Božansko Milosrđe

Krunica SRCU ISUSOVU

Rastimo u Gospodinu

MOLITVE

Baner Molitve

 poboznosti banerdevetnice BANER

LITANIJE BANER

Duhu Svetom - BANER

 zastitna molitva

 baner za oslobodjenje 3

 

Isus u ❤

banner euharistija 4



Osam lekcija o postu

 

 

U svakom vjerniku uvjek se prbudi se želja i potreba za postom. Crkva je oduvijek prakticirala to moćno sredstvo. U židovskoj praksi postoji post, prakticirao ga je sv. Ivan i njegovi učenici. Na prigovor zašto njegovi učenici ne poste, Isus odgovara da ne mogu svatovi postiti dok je Zaručnik s njima. Pritom misli na sebe kao Zaručnika, ali izriče proročku riječ da će doći dan kada će im se ugrabiti Zaručnik i da će u taj dan postiti. Crkva uzima dan Isusove muke i smrti kao posebno vrijeme posta, na poseban način na početku i kraju korizme.

 

Što je post i zašto postiti?

 

Kršćanski post nije dijeta za mršavljenje, ili izgladnjivanje, nego odricanje iz ljubavi. Nije toliko bitno na koji se način posti, nego je bitan cilj posta. Cilj su kršćanskog posta obraćenje, ljubav i zahvalnost prema Gospodinu, koji me toliko ljubio da je dao vlastiti život za mene. Zato nas Katekizam Katoličke Crkve (KKC) upozorava da se Isusov poziv na obraćenje ne odnosi prvenstveno na vanjska djela nego na unutarnju pokoru. „Pokornička djela ostaju bez nje neplodna i lažna. Unutarnje obraćenje, naprotiv teži da izrazi taj stav vidljivim znakovima, kretnjama i djelima pokore“ (KKC 1430). 

Sveto pismo i sveti oci ističu da je post jedan od izraza nutarnje pokore jer izražava obraćenje (KKC 1434). 

U Crkvi je oduvijek postojala praksa posta. Najprije tu je bio korizmeni post, post prije svih blagdana, euharistijski post i nemrs u sve petke u godini. Postilo se možda više nego danas, ali se u svemu tome osjeća pomalo pogrešno shvaćanje posta.

 

Ono se sastoji u sljedećem:

1. Vlada mišljenje da postom mi nešto činimo Bogu i svecima, dok je zanemarena istina da je post potreban nama osobno.

2. Postom bi se samo zamijenila hrana, a pri tom se ne bi osjetila nikakva žrtva ni odricanje. 

3. Rijetko ljudi imaju svijest zašto poste. Postilo se da se zadovolji crkveni zakon i postilo se zato što se mora. Ljudi zapravo ne znaju zašto se to mora. 

4. Iz toga svega proizlazi pomalo kriv stav mnogih da su u korizmi ostavili nešto, a poslije nadoknadili, i još bi se hvalili koliko su se odrekli, kao da su dragog Boga impresionirali svojim postom, a pred ljudima postali veliki vjernici. 

 

Kada i kako postiti?

 

Dobro je odmah povući razliku između posta i nemrsa.

Dok je nemrs suzdržavanje od mesa i mesnih prerađevina, postiti znači najesti se jedanput dnevno do sita i dvaput samo malo založiti. 

U mnogim se krajevima prakticirao i stroži oblik posta o kruhu i vodi, koji mnogi kršćani danas ponovno obnavljaju.

Poslije II. vatikanskog sabora, Crkva je ukinula obvezu posta prije blagdana i ostavila ga samo za Čistu srijedu i Veliki petak, euharistijski post skratila je na jedan sat prije pričesti, a nemrs ostavila samo za petke u korizmi i adventu. 

Posebna vremena i dani pokore korizmeno je vrijeme i svaki petak. Ta su vremena prikladna za odricanja kao post i bratsku raspodjelu dobara, karitativna i druga djela milosrđa (KKC 1438). 

Onima koji nisu u mogućnosti postiti, Crkva savjetuje druga djela odricanja, ljubavi i milosrđa. Dobro je ako svoj post povežemo s obdarivanjem siromašnih od sredstava koje smo prištedjeli odricanjem. 

Osim toga, postiti se može i drukčije, a ne samo uskratom hrane. Svakako tu je veoma korisno odricanje od nekih štetnih i korisnih navika koje često plijene naše vrijeme. Kao na primjer od gledanja TV-a, pušenja, besposličarenja, beskorisnih razgovora. Još je bolje učiniti pozitivnu odluku pa početi činiti ono što bismo trebali, ali nam se ne da, kao ustati i leći na vrijeme, posjetiti bolesnike i slično.

 

Koji su plodovi posta?

