.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

 

O svecima se danas manje govori. Kao da ih želimo staviti u kut i zaboraviti. Sveci su izvanredni, Božji ljudi. Netko dobro rečer da su sveci najnormalniji ljudi. Dakle, ne neki nadljudi, čudaci. Svecem se postaje, a ne rađa. Svetac je uvijek tajna Božjega zahvata.

Sveci su bili i ostali primjeri i uzori, poruka i opomena nama. Oni su živi uzori koji nam pokazuju kako i mi možemo ići onim putem kojim je sam Krist prošao. Svjedoče nam, da čovjek makar, kako veliki grješnik bio, može postići savršenstvo, ako se odvaži i odluči sav staviti na raspolaganje Bogu.

Potrebno je imati veliko pouzdanje u Boga i čvrstu vjeru i potpuno založiti svoj život za Krista.

 

Sveci nam pokazuju kako se postaje ponizan i pra­vedan, savršen i svet, a u isto vrijeme i velik. Prvo mjesto i sav prostor u njihovu srcu i životu imao je Gospodin Bog. Svecima je ponizni i poniženi Krist bio sve. Oni su željeli biti poznati samo po njemu i priznati samo kod njega. Zato su se spremno odricali svega i bili ponizni da bi ih Bog uzvisio.

 

Sveci su prije svega tajna Božjega zahvata. Bog je onaj koji zove i dariva svoje milosti. Zasluga je svetaca u njihovu odzivu. Svetac se ne rađa, on postaje. To je tako krvav i mukotrpan uspon, dug i mučan proces… U svemu je najvažnije: prepustiti se Gospodinu, staviti se na raspolaganje Božjim planovima i imati potpuno povjerenje u Boga.

 

Ne smijemo zaboraviti: Bog nas treba i s nama ima svoj veliki plan. Svakoga pojedinoga od nas pozvao je za jednu određenu zadaću, koju mi jedino možemo ispuniti.

Stvoreni smo da u ovom svijetu budemo svjedoci i znakovi njegove ljubavi i moći. Molimo da se ostvari onaj plan Božji koji on ima s nama, a to je da budemo svakoga dana pošteniji i pravedniji, vjerniji i svetiji.

 

Današnji svetac Ivan Krstitelj također pripada velikanima Božjeg kraljevstva. Sam ga Isus zove najvećim među ro­đenim i od žene.

Evanđelist ocrtava njegov život riječima: “Pojavi se čovjek, poslan od Boga, kojemu bijaše ime Ivan. On dođe kao svjedok da svjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu.”

– Eto upravo to i jest zadaća svakoga kršćanina. Ivan nam svjedoči ne riječima već životom što znači biti osvjedočeni vjernik katolik? To znači davati svoje životno svjedočanstvo, da je Svjetlo došlo na svijet, da Krist rasvjetljuje život čovječiji.

 

Ono po čemu je Ivan velik jest ovo: prepustio se Gospodinu, stavio se na raspolaganje Božjim planovima, nije ga iznevjerio.

I nas Bog treba i s nama već od početka ima jedan plan. I nas je Bog htio, pozvao za jednu određenu zadaću, nju jedino mi možemo ispuniti. Stvorio nas je da u njegovu svijetu budemo svje­doci i znakovi njegove ljubavi i moći.

 

I u današnjem svijetu Ivan je putokaz i mjerilo našega služenja Kristu. Sva naša nastojanja oko obnove Crkve i oko novih puteva u vjeri i kršća­nskom životu potrvđuje se tek onda, ako se te­melji na pripravnosti da sebe zatijimo i budemo maleni, da bi Krist rastao i vladao.

 

Ivan Krstitelj je jedini svetac kome Crkva slavi rođendan. Ivan se rodio u mjestu Ain Karinu od veoma dobrih i pobožnih ro­ditelja od oca Zaharije i majke Elizabete. Nje­govi roditelji su bili već u poodmaklim godi­nama. Elizabeta je bila nerotkinja i već u dubo­koj starosti, te po prirodnom zakonu nije mogla imati djece.

