.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijeli ovo s prijateljima!

 

 Imam priliku i poziv svakodnevno razgovarati s ljudima i moliti za njih. Ljudi koji mi se javljaju, najčešće su potrebni molitve za izlječenje rana i oslobođenje od tlačenja Zloga. Nerijetko dolaze ljudi koji su svugdje bili (tu mislim i na alternativu) i koji su probali sve metode liječenja koje svijet može ponuditi. Nakon što su bili kod liječnika i kod psihologa, pokušali su i kod ljudi koji se bave ‘bijelom’ magijom, s raznim prirodnim metodama liječenja (pijenje sokova, dijete, trave, ljekovito bilje i dr.). Uglavnom, u ne malo slučaja, ništa im nije pomagalo ili riješilo problem. Zašto?

Prvo, zato što je jedini liječnik duše Isus Krist, a ljudi koji liječe najčešće se ne uzdaju u njegovu pomoć i milost.

Drugo, zato što je riječ o duhovnim uzrocima problema, a nerijetko i u ranama duše, koje, ponavljam, može izliječiti samo Isus Krist.

Treće, zato što ne znaju kako im pomoći.

Četvrto, zato što ne vode računa o cjelovitosti čovjeka (duh, duša i tijelo), kako problemi prodiru na područja koja nisu u njihovoj domeni te zbog toga ne surađuju sa svećenicima, koji su zaduženi za duhovnu dimenziju čovjeka.

 

Od kud’ dolazi odbacivanje duhovne dimenzije čovjeka?

Suvremene znanosti često se oslanjaju na postavke moderne filozofije, vođene su i financirane od totalitarnih režima koji su se borili protiv kršćanstva, te su vođene duhom ateizma ili indiferentizmom. Također, studiji medicine i psihologije često su vođeni istim duhom. Oni formiraju buduće liječnike i psihologe. Otud polazi i zaziranje od cjelovitog shvaćanja čovjeka, te odbojnost prema suradnji sa duhovnicima. Sekularizam u državama tome pridonosi.

Danas, kao da se čovjeka gleda pod mikroskopom njegovih problema, tražeći dijagnozu i lijek za njegove boli, ne vodeći pritom računa o čovjeku kao cjelovitom biću. Još gore, smatraju kako će se svi problemi riješiti tabletama.

 

Koje su posljedice?

Uvjerio sam se kroz susrete s ljudima, da tablete ne rješavaju nikakve probleme, već ih potiskuju. Oni služe da ublaže simptome. Bolnice i psihijatrije mi izgledaju kao ustanove za prodaju i reklamu tableta. Kao da su financirani od farmaceutske industrije ili su si jako dobri prijatelji. No, sve to ide na štetu pacijenata, koji, umjesto da ih se liječi, čini ih se ovisnicima o tabletama (o financiranju farmaceutske industrije). Nerijetko se uočava da tablete ne samo da ne rješavaju probleme (posebno ako uzrok nije u psihi ili tijelu), nego ljudima od njih biva još i gore. Upitan je i sadržaj tih tableta, porijeklo i što se sve s njima čini. Nimalo nije svejedno ako je neka firma, koja se bavi proizvodnjom tableta, posvećena sotoni kroz obrede.

Situacija u psihijatrijama izgleda još gora. One mi izgledaju kao zatvori za neriješene slučajeve. U njima bi i normalan čovjek poludio: od atmosfere, pristupa liječnika, izgleda prostorija, ‘duha kuće’, tableta i metoda liječenja. Bojim se da je današnji pristup čovjeku kroz zaradu. Želi ga se učiniti ovisnikom o kupovini tableta. A liječnici i psiholozi postaju robovi i promotori farmaceutske industrije. Je li zaista sav doseg današnje ‘znanosti’ u davanju tableta? Jeli to struka? Zove li se to znanje? Nipošto! Znanje, struka, stručnost, trebaju biti opravdani rezultatima.

 

Koji bi trebao biti cilj ove suradnje, cjelovitog pristupa?

Vjerujem da ćete se složiti kako bi cilj trebao biti izliječen čovjek, a ne ovisan čovjek o tabletama!!! Drugim riječima, tek smo čovjeka izliječili onda kada mu nisu potrebna nikakva pomagala za normalno funkcioniranje u životu. Samo onaj koji čovjeku može reći „slobodan si od mene, više me ne trebaš“ zaista je tog čovjeka izliječio. Svećenici, koji mole za ljude, imaju velike uspjehe sa ‘otpisanim slučajevima’. One koje bi neki natrpali tabletama, svećenici primaju i ozdravlja ih Isus po molitvi, sakramentima, savjetima. Isus Krist je jedini liječnik. Oni koji to niječu, vrlo vjerojatno neće imati uspjeha u svojem poslu, već će znati čovjeka samo natrpavati tabletama koje ne rješavaju probleme. Zaista je Isus jedini liječnik i jedini osloboditelj. U to sam se uvjerio. Otpisani od strane svjetskih liječnika, za Isusa su ‘laki posao’. Zato, uteći nam se jedinom liječniku – Isusu Kristu. Koliko mu vjerujemo, koliko se u njega uzdamo, toliko će nam biti ispunjen život.

Čovjek, kako se udaljuje od Boga, tako se udaljuje i od sebe, te sebe samog sve manje poznaje. Bojim se da je i to jedna od posljedica tolikih neuspjelih liječenja. Također, beskrajne gluposti i ludosti današnjeg vremena, moderne ovisnosti i deformiran stil života, doprinosi novim bolestima i dodatno otežava liječenje.

 

Navještaj i smisao križa

Vjera čovjeku daje smisao, ali čovjek prihvaća smisao ako primi za to snagu. Zato je važan molitelj i duhovni savjetnik, koji će ljude uputiti na molitvu i razgovor s Bogom. Vjera podrazumijeva i nositi Križ i ići za Isusom. Zato, prvo nam je naučiti se prihvatiti Božju volju za naš život. Isus nas oslobađa od svih tereta, a ono što imamo nositi s njime postaje „slatki jaram i breme lako“. Križevi nas zapravo usmjeravaju prema Bogu. Oni nas lišavaju nepotrebnih stvari u životu, sve nebitno otpadne. A najčešće se ljudi kroz bolesti obrate i nakon toga ih Bog pomalo liječi i oslobađa, uz molitvu svećenika i dakako pomoć medicine. Ali cilj bi trebao biti “više nas ne trebaš, idi za Isusom”. Budući da ove ustanove ne daju ljudima smisao i snagu da nose svoje probleme, pacijenti koji boluju često puta upadnu u još teže psihičke probleme.

 

Nastavlja se dalje…

 

Podijeli ovo s prijateljima!

Komentari

Komentari