 

1. Post je milost 

Zapravo sam htjela postiti snagom svoje odluke i nastojanja kako bih se mogla ponekad pohvaliti da postim i kritizirati one koji to ne čine. Gospodin nije želio takav post, jer on nikome ne treba, te mi nije dopustio. Tek kad je netko molio milost, tada sam mogla postiti. Tada sam razumjela da je to dar i nije mi palo na pamet da se pohvalim, ili da to tražim od drugih. Uvijek sam znala da oni možda nisu primili tu milost i možda ne trebaju postiti. Tu se ispunja Isusova riječ da bez njega ništa ne možemo, zato za post, osobito u strožem smislu, o kruhu i vodi, nije dovoljna samo odluka. Da bismo postili, potrebna nam je Božja snaga. Svaki moralno dobar čin pretpostavlja dobrotu objekta, svrhe i okolnosti, a ne da postimo kako bismo se pokazali pred ljudima (Mt 6,5). 

Osobe koje poste izložene su napasti da to pripisuju sebi i čvrstoći svoje volje, te upadaju u pogrešku da druge kritiziraju, koji to ne čine. Upravo zato Gospodin nam dopušta iskustvo da ne možemo samo svojim snagama, nego tek kada primimo milost. Tada jasno spoznajemo kako su malene naše zasluge i svoj post usmjerujemo Ocu koji vidi u skrovitosti (Mt 6,1-6).

Ipak mnogo više naučila sam o postu tek na seminaru o postu u Međugorju kod fra Slavka Barbarića. On nas je poučavao o postu i molitvi dok smo cijeli tjedan uzastopce postili o kruhu i vodi. Mislila sam da to neću moći, ali sam rekla sebi pokušat ću večeras, a sutra ću vidjeti. Fra Slavko nam je rekao da se takav post ne preporučuje bez učitelja. On nas je poučio kako jesti i moliti. Uz to postili smo i od riječi, držeći šutnju. Već drugi dan naučila sam drugu lekciju o postu. 

 

2. Post treba meni, a ne Bogu ili svecima 

Njime, ja vježbam svoju volju. Postom ne kažemo da nećemo više nikad jesti, nego to odgađamo za drugi dan, za drugo vrijeme. To je trening volje. Ako se u tome uvježbamo, moći ćemo se kasnije odreći i grijeha. 

Ubrzo sam imala ozbiljne napasti da uzmem nešto slatkiša što je preostalo od puta. Na moje iznenađenje, brzo sam prepoznala da to nije potreba, nego napast. Jasno sam je odbila. Sljedeći dan govorili smo o molitvi i tako otkrih treću lekciju o postu.

 

3. Post je moćno sredstvo u borbi protiv zloga 

Isus je dao svojim apostolima vlast izgonjenja zlih duhova kad ih je poslao naviještati i oni su to uspješno činili u mnogo slučajeva. Međutim, kad su im doveli jednoga mladića, nisu ga uspjeli osloboditi. Kasnije je došao Isus i on ga je oslobodio. Sasvim je razumljivo da su apostoli tražili objašnjenje kad su ostali sami s Isusom te da su pitali: „Zašto ga mi nismo mogli izagnati?“ Isus im je rekao da se taj rod izgoni samo postom i molitvom (Mk 9,28-29). 

Post nije cilj, nego samo sredstvo. Cilj je Gospodin, a post je samo sredstvo da se njemu približimo. Isus ga stavlja uz molitvu, a znamo da je bez molitve nemoguće napredovanje u kršćanskom životu. 

Post nije samo odricanje nego i moćno sredstvo u borbi protiv zloga. Zato đavao ne voli post jer ovdje ga Isus stavlja u isti rang s moćnim sredstvom – molitvom. 

Ne želim ovim veličati sam post jer on nije bitan, nego plodovi koje on donosi u kršćanskom životu. Zato nije bitno koliko, što i kako ću postiti, nego moja nakana, ljubav i žrtva koju ću u to ugraditi. Možda sam tek tada razumjela što to znači postiti s ljubavlju i radosno. U daljnjem tijeku seminara bilo je govora o začaranom krugu u kojem se krećemo jedući više nego što nam je potrebno. Tako sam napredovala u svojoj spoznaji do četvrte lekcije. 

 

4. Post nas čini budnima

Isus nas poziva da bdijemo i molimo čekajući dolazak Gospodara. Kad smo budni, sve registriramo oko sebe, a kad spavamo, ništa ne registriramo. Budan čovjek može razlikovati što je što i odakle dolazi. Posteći zapažamo napasti, razlikujemo dragocjeno od bezvrijednoga, važno od nevažnoga, sve dobro vidimo u sebi, oko sebe i znamo se prema tome pravilno postaviti. U duhovnom smislu budan čovjek razlikuje ono što dolazi od Boga, od đavla i od njega samoga. To nam je u svijetu različitih ponuda veoma važno. Sljedeći dan otkrih i petu lekciju: 

 

5. Post nam pomaže da sve vidimo u istini 

Post nam pomaže da vidimo sebe, druge i svijet oko sebe u istini. Otkrivamo gdje je korijen naših grijeha i navezanosti, koja su naša ropstva. Post nam pomaže da se malo odmaknemo i s prave udaljenosti pogledamo sebe, kao kad gledamo umjetničku sliku, ako smo blizu, vidimo samo detalj, a da bismo vidjeli cjelinu, moramo se malo odmaknuti. Nadalje vidimo u istini druge ljude, zapažajući kad nam iz njih progovara ljubav, razumijevanje i spremnost na pomoć, ili nešto drugo. Tako polako učimo kako se pravilno služiti svime što imamo, gledamo i susrećemo u svijetu. Ako, pak, pravilno vidimo, možemo pravilno i reagirati. 

