Sveti Filip Neri je bio suvremenik sv. Ignacija Loyolskog, te je žarko želio postati misionar, ali Ignacije mu je sugerirao kako je i sam Rim teritorij za misije. Filip je savjet svog prijatelja uzeo kao poticaj Duha Svetoga i zdušno cijeli život služio u Rimu. Nazvan je “apostol Rima”, te je zaštitnik toga grada.

Njegova svetost je usmjerena na potpuno predanje Božjoj providnosti, na koju se oslanjao u svim stvarima, govoreći nebu: “Gospodine, ne vjeruj Filipu!”

Ovo bi se moglo nazvati “Propovijed u 24 točke za to kako dostići svetost”, preuzeto iz maksimi svetoga Filipa Neria.

 

1. Pravi sluga Božji ne priznaje nikakvu drugu zemlju osim Raja.

2. Naš neprijatelj, đavao, koji se bori protiv nas ne bi li nas uništio, nastoji nas razdijeliti u našim kućama, njeguje svađe, netrpeljivost i rivalstva, jer dok se borimo jedni s drugima, on dolazi i osvaja nas i čini nas sigurno njegovima.

3. Onaj koji ustraje u ljutnji, svađi i ogorčenosti miriše na pakao.

4. Jedan od najučinkovitijih načina da sačuvamo sebe bez grijeha je imati suosjećanja za one koji padaju zbog slabosti, i nikada se ne hvaliti zbog naše ispravnosti, nego sa stvarnom poniznošću priznati da to što smo u stanju milosti, je samo zbog milosrđa Božjeg.

5. Ne postoji ništa opasnije za duhovni život, nego želja da se vladamo prema našem vlastitom načinu razmišljanja.

6. Postoji plemenitost u stvaranju, i to se vidi u dobroti Stvoritelja: sunce prosipa svoju svjetlost; vatra širi svoju toplinu; stablo širi svoje ruke, tj. svoje grane, i donosi nam plodove koje nosi; voda i zrak, sva priroda izražava darežljivost Stvoritelja. Međutim, mi koji smo stvoreni na njegovu živu sliku ga ne predstavljamo, nego ga bezobzirnim i izopačenim ponašanjem poričemo u djelima dok ga istovremeno ispovijedamo našim usnama.

7. Nemojte nikoga mrziti. Bog nikada ne dolazi tamo gdje nema ljubavi za naše bližnje.

8. Ako zaista želite postati sveci nikada ne zauzimajte obrambeni stav i uvijek priznajte svoje pogreške, čak i kada su navodno neistinite.

9. Skrupule su slabosti koje se često mogu primiriti, ali rijetko donese mir; samo ih poniznost može poraziti.

10. Prisili sebe na poslušnost, čak i u najmanjim stvarima koje se čine nevažnim; jer ćeš onda biti lakše poslušan u većim stvarima.

11. Često čitajte živote svetaca za inspiraciju i pouku.

12. Kako biste ustrajali u vjerskom životu, naučite biti diskretni; ne možete sve odjednom, niti postati sveci u četiri dana.

13. Radost jača srce i pomaže nam ustrajati. Sluga Božji treba uvijek biti u dobrom raspoloženju. Ljubav i vedrina, ili ljubav i poniznost, trebaju biti naš moto.

14. Tražite poniznost kroz iskrene i česte ispovijedi.

15. Koža samoljublja snažno obavija naša srca, i boli nas kada je oderemo. I kada prodremo još dublje, do onoga što je stvarno u našim srcima, to je još teže podnijeti.

16. Najbolji način učenja kako moliti? Priznajte da ste nedostojni moliti, pa stavite svoje napore u potpunosti u ruke Gospodnje.

17. Da smo općenito stolari naših vlastitih križeva je istina koju je nažalost lakše prepoznati kod drugih nego kod nas samih.

18. Sve Božje namjere su dobre, pa iako ga uvijek ne razumijemo možemo se pouzdati u njega.

19. Sveto pismo je bolje naučiti kroz molitvu nego kroz studij.

20. Ako ste bolesni i ne možete postiti, onda budite velikodušni u davanju milostinje.

21. Kada vam je najpotrebniji Gospin zagovor, ponavljate kao u molitvi krunice “Djevice Marijo, Majko Božja, moli se Isusu za mene.”

22. Ne smijemo postati toliko vezani uz sredstva [u potrazi za svetošću] da zaboravimo na kraj. Mi mrtvimo tijelo, ali isto tako moramo sputavati mozak, jer je to glavno sredstvo po kojem postajemo grešnici ili sveci.

23. Sat je završio- isto se može reći i za godinu – ali vrijeme za činiti dobro nikada ne prestaje.

24. ONDA! A kada ćemo početi činiti dobro?

Izvor: Quo Vadis Croatia