 

I kad je jednog dana Zaharija prino­sio žrtvu u jeruzalemskom hramu, ukaže mu se anđeo Gospodnji i navijesti mu da će njegova žena Elizabeta roditi sina. Zaharija nije htio vje­rovati anđelovim riječima, te je za kaznu zanije­mio. Kad se rodilo dijete pitali su oca, kakvo će ime dati djetetu, pa kako nije mogao govoriti, napisa na pločici. Ivan mu je ime. U taj trenutak razveže mu se jezik i on progovori hvaleći Boga.

Čudesnim znacima popraćeno je rođenje svetoga Ivana Krstitelja i nije čudo što su susjedi i rođaci pitali: A što će biti od ovog djeteta, kad je ruka Gospodnja na njemu od rođenja?

 

Zaista to malo dijete, taj mali Ivan postao je veliki čovjek, jedan od najvećih u povijesti čovječanstva, prema riječima samog božanskog Učitelja, koji je za njega rekao: Nitko rođen od žene nije veći od Ivana Krstitelja. On je postao jedna od najznačajnijih osoba u Božjem planu spasavanja ljudskoga roda. Ivan je bio sveta i uzorna života, već je anđeo Gabrijel navijestio Ivanovu svetost prije nego se rodio, govoreći da će Ivan biti velik pred Gospodinom.

 

Ivan je bio posvećen već u utrobi svoje majke Elizabete, kad ju je pohodila Majka Isusova. Nevinost je sačuvao kroz cijeli svoj život i nije okaljao dušu nikakvim grijehom.

 

Bio je pun Duha Svetoga još od utrobe svoje majke i pun revnosti za slavu Božju. Ivan je bio čovjek koji je u svjetu živio samo radi Krista. Ivan je Isusov znak, njegov vjesnik, jutranja zvijezda koja izlazi pred suncem pravde.

 

Ivan je veoma mlad ostavio bogatu obiteljsku kuću, svoje roditelje i znance, te je pošao u pustinju da se što bolje spremi za svoje veliko poslanje molitvom i postom. Živio je strogim pustinjačkim životom, na sebi je nosio grubu haljinu satkanu od devine dlake, opasan kožnatim pojasom. Hranio se raznim travama i korijenjem, naročito rogačima, skakavcima i šumskim medom. Hodao je bos, a spavao je na goloj zemlji. Vina i opojnog pića nikad nije okusio.

 

Bio je jako strog, ali plemenit, čist i jednostavan i odlučan. Ipak Ivan je ljude privlačio, ali svojom čvrstoćom karaktera, snagom volje i dubokom zauzetošću za Božje stvari.

Ivan je upoznao svoju veliku zadaću, te se strogim životom pripremao za tu službu, da pripravi put Gospodinu i pred njime poravna staze, da narod bude spreman dočekati Isusa.

 

Sveti Ivan Krstitelj zauzima u povjesti ljudskoga roda jedinstveno mjesto. On je veza između dva svijeta, između Staroga i Novoga zavjeta. On završava redoslijed starozavjetnih proroka i otvara djelovanje apostola. Ivan je potpuno sazreo za svoju uzvišenu službu preteče Isusovog.

 

Bog je njega izabrao da pripravlja put za dolazak Isusa Krista na ovaj svijet, da spasi grješnike i sav ljudski rod. Taj put Spasitelju pripravljao je Ivan propovijedanjem u okolici Jordana, kad je kao glas Onoga što viče u pustinji naviještao dolazak Gospodnji. Na obalama Jordana sav prožet duhom svoga poslanja, neustrašivo je propovijedao svima, jer je za sve ljude Isus đošao na svijet, da ih otkupi od grijeha. Glas mu je bio kao oštri mač koji reže, ali i koji miluje.

