, tek tada dobiva snagu oprostiti, dopustiti Bogu da nas izliječi i osposobi za odnose. Tada često puta moramo ponavljati „Mali ja (kažem svoje ime) oprašta tome i tome“, „Mali ja odriče se zatvorenosti za ljubav“, „Mali ja želi primiti ljubav“ itd. Čovjekovo sada prožeto je čitavom našom povijesti, pa čak i onim prije nego što smo mi uopće došli na svijet.

Kako se otvoriti Izvoru ljubavi – Bogu?

 
1. Oslobođenje od obzira ljudskih – čovjek je smrtan, ograničen, može dati samo ono što je primio. Da bismo primili Ljubav, trebamo se osloboditi maski koje stavljamo pred ljude da bi sebe zaštitili. Dopustimo sebi da budemo ranjivi, ono što jesmo – da budemo u istini. Istina će nas osloboditi.
2. Oprostiti ljudima na onom što nam nisu dali
3. Odreći se egoizma i oholosti – nisam ja centar svijeta, nego Bog – njemu se klanjaj, njemu jedinom služi. Oholost i egoizam ubijaju samu bit Ljubavi.
4. Odreći se odluke da se više (nikad) neću otvoriti ljubavi, pakta protiv ljubavi s kojim sam se trajno zatvorio bilo kakvim odnosima. Obično to bude u djetinjstvu ili mladosti, nakon neke teške povrede naše ljubavi i otvorenosti.
5. Odreći se surogata Boga (zamjena za Božju ljubav) – nema ljubavi bez Boga i izvan Boga. Čovjek ju ima, ako je u Bogu, ako nije – nema ljubavi. Ima samo ljudsku neku privrženost, naklonost, neke predispozicije za ljubav (ako i to ima). Ako čovjek nema ljubavi, neće uspjeti niti odnos u braku. To je prvo što treba vidjeti prije odlaska s osobom u brak – dali voli mene ili sebe (moj izgled, dobro sam mu društvo, dajem mu se u krevet prije braka, ostvarujem njegove želje i potrebe itd.).
6. Odreći se lažnih užitaka koji samo produbljuju moju ranu i žeđ za ljubavlju. Blato svijeta ne može zadovoljiti dušu, čak i kad posudu duše napunimo (blatom) do vrha. Tko radi kompromise s grijehom i ne čuva se grijeha, živi u grijehu hotimično bez kajanja i ispovijedi, taj nema ljubavi u sebi – ni prema Bogu ni prema bližnjemu. Ljubav je čista, sveta, nema veze sa nečistoćom i opakošću grijeha. Pustite te pale propovjednike (u Crkvi) danas, koji govore o milosrđu i ljubavi, bez obraćenja, odricanja i žrtve. Moliti za tu milost i svijest.
7. Odreći se zatvorenosti za Božju ljubav, maska pred Bogom i ljudima, biti hrabar pogledati sebe u istini, pokajati se za sve grijehe kojima sam ubijao u sebi Božju ljubav. Pred Bogom ne mogu imati maske, mogu samo primiti besplatno milost Božju, uz uvjet da se odreknem djela tame (blata).
8. Moliti i vapiti za susret s Bogom – za njegovom ljubavlju. Božja ljubav liječi čovjeka. Čovjek se liječi, resetira, vraća na izvor, obnavlja, raste… u susretu s Bogom.

 
Ove zablude o samoj biti života, odgovorne su za sva zla u svijetu (ako izuzmemo sotonu kao glavni izvor). Čovjeku treba iznad svega povratak k izvoru. Taj povratak riješit će i sve druge probleme koje imamo u svijetu, a posljedica su pogreške u samom pristupu životu i pogledu na život. Potrebna nam je zaista transformacija svijesti, jer mi smo zaluđeni (‘omađijani’) duhom svijeta (zlim duhom). Ima još mnogo toga što bih mogao pisati na ovu temu, ali pustimo vremena za novo Nadahnuće.

 

Za “Rastimo u Gospodinu” vlč. Silvio Španjić

 

Komentari

Komentari