 

6. Post nas čini slobodnima

Većina ljudi jede više nego što energije potroši na aktivnosti, više nego što je potrebno jer im jelo služi kao nadomjestak za ono što im nedostaje. Kao, npr. mir, radost, zadovoljstvo, prihvaćanje, zajedništvo i sl. Čine li to redovito, osobito u večer, neće moći dobro spavati, posljedica će biti da se neće odmoriti i ustat će umorni. Nakon toga neće moći dobro raditi što će rezultirati neuspjehom i nervozom. Nervozan čovjek pak stalno ima potrebu nešto jesti i grickati, bez obzira treba 1i to zaista. Tako se vrtimo u krugu. Zbog toga je jedna sudionica seminara rekla da ona ovdje nije naučila postiti, nego jesti. Posteći učimo jesti dovoljno da bismo mogli živjeti, a ne da živimo da bismo jeli. 

 

7. Post jača našu volju

To je zaista pravi duhovni trening. Odričući se hrane, odnosno odgađajući obrok za sutra, postajemo slobodni i nismo navezani na hranu. Znamo naprotiv da nervoza, brzina, pomanjkanje vremena često dolaze od naše ovisnosti o nečemu. Sjetimo se kako nam samo navezanost uz neku hranu može pokvariti raspoloženje, ako nam jelo nije po volji. Sve nas više zahvaća materijalizam, i kao da nam sve više treba da bismo bili sretni. Post nam pokazuje čemu robujemo jer on je u službi istine. Kad se naprotiv uvježbamo u odricanju, ne samo da nam ovo ili ono jelo neće smetati, već ćemo naučiti kako se odricati i drugih stvari, kao i grijeha. Naša će volja postati poslušna savjesti i razumu te nama neće gospodariti prohtjevi tijela. Zato se svako odricanje od nečeg što nam je jako važno može nazvati postom. Mnogi će tako u korizmi prakticirati odricanje od pušenja, gledanja TV-a, igrica na računalu i sl.

 

8. Post nas čini zahvalnima

Post nam otvara oči za ono što imamo i čini nas zahvalnima. Kad osjetimo glad, počinjemo cijeniti hranu, a preko toga i sve druge naravne i nadnaravne darove. Tako nam pomaže da se svemu divimo i za sve Bogu zahvaljujemo. Tako Boga neprestano u svemu tražimo i u svakom daru ga otkrivamo.

Mnoge osobe imaju poteškoća kad se odluče radikalnije postiti. Post jest i ostaje odricanje i ako se prikaže Bogu, postaje žrtva. Crkva nas u petoj zapovijedi obvezuje na propisani post i nemrs osiguravajući razdoblja askeze i pokore koja nas priprema na liturgijske blagdane. To pak pridonosi da ovladamo svojim nagonima i postignemo slobodu srca (KKC 2043). 

Tako se, izgrađujući sebe, pridružujemo izgradnji novog Božjeg svijeta. Napredak u duhovnom životu, bez posta i molitve nije moguć. Odlučimo se za post, prema svojim mogućnostima, i to u tajnosti srca.

 

Written by s. Biserka Jagunić/Rhema br. 25 (siječanj/veljača 2007.)

 

 

UŽIVO - Klanjanje

Molitva blagoslova

Propovjedi, Kateheze,...

papa Frano.PNG

Dr. sc. fra Ivo Pavić

Baner fra Ivo Pavić

fra Petar Ljubičić

fra petar

FRA ANTE VUČKOVIĆ

don Damir Stojić

Baner Damir Stojić 3

Pater Arek Krasicki

baner - pater Arek

fra Velimir Bavrka

Baner-Velimir-

Josip Lončar

Baner Josip Loncar

Ivica Ursić

baner - Ivica Ursić

Dr. med. Antun Lisec

Dr. Antun Lisec

Temeljna ispovijed

Pomirenje s Bogom-002

Intervju s biskupom Franjom Komaricom

Trenutno na stranici

We have 628 guests online

Facebook stranica

facebook stranica 6

Budite s nama i na Facebooku 

Međugorje

Gospine poruke

Izdvajamo

Baner zanimljive teme

Baner svjedocanstvo 2

Baner zamke zloga -

pomirenje s Bogom 2

pitajte svecenika

banner euharistija 4

 primjeri 2