 

Propovijedao je pokoru sakupljenom mnoštvu, govoreći: Činite pokoru, jer se približilo kraljevstvo Božje. Obraćajte se! Želio je sve obratiti da postignu spasenje. Potresao je srcima ljudskim navješćujući dolazak Isusa Krista i poticao ih na pokoru. Mnoštvo je dolazilo slušati ga. A svim staležima davao je korisne opomene. Narod slušajući Isusovog preteču, koji je tako revno govorio, misilo je da je Ivan obećani Mesija koji je imao doći. Kolika je bila velika Ivanova svetost vidi se već iz toga što su mnogi mislili da je on Krist.

 

Ivan Krstitelj je imao riječ za svakoga.Herodu kralju, koji je bio veliki bludnik, pa je oteo svome bratu zakonitu ženu, rekao je: „Ne smiješ imati za ženu ženu svoga brata.” Znao je da ga to može koštati i života. A ipak je rekao. A rekao je da izvrši svoju dužnost.

 

Farizejima, koji su bili naduti i oholi, nosili dugačke rese na haljinama, volje­li prva mjesta na gozbama, uživali u pozdravima i titulama, a zapustili ono što je najvažnije u Božjim zakonima: ljubav prema Bogu i bližnjemu, Ivan je dovikivao: „Donesite rod dostojan obraćenja” (Mt 3,7).

Saducejima, tj. ljudima, koji su bili ugledni kod Židova, a kojima je, kao što je govorio sv. Pavao: „bog bio trbuh” (Filip 3,19) Ivan je rekao: „Već je sjekira stavljena na korijen drveću. Svako drvo, koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca” (Mt 3,10).

 

Carinicima, tj. pobiračima poreza, koji su ga pitali što im je činiti, Ivan je odgovarao: „Ne tražite više poreza nego što vam je određeno” (Lk 3,13).

Vojnicima, koji su opet imali svoju službu, Ivan je naređivao: „Nikome ne činite sile i budite zadovoljni svojom plaćom” (Lk 3,14). Svima, koji su dolazili k njemu sa željom da poravnaju put u pustinji svoje duše, Ivan je davao savjet: „Tko ima dvije haljine, neka dade jednu onome, koji nema nijedne; i tko ima hrane, neka čini isto tako” (Lk 3,11).

 

Tada im Ivan reče: Ja nisam Krist, ja sam glas Onoga koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji, Ja vas krstim vodom, a među vama stoji Onaj koji će doći za mnom, kome ja nisam dostojan odvezati remenja na obući njegovoj. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Drugi dan kad je opet veliko mnoštvo okruživalo svetog Ivana, on odjednom prekine svoju propovijed. A njegov pogled je već bio upravljen prema Onome koji se približavao Jordanu. U to vrijeme Ivan podigne svoju ruku, te drhtavim glasom reče sabranom narodu pokazujući na Isusa: Evo Jaganjca Božjega, koji oduzima grjehe svijeta. Tada je Ivan Isusa pokazao kao pravog Mesiju. Ovo je Onaj za koga sam rekao: za mnom dolazi čovjek, koji je prije mene postojao, jer prije mene bijaše. Njega dakle priznajte svojim Mesijom, Učiteljom, Vođom i Spasiteljem, jer će On spasiti vaše duše.

 

Tada se narod iz velikog strahopočitanja makne u stranu i pusti Isusa do Ivana, Isus je želio da ga Ivan krsti. Ali Ivan ga je htio odvratiti govoreći: Treba da Ti krstiš mene, a Ti dolaziš k meni. Ali mu Isus odgovori: Pusti to sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom. I dok je Ivan krstio Isusa, nebo se otvorilo i s neba se čuo glas Božji, koji je govorio: Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji. Sav narod je bio potrešen tim prizorom. Sveti Kirstitelj se radovao u svojoj duši što slava Isusova raste, a njegova se umanjuje. S Isusovim krštenjem završava Ivanovo poslanje.

Pripravljajmo i mi poput sv. Ivana put Spasitelju do svakoga srca.

 

 

Komentari

Komentari